Usž-1196/2019-3 · Visoki upravni sud Republike Hrvatske

Poslovni broj: Usž-1196/19-3

REPUBLIKA HRVATSKA

VISOKI UPRAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Frankopanska 16

U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E

P R E S U D A

Visoki upravni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sutkinja toga suda, Lidije Vukičević predsjednice vijeća, Marine Kosović Marković i mr.sc. Inge Vezmar Barlek, članica vijeća, te sudske savjetnice Ive Lujak, zapisničarke, u upravnom sporu tužitelja D. B., vlasnika obrta B., D. M., kojeg zastupa opunomoćenik I. B., odvjetnik u Z., protiv tuženika Ministarstva graditeljstva i prostornoga uređenja Republike Hrvatske, Z., radi izdavanja rješenja o izvedenom stanju, odlučujući o žalbi tužitelja protiv presude Upravnog suda u Splitu, poslovni broj UsIgr-10/18-7 od 7. studenoga 2018., na sjednici vijeća održanoj 23. listopada 2019.

p r e s u d i o j e

Odbija se žalba tužitelja i potvrđuje presuda Upravnog suda u Sp

litu, poslovni

broj UsIgr-10/18-7 od 7. studenoga 2018.

Obrazloženje

Pobijanom presudom odbijen je tužbeni zahtjev tužitelja za poništavanje rješenja tuženika, klasa: UP/II-361-05-17-26/1517, urbroj: 531-05-2-2-1-17-2 od 8. prosinca 2017., kojim je odbijena žalba tužitelja izjavljena protiv rješenja Z. županije, Upravnog odjela za provedbu dokumenata, prostornog uređenja i gradnje, klasa: UP/I-361-03/2012-10/441, urbroj: 2198/1-11/4-17-2 od 11. svibnja 2017. Naprijed navedenim rješenjem odbijen je zahtjev tužitelja za ozakonjenje betonare na kč.br. 825/208 k.o. M.

Tužitelj žalbu podnosi zbog bitnih povreda pravila sudskog postupka, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja u sporu te pogrešne primjene materijalnog prava. Navodi da je prvostupanjski sud pogrešno utvrdio da na terenu ne postoji građevina koja se prema zakonu treba smatrati zgradom jer je iz dokumentacije vidljivo kako na terenu postoje armirano betonski temelji s čeličnom konstrukcijom što je u arhitektonskom snimku prikazala građevinska tvrtka K. d.o.o. D. Vještak geodetske struke navodi da se radi o kontejnerima. Upravno tijelo nije provelo očevid na licu mjesta da se utvrdi stanje na terenu već je zaključilo da na terenu ne postoji zgrada koja se može ozakoniti.

Kada bi se izgrađeno postrojenje moglo kvalificirati kao kontejneri opet bi se radilo o građevinama u smislu odredbe članka 3. stavka 1. točke 5. Zakona o gradnji jer je kontejner koji ima temelje zgrada. Objekt ne mora biti sagrađen od blokova i cigle da bi se smatrao zgradom, može biti sagrađen od drveta panela pa i u obliku kontejnera jer je bitno da ima temelje i konstrukciju. Navodi da i kada bi bilo točno da na terenu postoje samo kontejneri s temeljima oni bi se kao takvi također smatrali zgradom. Na predmetnoj nekretnini postoji glavna zgrada i prvostupanjsko upravno tijelo je bilo dužno provesti očevid na licu mjesta na kojem bi utvrdilo da se na predmetnoj nekretnini nalazi zgrada u sastavu koje se nalazi nekoliko pomoćnih objekata koji zajedno s glavnom zgradom čine jedinstvenu gospodarsku cjelinu.

Prvostupanjsko tijelo je postupilo protivno odredbi članka 30. Zakona o općem upravnom postupku (Narodne novine 47/09. dalje- ZUP) jer nije pozvalo podnositelja zahtjeva da se izjasni o svim činjenicama koje su važne za rješavanje ove upravne stvari. Posebno ukazuje da je prvostupanjsko tijelo postupilo protivno stavku 2. citiranog članka ZUP-a jer je donijelo negativno rješenje povodom zahtjeva podnositelja bez da mu je omogućilo da se prethodno izjasni. Podnositelj zahtjeva je do kraja postupka mogao izmijeniti svoj zahtjev ili podnijeti drugi te je prvostupanjsko tijelo bilo dužno pozvati podnositelja zahtjeva radi izjašnjavanja.

Tužitelj je navedeno isticao u žalbi protiv prvostupanjskog rješenja a da drugostupanjsko tijelo kao ni prvostupanjski sud u svojim odlukama nisu dali razloge o ovom odlučnom žalbenom navodu tužitelja. Sud je činjenice utvrđivao isključivo iz dostavljene dokumentacije i to arhitektonske snimke izvedenog stanja od prosinca 2011. godine, izrađene od K. d.o.o. broj TD 66/2011L te geodetskog elaborata izrađenog od ureda ovlaštenog inženjera K. J. Prvostupanjsko tijelo nije izvršilo uvid u DOF5/2011 te nije provelo očevid na licu mjesta.

