Rev-2810/2014-2 · Vrhovni sud Republike Hrvatske

REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Rev 2810/14-2

R E P U B L I K A H R V A T S K A

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Željka Glušića predsjednika vijeća, Renate Šantek članice vijeća, Gordane Jalšovečki članice vijeća, Damira Kontreca člana vijeća i suca izvjestitelja i dr.sc. Ante Perkušića člana vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice S. P. H. iz O., OIB: ..., koju zastupa punomoćnik T. F., odvjetnik iz O., protiv tuženice Republike Hrvatske, Ministarstvo obrane, koju zastupa Općinsko državno odvjetništvo u Osijeku, radi naknade štete, odlučujući o reviziji tužiteljice protiv presude Županijskog suda u Osijeku poslovni broj Gž-2571/14-2 od 10. srpnja 2014., kojom je preinačena presuda Općinskog suda u Osijeku poslovni broj P-708/13-25 od 4. ožujka 2014., u sjednici vijeća održanoj 27. ožujka 2018.,

r i j e š i o j e:

Prihvaća se revizija tužiteljice i ukida se presuda Županijskog suda u Osijeku poslovni broj Gž-2571/14-2 od 10. srpnja 2014., te se predmet vraća drugostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

Obrazloženje

Prvostupanjskom presudom naloženo je tuženici isplatiti tužiteljici na ime naknade nematerijalne štete zbog pretrpljenih duševnih bolova zbog smrti bliske osobe, oca iznos od 220.000,00 kn sa zateznom kamatom tekućom od dana presuđenja do isplate, kao i troškove postupka u iznosu od 42.968,75 kn.

Drugostupanjskom presudom preinačena je presuda suda prvog stupnja na način da je tužbeni zahtjev tužiteljice odbijen kao neosnovan, te je naloženo tužiteljici naknaditi tuženici parnični trošak i trošak žalbenog postupka u ukupnom iznosu od 21.250,00 kn. Protiv presude suda drugog stupnja tužiteljica je pravodobno podnijela reviziju zbog bitnih povreda odredaba parničnog postupka i pogrešne primjene materijalnog prava, uz prijedlog da revizijski sud preinači pobijanu presudu na način da odbije žalbu tuženice i potvrdi prvostupanjsku presudu, te obveže tuženicu da tužiteljici naknadi parnični trošak. Odgovoru na reviziju nije podnesen.

Revizija je osnovana.

Prema odredbi čl. 392. a st. 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13 – dalje: ZPP) u povodu revizije iz čl. 382. st. 1. ZPP revizijski sud ispituje pobijanu presudu samo u onom dijelu u kojem se ona pobija revizijom i samo u granicama razloga određeno navedenih u reviziji.

Predmet spora je zahtjev tužiteljice da joj tuženica naknadi nematerijalnu štetu zbog pretrpljenih duševnih bolova uzrokovanih smrću bliske osobe - oca u iznosu od 220.000,00 kn, s pripadajućim zateznim kamatama na temelju odredbi Zakona o odgovornosti Republike Hrvatske za štetu uzrokovanu od pripadnika hrvatskih oružanih i redarstvenih snaga tijekom Domovinskog rata ("Narodne novine", broj 117/03 - dalje: Zakon). Tužiteljica smatra da je tuženica odgovorna za tu štetu iz razloga što su pripadnici Hrvatske vojske odveli sada pok. oca tužiteljice Đ. P. iz njegove kuće, od kada mu se gubi svaki trag i nikada više nije pronađen.

U postupku pred sudom prvog stupnja je utvrđeno:

- da je pok. Đ. P., otac tužiteljice, odveden iz svoje kuće u O. u kolovozu 1991. od strane nepoznatih osoba u maskirnim uniformama, od kada mu se gubi svaki trag,

- da je rješenjem Općinskog suda u Osijeku br. R1 225/06-15 od 22. svibnja 2007. Đ. P. proglašen umrlim s danom ...,

Ocjenjujući izvedene dokaze prvostupanjski sud je zaključio, osobito na temelju presuda Županijskog suda u Zagrebu broj K-Rz-1/07 i Vrhovnog suda Republike Hrvatske broj Kž-84/10-8, da je pok. Đ. P. odveden na način kako su odvedene ostale nestale osobe, čija su tijela naknadno pronađena, a za čiju smrt se terete opt. B. G. i dr., koji su osuđeni na dugogodišnje kazne zatvora.

