Croatian Supreme Court allows appeal against lower court's dismissal of wage claim due to statute of limitations error.
Legislator summary
AI generatedThe Supreme Court of Croatia accepted the appeal against the County Court's decision to dismiss the plaintiff's wage claim based on statute of limitations. The lower court incorrectly treated the plaintiff's supplementary reference to a post-litigation settlement as a substantive amendment to the lawsuit under Article 191 of the Civil Procedure Act. The court ruled that such a reference merely supplemented factual grounds without altering the identity of the claim, meaning the statute of limitations should have been calculated from the original filing date, not the date of the supplementary reference.
Legislator headnote
AI generatedčl. 191. st. 1. i 3. ZPP; čl. 395. st. 2. ZPP; A reference to a post-litigation settlement regarding the same claim does not constitute an amendment of the lawsuit under Article 191 of the Civil Procedure Act, and the statute of limitations remains calculated from the original filing date.
Keywords
AI generatedCited Legislation
AI generatedFull text
REPUBLIKA HRVATSKA
VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Broj: Rev 1018/07-2
R J E Š E N J E
Vrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu u vijeću sastavljenom od sudaca Ivana Mikšića kao predsjednika vijeća, Vlatke Potočnjak Radej, Gordane Gasparini, Aleksandra Peruzovića i mr. sc. Jadranka Juga, kao članova vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice M. S.-P. iz S., zastupane po punomoćniku A. G., dipl. pravniku iz K. S., protiv tuženih „D. p. f.“ d.d. iz S. i „D.“ d.d. iz S., oboje zastupanih po punomoćnicima B. B. i R. S., dipl. pravnicima, radi isplate, odlučujući o reviziji tužiteljice protiv presude i rješenja Županijskog suda u Splitu br. Gž-3993/04 od 28. travnja 2006., kojim je preinačena presuda i rješenje Općinskog suda u Splitu br. P-1285/93 od 4. svibnja 2004., u sjednici održanoj dana 15. listopada 2008.,
r i j e š i o j e:
Prihvaća se revizija tužiteljice te se ukidaju presuda i rješenje Županijskog suda u Splitu br. Gž-3993/04 od 28. travnja 2006. te se predmet vraća drugostupanjskom sudu na ponovno suđenje.
Obrazloženje
Prvostupanjskom presudom prihvaćen je u toč. I. izreke tužbeni zahtjev tužiteljice da joj II-tužena isplati protuvrijednost u kunama iznosa od 5.047,98 EUR (9.873 DEM) po prodajnom tečaju Splitske banke d.d. S. na dan isplate, sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 4. travnja 2002. pa do isplate dok je tužiteljica odbijena sa dijelom tužbenog zahtjeva preko dosuđenog iznosa. U toč. II. prvostupanjske presude odbijen je podredni tužbeni zahtjev tužiteljice kao neosnovan. Rješenjem prvostupanjskog suda odbijen je prijedlog tužiteljice za određivanje privremene mjere te su ukinute provedene radnje u odnosu na I-tuženu i u odnosu na tu tuženu je tužba odbačena. Prvostupanjski sud je također rješenjem naložio II-tuženiku da tužiteljici naknadi trošak parničnog postupka u iznosu od 5.490,00 kuna.
Drugostupanjski sud je u toč. I. izreke presudom prihvatio žalbu tužene „D.“ d.d. S. i preinačio prvostupanjsku presudu na način da je odbio tužbeni zahtjev tužiteljice te ujedno rješenjem prihvatio žalbu tužene i preinačio odluku o trošku na način da je odbio zahtjev tužiteljice za naknadu parničnog troška.
Drugostupanjski sud je u smislu čl. 382. st. 2. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91, 91/92, 112/99, 117/03 i 88/05 – dalje: ZPP) odredio da je protiv presude drugostupanjskog suda revizija dopuštena.
Protiv drugostupanjske presude reviziju je izjavila tužiteljica te je prvenstveno predložila da se revizija usvoji i osporena presuda i rješenje preinače na način da se potvrdi prvostupanjska presuda odnosno podredno da se ukine drugostupanjska presuda i predmet vrati drugostupanjskom sudu na ponovni postupak.