Smatra da je prvostupanjsko tijelo ako nije moglo iz dostavljenog projekta utvrditi postoji li zgrada na predmetnoj nekretnini bilo dužno izaći na lice mjesta i to utvrditi neposrednim opažanjem ili čak pribaviti novo mišljenje vještaka. Zgrada (betonara) za koju je podnesen zahtjev poslovna je zgrada povezana s tlom izvedena od svrhovito povezanih građevnih proizvoda. U njenom sastavu se nalaze i drugi objekti čije je postojanje vidljivo iz dostavljene dokumentacije. Pomoćni objekti su izgrađeni na betonskoj podlozi i kao takvi trajno povezani s tlom te je riječ o objektima koji neposredno služe za uporabu glavne zgrade (betonare) odnosno odvijanje tehnološkog procesa u betonari pa se ima smatrati da su sastavni dio te zgrade te ih je potrebno u tom smislu promatrati glede izdavanja rješenja o izvedenom stanju a ne kao odvojene objekte.

Ukazuje kako je prvostupanjsko tijelo pogrešno primijenilo odredbe ZUP-a kada je dostavu pobijanog rješenja izvršilo putem oglasne ploče. Iz spisa je razvidno kako se nije utvrdila žaliteljeva točna adresa već je dostava pobijanog rješenja izravno izvršena putem oglasne ploče. Takvo postupanje upravnog tijela smatra nedopustivim jer se nezakonitim postupanjem službenih osoba uskraćuje pravo na žalbu, a sve to iz razloga što službene osobe nisu niti pokušale na zakonom propisani način izvršiti dostavu rješenja u ovoj pravnoj stvari.

Predlaže presudu preinačiti, podredno ukinuti i vratiti predmet sudu prvog stupnja na ponovni postupak.

Tuženik, iako uredno pozvan, nije dostavio odgovor na žalbu.

Žalba nije osnovana.

Odredbom članka 6. stavka 3. alineja 2. Zakona o postupanju s nezakonito izgrađenim zgradama (Narodne novine, broj 86/12. i 143/13. dalje: ZoPNIZ), propisano je da se nezakonito izgrađena zgrada ne može ozakoniti ako je izgrađena kao sklop trajno povezan s tlom (kamp-kućica, kontejner i sl.) odnosno na način i od materijala kojima se ne osigurava dugotrajnost i sigurnost korištenja (baraka i sl.)

Odredbom članka 3. stavka 3. ZoPNIZ-a propisano je, između ostalog, da se druga građevina koja neposredno služi za uporabu nezakonito izgrađene zgrade, odnosno postojeće zgrade ili odvijanje tehnološkog procesa u zgradi smatra njezinim sastavnim dijelom i ozakonjuje se zajedno sa zgradom, odnosno sukladno tom zakonu.

Po ocjeni ovog Suda, pravilno je prvostupanjski sud na temelju činjenica utvrđenih u upravnom postupku zaključio da se u konkretnom slučaju radi o objektu betonare čije ozakonjenje nije moguće sukladno navedenoj odredbi jer ne postoji zgrada kojoj bi postrojenje betonare neposredno služilo za uporabu a što proizlazi iz podataka spisa predmeta, i to između ostalog iz samog zahtjeva tužitelja za izdavanje rješenja o izvedenom stanju. Naime, iz grafičkog i tekstualnog dijela Geodetskog elaborata i Arhitektonske snimke izvedenog stanja nezakonito izgrađene zgrade proizlazi da je riječ o kontejnerima i bunker silosima što su objekti kakve ima u vidu odredba članka 3. stavka 3. ZoPNIZ-a a koji se ozakonjuju zajedno sa zgradom kojoj služe za uporabu, a koja ovdje, prema podacima spisa predmeta, ne postoji.

Neosnovan je prigovor tužitelja glede postupovnih povreda jer je tužitelj u daljnjem postupku (upravnom sporu) sudjelovao te je imao priliku osporiti sva činjenična utvrđenja na raspravi čijem održavanju nije pristupio, a niti svoj izostanak opravdao, što proizlazi iz zapisnika prvostupanjskog suda od 30. listopada 2018.

Neosnovano je pozivanje tužitelja na odredbu članka 16. ZoPNIZ-a koji u stavku 2. propisuje da se veličina, stupanj završenosti i namjena zgrade za koju se donosi rješenje o izvedenom stanju utvrđuju prema stanju prikazanom na arhitektonskoj snimci, odnosno snimci izvedenog stanja i stanju utvrđenom na očevidu. Ovo iz razloga što se očevid nužno ne provodi kada se radi o zgradi koju nije moguće ozakoniti u smislu odredba ZoPNIZ-a. Vezano uz navod tužitelja da je prvostupanjsko tijelo bilo dužno provesti ispitni postupak ističe se da se u konkretnom slučaju pravo stanje stvari moglo utvrditi na temelju tužiteljeva zahtjeva te priloženog Geodetskog elaborata i Arhitektonske snimke.

Nije osnovan niti prigovor tužitelja da mu je u postupku uskraćeno pravo na žalbu odnosno da mu je dostava prvostupanjskog rješenja izvršena izravno putem oglasne ploče protivno odredbama ZUP-a. Naime, tužitelj je za predmetno rješenje i njegov sadržaj saznao nakon čega je podnio žalbu tuženiku, a potom i tužbu prvostupanjskom sudu te naveo razloge zbog kojih se protivi istom, a koji razlozi su pravilno ocijenjeni neosnovanim.

Kako, dakle, tužitelj žalbenim navodima nije doveo u sumnju pravilnost utvrđenog činjeničnog stanja, a niti pravilnost primjene materijalnog prava, to ovaj Sud nije našao osnove za usvajanje žalbe.

Slijedom navedenog valjalo je temeljem odredbe članka 74. stavka 1. Zakona o upravnim sporovima (Narodne novine, broj 20/10., 143/12., 152/14., 94/16. i 29/17.) odlučiti kao u izreci.

U Zagrebu 23. listopada 2019.

Predsjednica vijeća

Lidija Vukičević, v.r.