Rev-1652/1994-2 · Vrhovni sud Republike Hrvatske

REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Rev 1652/1994-2

P R E S U D A

U IME REPUBLIKE HRVATSKE!

Vrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu u vijeću sastavljenom od sudaca Stanka Jesenkovića kao predsjednika vijeća, te Vladimira Drakulića, Vlatke Potočnjak-Radej, Tome Gložinića i Ivana Mikšića kao članova vijeća, u pravnoj stvari tužitelja Javno pravobraniteljstvo Općine Osijek, protiv tuženika Fonda za promet stambeno i komunalno gospodarstvo Općine Osijek i M. V. i D. V. iz O., zastupanih po punomoćniku N. R., odvjetniku iz O., radi utvrđenja ništavosti predugovora, odlučujući o reviziji tužitelja protiv presude Županijskog suda u Osijeku od 10. veljače 1994. godine br. Gž-291/94-2, kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Osijeku od 10. studenog 1993. godine br. P-1572/88, u sjednici održanoj dana 29. svibnja 1996. godine,

p r e s u d i o j e :

Odbija se revizija kao neosnovana.

O b r a z l o ž e n j e

Presudom suda prvog stupnja suđeno je:

"Odbija se tužitelja Javno pravobraniteljstvo općine Osijek sa tužbom i tužbenim zahtjevom a koji glasi:

Utvrđuje se da je ugovor nazvan predugovor o udruživanju sredstava za društveno usmjerenu stambenu izgradnju u Osijeku, zaključen dana 2. travnja 1984. god. pod br. 20/142 između SlZ-a Osijek i V. M. i V. D. ništavan.

SIZ i V. M. i V. D. iz O., dužni su uspostaviti ranije stanje, pa se SlZ-a obvezuje vratiti V. M. i V. D. iznos od 4.178.262,00 dinara primljen po osnovi predugovora a V. M. i V. D. se obvezuju vratiti SlZ-i Osijek četverosoban stan u Osijeku, Dunavska br. 2. ukupne površine 118,03 m a to sve u roku od 15 dana pod prijetnjom izvršenja.

Obvezuje se tužitelja da II i III-tuženima naknadi parnični trošak u iznosu od 120.000.- HRD a to sve u roku od 15 dana pod prijetnjom izvršenja"

Presudom suda drugog stupnja potvrđena je prvostupanjska presuda.

Protiv presude suda drugog stupnja reviziju je izjavio tužitelj, a zbog pogrešne primjene materijalnog prava, s prijedlogom da revizijski sud nižestupanjske presude ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

Odgovor na reviziju nije podnesen, a Državni odvjetnik Republike Hrvatske o reviziji se nije izjasnio.

Revizija nije osnovana.

Ispitujući pobijanu presudu u granicama revizijskog razloga pogrešne primjene materijalnog prava, istaknutog u reviziji, a pazeći po službenoj dužnosti i na bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 10. Zakona o parničnom postupku - ZPP ("Narodne novine", br. 53/91, 91/92), sukladno odredbi čl. 386. ZPP, ovaj revizijski sud je utvrdio da revizijski razlozi nisu ostvareni.

Predmet spora u nazočnoj parnici predstavlja deklaratorni tužbeni zahtjev kojim tužitelj zahtijeva da se utvrdi postojanje apsolutne ništavosti predugovora o udruživanju sredstava za društveno usmjerenu stambenu izgradnju u Osijeku, od 2. travnja 1984. godine, sklopljenog između Stambene samoupravne interesne zajednice Osijek kao pravnog prednika tuženika Fonda za promet stambeno i komunalno gospodarstvo Općine Osijek i tuženika D. i M. V., na temelju kojeg je navedeni SIZ prodao tuženicima M. i D. V. četverosoban stan u O., ukupne površine 118,03 m[2] , kumuliran sa zahtjevom za uspostavu ranijeg stanja obostranim vraćanjem onog što su ugovorne strane primile na temelju istog ugovora.

Razloge ništavosti predmetnog ugovora revident nalazi u činjenici da se radi o ugovoru kojim je izvršena prodaja stana od strane društvene pravne osobe građanskim osobama, a sklapanju tog ugovora nije prethodio postupak javnog nadmetanja, odnosno stavljanja pismenih ponuda na kupnju, propisan odredbom čl. 10. st. 3. Zakona o prometu zemljišta i zgrada (pročišćeni tekst "Sl. list SFRJ" br. 43/65, 57/65 i 17/67 - dalje: ZPZZ).

Istina, prema odredbi stavka 4, istog članka ugovor sklopljen suprotno navedenom propisu koji određuje način prodaje (javno nadmetanje, pismene ponude za kupnju, neposredna pogodba) je ništav. Međutim, odredba čl. 10. st. 3. ZPZZ odnosi se na način prodaje stambenih i poslovnih zgrada i pojedinih stanova i poslovnih prostorija kao posebnog dijela zgrade koji su u društvenom vlasništvu kad prodaju vrši društvena pravna osoba -radna organizacija ili društveno politička zajednica koji su nositelji prava raspolaganja na tim nekretninama, a ne i na prodaju stanova i poslovnih prostorija izgrađenih za tržište, jer se isti i grade radi otuđenja neodređenom krugu osoba, dakle građanima. Navedena odredba se zapravo ne odnosi na prvu prodaju stana ili poslovne prostorije jer se tom prodaju ostvaruje svrha građenja.

Kako je predmetni stan izgrađen za tržište ne radi se o nekretnini u društvenom vlasništvu za koju bi za valjano otuđenje moralo biti provedeno javno nadmetanje, pa predmetni predugovor koji sadrži sve bitne sastojke glavnog ugovora i kojeg su ugovorne strane i izvršile u cijelosti ne predstavlja ugovor za kojeg rečeni propis ZPZZ predviđa sankciju apsolutne ništavosti, a isti ugovor nema niti drugih nedostataka koji bi ga, sukladno odredbi čl. 103. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine", br. 53/91, 73/91 i 3/94), činili ništavim pravnim poslom. Stoga su nižestupanjski sudovi pravilno primijenili materijalno pravo kada su tužbeni zahtjev odbili kao neosnovan.

Slijedom izloženog, a na temelju odredbe čl. 393. ZPP, revizija je odbijena kao neosnovana.

U Zagrebu, 29. svibnja 1996.

Predsjednik vijeća:

Stanko Jesenković, v.r.