Rev-1980/1998-2 · Vrhovni sud Republike Hrvatske

REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Rev-1980/1998-2

U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E

P R E S U D A

Vrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu u vijeću sastavljenom od sudaca Veseljka Šeparovića kao presjednika vijeća, te Jakoba Miletića, Katarine Buljan, Marijana Ramušćaka i Gordane Matasić-Špoljarić kao članova vijeća, u pravnoj stvari tužitelja M. M. iz K., zastupanog po M. B. odvjetniku u K., protiv tužene K. M.-P. iz K., zastupane po D. Š. odvjetniku u K., radi prestanka obveze uzdržavanja, odlučujući o reviziji tužene protiv pravomoćne presude Županijskog suda u Karlovcu od 18. ožujka 1998. br. Gž-82/98, kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Karlovcu od 11. prosinca 1997. br. P-557/96, u sjednici vijeća održanoj 26. travnja 2001.

p r e s u d i o je:

Odbija se revizija tužene kao neosnovana.

Obrazloženje

Prvostupanjskom presudom Općinskog suda u Karlovcu od 11. prosinca 1997. br. P- 557/96 utvrđen je s 31. srpnjom 1996. prestanak obveze uzdržavanja koju je tužitelj M.M. bio dužan plaćati tuženoj K.M.-P..

Drugostupanjskom presudom Županijskog suda u Karlovcu od 18. ožujka 1998. br. Gž-82/98 prvostupanjska je presuda potvrđena.

Protiv pravomoćne drugostupanjske presude tužena je uložila reviziju zbog pogrešne primjene materijalnog prava. Predlaže da obje nižestupanjske presude budu ukinute i vraćene prvostupanjskom sudu na ponovni postupak.

Revizijski razlog pogrešne primjene materijalnog prava tužena nalazi u većoj mirovini tužitelja za oko 300,00 kn od njezine, u netočnom utvrđenju da je tužitelj podstanar kod S.V., jer zapravo s njom živi u izvanbračnoj zajednici, pa je preljub i bio razlogom razvoda braka, te u dobroj fizičkoj snazi tužitelja. Istovremeno tužena je teškog zdravstvenog stanja i nesposobna za dodatno ostvarivanje prihoda.

Primjerak pravovremene, potpune i dopuštene revizije prvostupanjski sud je temeljem čl. 390. st. 1. ZPP-a dostavio protivnoj stranci na odgovor i Državnom odvjetništvu Republike Hrvatske ovlaštenom za podizanje zahtjeva za zaštitu zakonitosti.

Tužitelj nije odgovorio na reviziju, niti se Državno odvjetništvo Republike Hrvatske izjasnilo o podnijetoj reviziji.

Revizija nije osnovana.

Revizijski razlog bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 386. u svezi sa čl. 354. st. 2. toč. 10. ZPP-a, na kojeg sud pazi po službenoj dužnosti, nije ostvaren. Nije ostvaren ni revizijski razlog pogrešne primjene materijalnog prava.

U postupku je utvrđeno da su obje stranke umirovljenici s time da mirovina tužitelja u trenutku donošenja prvostupanjske presude iznosi 1.096,00 kn a mirovina tužene 811,00 kn, dakle tužiteljeva je mirovina za 285,00 kn veća. No, tužitelj je podstanar, dok tužena ima vlastiti stan. Tvrdnje tužene da je tužitelj u dobroj fizičkoj snazi i da dodatno zarađuje lišene su svake osnove, kako je to ocijenjeno, posebno pored činjenice da je tužitelj u vrijeme donošenja prvostupanjske presude imao 77 godina, a tužena 67.

Stranke su umirovljenici sa skromnim mirovinama, visoke životne dobi, pa su nižestupanjski sudovi pravilno postupili utvrdivši prestanak tužiteljeve obveze uzdržavanja tužene temeljem odredbe čl. 254. Zakona o braku i porodičnim odnosima. Revizijskim navodima takva utvrđenja nižestupanjskih sudova nisu dovedena u sumnju, pa ih u cijelosti prihvaća i ovaj revizijski sud.

Valjalo je stoga – primjenom odredbe čl. 393. ZPP-a odbiti reviziju tužene kao neosnovanu.

U Zagrebu, 26. travnja 2001.

Predsjednik vijeća:

Veseljko Šeparović, v. r.