Odgovor na reviziju nije podnesen.
Revizija je osnovana.
Predmet spora u ovoj pravnoj stvari je zahtjev tužiteljice za isplatu razlike plaće za vremensko razdoblje od rujna 1990. do prosinca 1994., a tužba sa zahtjevom za isplatu proširena je na II- tuženu 7. prosinca 1994.
Pravno pitanje zbog kojeg je drugostupanjski sud odredio da je revizija dopuštena je postupovno pitanje da li je riječ o preinaci tužbe kada tužitelj u tijeku parnice dopuni činjeničnu osnovu tužbe pozivanjem na izvansudsku nagodbu između stranaka o istom potraživanju a sklopljenu nakon podnošenja tužbe.
Drugostupanjski sud temelji svoju odluku na stajalištu da je tužiteljica pozivanjem na nagodbu sklopljenu 22. ožujka 1995., podneskom od 4. travnja 2002. preinačila tužbu u smislu odredbe čl. 191. ZPP, pa smatra da je do tog dana (kao dana podnošenja preinačene tužbe) nastupila zastara predmetnog potraživanja te zbog zastare preinačuje prvostupanjsku presudu i odbija tužbeni zahtjev.
Takvo stajalište drugostupanjskog suda je pogrešno.
Prema odredbi čl. 191. st. 1. ZPP preinaka tužbe je promjena istovjetnosti zahtjeva, povećanje postojećeg ili isticanje drugog zahtjeva uz postojeći.
Prema odredbi čl. 191. st. 3. ZPP tužba nije preinačena ako je tužitelj promijenio pravnu osnovu tužbenog zahtjeva, ako je smanjio tužbeni zahtjev ili ako je promijenio, dopunio ili ispravio pojedine navode, tako da zbog toga tužbeni zahtjev nije promijenjen. U konkretnom slučaju tužiteljica se u odnosu na prvobitno postavljeni tužbeni zahtjev za isplatu na ime razlike plaće pozvala kasnije na nagodbu koja je nedvojbeno sklopljena nakon podnošenja odnosno proširenja tužbe na ovdje tuženu i upravo u odnosu na isto potraživanje. U takvoj situaciji riječ je o dopuni činjenične osnove predmetne tužbe a kojom dopunom činjenične osnove tužbe pozivanjem na nagodbu sklopljenu u odnosu na predmetno potraživanje nakon podnošenja tužbe se ne može smatrati da je tužba preinačena, jer takvom dopunom činjenične osnove nije promijenjena istovjetnost tužbenog zahtjeva kako je bio prvobitno postavljen. U konkretnom predmetu i dalje je riječ o zahtjevu za isplatu razlike plaće za isto vremensko razdoblje.
Zbog naprijed navedenog pogrešnog pravnog pristupa u odnosu na istaknuto postupovno pravno pitanje drugostupanjski sud je pogrešno ocijenio prigovor zastare smatrajući da je dan podnošenja tužbe u ovom predmetu 4. travnja 2002. kojeg dana je tužiteljica podneskom precizirala tužbeni zahtjev, jer kako je naprijed rečeno, predmetna tužba u odnosu na prvobitno postavljen zahtjev nije preinačena podneskom tog datuma.
Stoga je drugostupanjski sud pogrešno primijenio materijalno pravo u pogledu primjene instituta zastare a zbog čega je pogrešno ocijenio navode žalbe protiv prvostupanjske presude pa je temeljem odredbe čl. 395. st. 2. ZPP valjalo prihvatiti reviziju i ukinuti drugostupanjsku presudu a ujedno i drugostupanjsko rješenje u pogledu odbijenog zahtjeva za naknadu troškova parničnog postupka a shodno odredbi čl. 166. st. 3. ZPP.
U Zagrebu, 15. listopada 2008.
Predsjednik vijeća:
Ivan Mikšić, v. r.