Naime, sud prvog stupnja smatra da na temelju provedenih dokaza proizlazi da su pok. Đ. P. odveli pripadnici hrvatskih oružanih snaga, držali ga zatočenog i mučili, radi čega su i odgovorni za njegov nestanak od 31. kolovoza 1991., pa kako njegov nestanak nije posljedica ratnog čina, država odgovara na temelju čl. 1. i 2. Zakona o odgovornosti Republike Hrvatske za štetu uzrokovanu od pripadnika hrvatskih oružanih i redarstvenih snaga tijekom Domovinskog rata ("Narodne novine", broj 117/03) po općim pravilima odgovornosti za štetu koja nema karakter ratne štete.

Drugostupanjski sud preinačio je prvostupanjsku presudu pozivom na odredbu čl. 373. a ZPP, time da nije prihvatio utvrđenje prvostupanjskog suda da je pok. Đ. P. odveden 31. kolovoza 1991. Naime, drugostupanjski sud je mišljenja da je pok. Đ. P. odveden 7. ili 8. rujna 1991. što proizlazi iz iskaza svjedoka A. K. i prijave Crvenom križu, ali s obzirom da u kaznenom spisu K-Rz-1/07 Županijskog suda u Zagrebu optuženici B. G. i dr. nisu oglašeni krivim za smrt Đ. P., budući je inkriminacija u odnosu na njega izostavljena, s obzirom da se u tom postupku nije dokazalo da je 31. kolovoza 1991. otac tužiteljice priveden i da je dana naredba za njegovu likvidaciju. Stoga drugostupanjski sud izvodi zaključak da na temelju izvedenih dokaza nije utvrđeno na koji način je pok. Đ. P. izgubio život, radi čega tužena nije odgovorna na temelju odredbe čl. 2. Zakona o odgovornosti Republike Hrvatske za štetu uzrokovanu od pripadnika hrvatskih oružanih i redarstvenih snaga tijekom Domovinskog rata, kao ni prema odredbi čl. 1. Zakona o odgovornosti za štetu nastalu uslijed terorističkih akata i javnih demonstracija ("Narodne novine", broj 117/03 - dalje ZOŠTA), obzirom u konkretnom slučaju ne proizlazi da se radi o terorističkom aktu.

U odnosu na shvaćanje izraženo u drugostupanjskoj presudi da nasilno odvođenje osoba iz vlastitog doma ne predstavlja teroristički čin, jer nije utvrđeno na koji je način došlo do smrti oca tužiteljice, prema shvaćanju revizijskog suda nije jasno. Stoga u tom dijelu pobijana presuda ne daje jasne razloge, radi čega je u tom dijelu počinjena bitna povreda iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP.

Kod toga valja posebno istaći da se u konkretnom slučaju prvostupanjski sud uopće nije bavio pitanjem je li sporno odvođenje prednika tužitelja iz vlastite kuće čin terorizma ili ne, pri čemu nije sporno da su u kritično vrijeme kolovoz – rujan 1991. maskirane osobe odvele iz kuće oca tužiteljice, nakon čega mu se gubi svaki trag i više isti nije pronađen živim, niti su mu pronađeni posmrtni ostaci, već je putem suda utvrđena smrt prednika tužitelja.

Nasilno i neovlašteno odvođenje osoba iz njihova doma od strane naoružanih osoba, te njihov nestanak jest oblik nasilja poduzet s ciljem zastrašivanja i izazivanja osjećaja nesigurnosti građana u smislu odredbe čl. 1. ZOŠTA.

Zahtjev za naknadu štete tužiteljica temelji na činjenici nestanaka njezinog oca od strane nepoznatih osoba u maskirnim uniformama, a što je rezultiralo njegovim proglašavanjem umrlim. Kako nije sporno da je pok. otac tužiteljice otet iz svog doma u Republici Hrvatskoj od strane maskiranih i uniformiranih osoba, od kada mu se gubi svaki trag, a u postupku nije utvrđeno prekidanje uzročno-posljedične veze između otmice i likvidacije kao nastavne protupravne radnje, za sada nisu raspravljane sve pravno odlučne činjenice vezane uz eventualno postojanje odgovornosti tuženice prema ZOŠTA-u.

Identično pravno shvaćanje izraženo je u odlukama revizijskog suda br. Rev-1518/10- 2 od 7. prosinca 2011. i Rev-471/06-2 od 27. rujna 2006.

Stoga je zbog počinjene bitne povrede odredaba parničnog postupka valjalo ukinuti presudu drugostupanjskog suda na temelju odredbe čl. 394. st. 1. ZPP i odlučiti kao u izreci.

U nastavku postupka sud drugog stupnja otkloniti će počinjenu bitnu povredu, ponovno razmotriti žalbene prigovore tužene, te donijeti novu odluku glede merituma spora. Ujedno će isti odlučiti o cjelokupnim troškovima postupka, uključujući i troškove revizijskog postupka.

Zagreb, 27. ožujka 2018.

Predsjednik vijeća:

Željko Glušić, v.r.