Rev-516/2010-2 · Vrhovni sud Republike Hrvatske

Broj: Rev 516/10-2

R E P U B L I K A H R V A T S K A

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu u vijeću sastavljenom od sudaca dr. sc. Ivana Kaladića, kao predsjednika vijeća, te Nenada Perina i Željka Glušića, kao članova vijeća, u pravnoj stvari tužitelja I. S. iz S., kojeg zastupa punomoćnik S. Ć., odvjetnik u S., protiv tuženika „J. o.“ d.d. S., kojeg zastupaju punomoćnici odvjetnici u Odvjetničkom društvu G. i partneri iz Z., radi naknade štete, odlučujući o reviziji tuženika protiv presude Županijskog suda u Splitu poslovni broj Gž-1716/07 od 10. srpnja 2009., kojom je preinačena presuda Općinskog suda u Splitu poslovni broj P-233/04 od 12. rujna 2006. u dijelu kojim je odbijen dio tužbenog zahtjeva, u sjednici održanoj 14. listopada 2010.

r i j e š i o j e :

Odbacuje se revizija tuženika kao nedopuštena.

Obrazloženje

Drugostupanjskom presudom je odlučeno:

„II. Preinačuje se prvostupanjska presuda u dijelu točke I. kojom je odbijen zahtjev tužitelja za naknadu nematerijalne štete na način da se tužitelju s osnova naknade za duševne bolove zbog smanjenja životne aktivnosti pored dosuđenog iznosa od 6.500,00 kuna dosuđuje i daljnji iznos od 1.500,00 kuna, a s osnova pretrpljenog straha pored dosuđenog iznosa od 5.000,00 kuna i daljnji iznos od 2.000,00 kuna, sve sa zakonskom zateznom kamatom od presuđenja – 12. rujna 2006. do 31. prosinca 2007., a od 1. siječnja 2008. pa do isplate kamata po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem eskontne stope HNB koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena.

III. Nalaže se tuženiku da u roku od 15 dana na ime troškova postupka isplati tužitelju iznos od 7.547,00 kuna.“

Protiv te presude reviziju je izjavio tuženik pozivom na odredbu čl. 382. st. 2. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05 i 84/08 - dalje: ZPP) zbog određenog materijalnopravnog pitanja koje revident smatra važnim za osiguranje jedinstvene primjene zakona i ravnopravnosti građana, navodeći:

- da je glede visine dosuđene pravične novčane naknade tužiteljici za pojedine vidove nematerijalne štete odluka drugostupanjskog suda utemeljena na shvaćanju koje nije podudarno s pravnim shvaćanjem revizijskog suda u odnosu na način primjene Orijentacijskih kriterija i iznosa za utvrđenje visine pravične novčane naknade nematerijalne štete, koji su bili prihvaćeni na odjelnoj sjednici Vrhovnog suda Republike Hrvatske 29. studenoga 2002.

Revident predlaže da se pobijana presuda preinači.

Odgovor na reviziju nije podnesen.

Revizija nije dopuštena.

U smislu odredbe čl. 382. st. 2. ZPP u slučajevima u kojima je ne mogu podnijeti prema odredbi st. 1. čl. 382. ZPP, stranke mogu podnijeti reviziju protiv drugostupanjske presude ako odluka u sporu ovisi o rješenju nekog materijalnopravnog ili postupovnopravnog pitanja važnog za osiguranje jedinstvene primjene zakona i ravnopravnosti građana, pored ostalog primjerice i ako je o tom pitanju revizijski sud već zauzeo shvaćanje, ali je odluka drugostupanjskog suda utemeljena na shvaćanju koje nije podudarno s tim shvaćanjem (čl. 382. st. 2. toč. 3. ZPP).

Pravno shvaćanje revizijskog suda doneseno na Odjelnoj sjednici održanoj 29. studenoga 2002., kad su razmatrani i prihvaćeni „Orijentacijski kriteriji i iznosi za utvrđivanje pravične novčane naknade nematerijalne štete“, predstavlja, kako sama riječ „orijentacijski“ ukazuje, takve kriterije koji trebaju omogućiti ujednačenu primjenu odredaba čl. 200. st. 1. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine“ broj 53/91, 73/91, 113/93, 3/94, 7/96, 91/96, 112/99 - dalje: ZOO). Ti kriteriji ne predstavljaju matematičku formulu koja pukim automatizmom služi za izračunavanje pravične novčane naknade – već sudovi svaki pojedini slučaj trebaju individualizirati prema okolnostima svakog konkretnog slučaja (čl. 200. ZOO).

U konkretnom slučaju drugostupanjski sud prilikom donošenja odluke o visini pravične novčane naknade nematerijalne štete je upravo postupio u skladu s navedenim pravnim shvaćanjem, a revidentova usporedna analiza kriterija i visina dosuđenih naknada za pojedine vidove nematerijalne štete iz pobijane presude u odnosu na „Orijentacijske kriterije“ revizijskog suda svodi se na vlastitu procjenu o tome kolika bi visina naknade trebala pripasti tužitelju, jer je nezadovoljan visinom utvrđene naknade.

Prema tome, odluka drugostupanjskog suda nije utemeljena na pravnom shvaćanju koje ne bi bilo podudarno sa shvaćanjem revizijskog suda, pa nije ispunjena pretpostavka iz čl. 382. st. 2. toč. 3. ZPP za dopuštenost revizije, odnosno postavljeno pravno pitanje u konkretnom slučaju se ne bi moglo smatrati važnim za osiguranje jedinstvene primjene zakona i ravnopravnosti građana.

Iz tih razloga na temelju čl. 392. st. 2. ZPP je odlučeno kao u izreci.

U Zagrebu, 14. listopada 2010.

Predsjednik vijeća:

dr. sc. Ivan Kaladić, v. r.