Rev-2569/1992-2 · Vrhovni sud Republike Hrvatske

REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Rev 2569/1992-2

P R E S U D A

U IME REPUBLIKE HRVATSKE!

Vrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu u vijeću sastavljenom od sudaca dr. Ive Grbina kao predsjednika vijeća, te Miroslave Vekić, Vesne Milošević, Jakoba Miletića i Stanka Hautza, kao članova vijeća, u pravnoj stvari tužitelja Č.N. iz R., … , zastupanog po punomoćniku S.T., odvjetniku iz R., protiv tuženika DP "M. " R., te umješača na strani tuženika "C. " o. d.d. Filijala R., radi naknade štete, rješavajući reviziju tužitelja protiv presude Okružnog suda u Rijeci od 22. srpnja 1992. br. Gž 898/92-2, kojom je potvrdjena presuda Općinskog suda u Rijeci od 17. veljače 1992. br. P 1752/91-39, u sjednici održanoj dana 7. travnja 1993.,

p r e s u d i o j e:

Odbija se revizija kao neosnovana.

O b r a z l o ž e n j e

Presudom Općinskog suda u Rijeci od 17. veljače 1992. br. P 1752/91-19 sudjeno je:

"Odbija se tužitelj s tužbenim zahtjevom koji glasi:

"Dužan je tuženik u roku od 15 dana, pod prijetnjom izvršenja, isplatiti tužitelju iznos od 9.000 HRD sa zateznom kamatom u visini eskontne stope koju mjesečno utvrdjuje Narodna banka Jugoslavije, uvećane za 20%, a koja se obračunava mjesečno, primjenom konformne metode od dana donošenja prvostepene odluke do isplate, kao i u istom roku, naknaditi tužitelju parnične troškove."

Presudom Okružnog suda u Rijeci od 22. srpnja 1992. br. Gž 898/92-2 odbijena je žalba tužitelja kao neosnovana i potvrdjena presuda suda prvoga stupnja.

Protiv presude suda drugoga stupnja tužitelj je izjavio reviziju zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka i zbog pogrešne primjene materijalnog prava i predložio da se revizija prihvati i obje niže presude ukinu i predmet vrati sudu prvoga stupnja na ponovno sudjenje.

Na reviziju nije odgovoreno a Javni tužitelj Hrvatske se nije izjasnio. Revizija nije osnovana.

Nema bitne povrede iz čl. 354. st. 1. u vezi čl. 375. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" br. 53/91. 91/92 - dalje: ZPP), jer je sud drugoga stupnja odgovorio na one žalbene navode koji su bili od odlučnog značenja a označeni su i razlozi koje je isti sud uzeo u obzir po službenoj dužnosti.

Nije osnovan, medjutim, niti prigovor pogrešne primjene materijalnog prava.

U postupku je utvrdjeno da je 13. listopada 1989. tužitelj ozlijedjen na radu (ozljedjena desna ruka) zbog kojeg je štetnog dogadjaja izmedju tužitelja i umješača na strani tužene "C. " o. d.d. P.R., sklopljena nagodba dana 21. prosinca 1990., na temelju koje je umješač tužitelju platio 5.123 HRD s naslova naknade štete za pretrpljeni strah, fizičke bolove, izgubljenu zaradu, i troškove postupka, a tužitelj odrekao bilo kakvih potraživanja u vezi nastanka štetnog dogadjaja od 13. listopada 1989. godine protiv umješača "C. " d.d. Z. kao i protiv osiguranika Radne organizacije "M. " što je posebno ugovoreno u toč. 4. Nagodbe u kojoj tužitelj izričito izjavljuje da je nagodbu pročitao i razumio te da je neće pobijati zbog zablude ili bilo kakvog drugog razloga.

Iz tih utvrdjenja proizlazi da je pravilan pravni stav nižih sudova da su stranke u cijelosti riješile pitanje naknade materijalne i nematerijalne štete iz predmetnog štetnog dogadjaja koja je bila predmet odlučivanja u ovom sporu.

Budući da je ugovor o nagodbi po svom karakteru ugovor kojim stranke uredjuju gradjansko-pravne odnose kojima mogu slobodno raspolagati i to ustvari mješoviti procesno-pravni i gradjansko-pravni ugovor, a predmetna nagodba medju strankama nije stavljena van snage, tužitelj ne može dok nagodba egzistira tražiti da sud odluči o vidovima štete kojima je odlučeno u nagodbi.

Iz navedenih razloga reviziju tužitelja valjalo je odbiti kao neosnovanu na temelju odredbe čl. 393. ZPP.

U Zagrebu, 7. travnja 1993.

Predsjednik vijeća:

dr. Ivo Grbin v.r.