Rev-853/2001-2 · Vrhovni sud Republike Hrvatske
Legislator summary
AI generatedVrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu u vijeću sastavljenom od sudaca Borisa Guttmanna, kao predsjednika vijeća, te Vlatke Potočnjak-Radej, Marijana Ramušćaka, Gordane Gasparini i Miroslave Vekić, kao članova vijeća, u pravnoj stvari tužitelja J. S. iz M., zastupanog po punomoćnici A. L., odvjetnici u S., protiv tuženice Republike Hrvatske – Ministarstvo obrane, zastupane po Državnom pravobraniteljstvu Republike Hrvatske u Zagrebu, a ovaj po Državnom pravobraniteljstvu Županije splitsko-dalmatinske, sada nadležnom Državnom odvjetništvu radi utvrđenja i isplate, rješavajući reviziju tužitelja protiv presude Županijskog suda u Splitu od 13. listopada 2000. godine, br. Gž-130/00, kojom je preinačena presuda Općinskog suda u Splitu od 06. rujna 1999. godine, br. P-357/96, u sjednici održanoj dana 22. svibnja 2002. godine,
Legislator headnote
AI generatedRev-853/2001-2 · Vrhovni sud Republike Hrvatske: Odredbom čl. 4. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o parničnom postupku (“Narodne novine”, br. 112/99 – dalje: ZID ZPP) koji je stupio na snagu 06. studenog 1999. godine izmijenjena je odredba čl. 382. st. 2. i 3. ZPP-a na način da revizija nije dopuštena, ako vrijednost predmeta spora pobijanog dijela pravomoćne presude ne prelazi 100.000,00 kn. Naime, u radnom sporu dopuštena je po citiranom zakonu uvijek revizija u sporovima koje pokreće radnik protiv odluke o prestanku radnog odnosa (st. 4. toč. 2. čl. 382. ZPP-a), a u vezi s ostalim sporovima, novčanih potraživanja ograničena je vrijednosnim cenzusom iz odredbe čl. 382. st. 2. i 3. ZPP-a.
Full text
REPUBLIKA HRVATSKA
VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Broj: Rev-853/01-2
R J E Š E N J E
Vrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu u vijeću sastavljenom od sudaca Borisa Guttmanna, kao predsjednika vijeća, te Vlatke Potočnjak-Radej, Marijana Ramušćaka, Gordane Gasparini i Miroslave Vekić, kao članova vijeća, u pravnoj stvari tužitelja J. S. iz M., zastupanog po punomoćnici A. L., odvjetnici u S., protiv tuženice Republike Hrvatske – Ministarstvo obrane, zastupane po Državnom pravobraniteljstvu Republike Hrvatske u Zagrebu, a ovaj po Državnom pravobraniteljstvu Županije splitsko-dalmatinske, sada nadležnom Državnom odvjetništvu radi utvrđenja i isplate, rješavajući reviziju tužitelja protiv presude Županijskog suda u Splitu od 13. listopada 2000. godine, br. Gž-130/00, kojom je preinačena presuda Općinskog suda u Splitu od 06. rujna 1999. godine, br. P-357/96, u sjednici održanoj dana 22. svibnja 2002. godine,
r i j e š i o j e:
Revizija tužitelja odbacuje se kao nedopuštena.
Obrazloženje
Drugostupanjskom presudom preinačena je prvostupanjska presuda na način da je u cijelosti odbijen tužbeni zahtjev tužitelja na
- utvrđenje – da je bio na snazi Ugovor o djelatnoj vojnoj službi tužitelja kod tuženice u ... gardijskoj brigadi počevši od 01. kolovoza 1994. do 31. srpnja 1997. godine, te da je tužitelj kao djelatna vojna osoba bio u radnom odnosu kod tuženice od 01. kolovoza 1994. do 31. srpnja 1997. godine,
- na činidbu – da mu je tuženica dužna na ime naknade za neisplaćenu plaću od 05. rujna 1995. do 31. srpnja 1997. godine isplatiti ukupno 71.872,51 kn sve sa zakonskim zateznim kamatama na pojedine mjesečne iznose pobliže navedene u izreci prvostupanjske presude.
Ujedno je naloženo tužitelju da je dužan u roku od 15 dana naknaditi tuženiku parnični trošak u iznosu od 12.340,00 kn.
Protiv te presude reviziju je izjavio tužitelj zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka i to one iz čl. 354. st. 2. toč. 13. ZPP-a, kao i zbog pogrešne primjene materijalnog prava uz prijedlog da se pobijana presuda ukine i vrati na ponovno suđenje drugostupanjskom
sudu, podredno da se preinači na način da se tuženikova žalba odbije kao neosnovana i potvrdi presuda suda prvog stupnja.
Na reviziju nije odgovoreno, niti se o reviziji izjasnio Državni odvjetnik Republike Hrvatske.
Revizija nije dopuštena.
Deklaratorni zahtjev istaknut uz tužbeni zahtjev na činidbu u konkretnom slučaju treba poslužiti samo za ocjenu osnovanosti tužbenog zahtjeva na činjenje i ne uzima se u obzir pri utvrđivanju vrijednosti predmeta spora.
Vrijednost predmeta spora dakle određuje se samo prema vrijednosti zahtjeva na činidbu.
Odredbom čl. 4. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o parničnom postupku (“Narodne novine”, br. 112/99 – dalje: ZID ZPP) koji je stupio na snagu 06. studenog 1999. godine izmijenjena je odredba čl. 382. st. 2. i 3. ZPP-a na način da revizija nije dopuštena, ako vrijednost predmeta spora pobijanog dijela pravomoćne presude ne prelazi 100.000,00 kn. Naime, u radnom sporu dopuštena je po citiranom zakonu uvijek revizija u sporovima koje pokreće radnik protiv odluke o prestanku radnog odnosa (st. 4. toč. 2. čl. 382. ZPP-a), a u vezi s ostalim sporovima, novčanih potraživanja ograničena je vrijednosnim cenzusom iz odredbe čl. 382. st. 2. i 3. ZPP-a.
U smislu odredbe čl. 10. st. 3. ZID ZPP o reviziji izjavljenoj protiv pravomoćne odluke drugostupanjskog suda koja je donesena nakon stupanja na snagu gore navedenog zakona, rješava se po tom izmijenjenom zakonu.
U ovom slučaju drugostupanjska presuda donesena je 13. listopada 2000. godine, dakle nakon stupanja na snagu ZID ZPP, pa je za dopuštenost revizije mjerodavna vrijednost predmeta spora po izmijenjenoj odredbi čl. 382. st. 2. ZPP-a, tj. 100.000,00 kn. S obzirom da tužitelj potražuje ukupno 71.872,51 kn s pripadajućim kamatama, a temeljem čl. 35. ZPP-a – kamate ako ne čine glavni zahtjev ne uzimaju se u obzir, to revizija nije dopuštena.
Valjalo je stoga odlučiti kao u izreci temeljem odredbe iz čl. 392. ZPP-a.
U Zagrebu, 22. svibnja 2002. godine
Predsjednik vijeća:
Boris Guttmann, v. r.