Revr-755/2004-2 · Vrhovni sud Republike Hrvatske

REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Revr 755/04-2

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu u vijeću sastavljenom od sudaca Jakoba Miletića, kao predsjednika vijeća, te Katarine Buljan, dr. Ivana Kaladića, Gordane Matasić- Špoljarić i mr. Andrije Erakovića, kao članova vijeća, u pravnoj stvari tužitelja M. L. iz S., zastupanog po punomoćniku V. M., odvjetniku u Z., protiv tuženika INA Industrija nafte d.d., Zagreb, Avenija Večeslava Holjevca 10, zastupanog po punomoćnici Lj. J.-R., odvjetnici u Z., radi utvrđenja nedopuštenosti odluke o izvanrednom otkazu ugovora o radu, rješavajući reviziju tuženika protiv pravomoćne presude Županijskog suda u Zagrebu od 31. kolovoza 2004. godine, broj: Gžr-1500/02, kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Zagrebu od 07. svibnja 2002. godine, broj: Pr-417/01, u sjednici održanoj 16. ožujka 2005. godine,

r i j e š i o j e:

Revizija se prihvaća, ukida presuda Županijskog suda u Zagrebu od 31. kolovoza 2004. godine, broj: Gžr-1500/02 i Općinskog suda u Zagrebu od 07. svibnja 2002. godine, broj. Pr-417/01 i predmet vraća prvostupanjskom sudu na ponovno odlučivanje.

Obrazloženje

Presudom Županijskog suda u Zagrebu od 31. kolovoza 2004. godine, broj: Gžr- 1500/02 potvrđena je presuda Općinskog suda u Zagrebu od 07. svibnja 2002. godine, broj:

Pr-417/01 kojom je utvrđena nezakonitom Odluka tuženika o izvanrednom otkazu ugovora o radu tužitelju od 22. prosinca 2000. godine, te naloženo tuženiku vratiti tužitelja na radno mjesto šefa benzinske postaje L. S., Poslovna jedinica Z. II, te naknaditi mu parnični trošak od 1.525,00 kn.

Protiv drugostupanjske pravomoćne presude tuženik je izjavio reviziju pobijajući je iz razloga bitne povrede odredaba parničnog postupka, te pogrešne primjene materijalnog prava, predloživši ukidanje nižestupanjskih presuda i vraćanje predmeta prvostupanjskom sudu na enje.

ponovno suđ

Tužitelj nije odgovorio na reviziju, niti se o istoj izjasnio Državni odvjetnik Republike Hrvatske.

Revizija je osnovana.

Suprotno revizijskim navodima pobijana presuda nije opterećena bitnom povredom odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 13. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj: 53/91, 91/92, 112/99 i 117/03 – dalje: ZPP – pogrešno se revident poziva na bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz noveliranog čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP-a – "Narodne novine", broj: 117/03 pošto se na ovaj spor, a u smislu odredbe čl. 284. st. 5. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o parničnom postupku – "Narodne novine", broj: 117/03 ne primjenjuje čl. 197. tog Zakona, tj. novelirana odredba čl. 354. st. 2. ZPP-a), pošto pobijana presuda nije nerazumljiva, a okolnost što se sud u obrazloženju očito omaškom pozvao na pogrešno ime svjedoka tu presudu ne čini nejasnom.

Na druge bitne povrede odredaba parničnog postupka revident i ne upire, a kako ispitujući pobijanu presudu ovaj sud nije našao da bi bila počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 10. ZPP-a, na koju temeljem odredbe čl. 386. ZPP-a pazi po službenoj dužnosti, zaključiti je da pobijana presuda nije opterećena bitnom povredom odredaba parničnog postupka.

Predmet spora je zakonitost Odluke tuženika o izvanrednom otkazu ugovora o radu tužitelju od 22. prosinca 2000. godine.

Prema stanju u spisu proizlazi:

- da je tužitelj bio radnik tuženika zaposlen na radnom mjestu šefa benzinske postaje L. S.,

- da je nalazom iz Izvješća Sektora interne revizije i kontrole od 18. prosinca 2000. godine utvrđeno da su zlouporabom korištenja INA kartice korisnika tvrtke R. d.o.o. u razdoblju od 28. lipnja 2000. do 17. srpnja 2000. godine izdana 42 računa bez stvarne prodaje robe, čime

- da je tuženiku nastala materijalna šteta u iznosu od 117.506,04 kn, s time

- da tužitelj kao šef poslovnice nije radio na prodaji benzina, niti izdavanju i naplati računa.

Temeljem prednjih utvrđenja nižestupanjski sudovi su zaključili da je ugovor o radu tužitelju otkazan temeljem njegove objektivne odgovornosti, a što da je neprihvatljivo obzirom da je šteta tuženiku nastala zbog nemogućnosti naplate računa ispostavljenih temeljem INA kartica korisniku R. d.o.o., izdanih bez potpune dokumentacije predviđene za njezino izdavanje.

Odredbom čl. 12. st. 1. Organizacijskih propisa br. 1-10-00 "Poslovanje na benzinskoj postaji" (dalje: organizacijski propisi) uz ostalo određeni su poslovi i zadaci poslovođe benzinske postaje i baš:

Točka 1. organizira rad na benzinskoj postaji i odgovoran je za poslovanje benzinske postaje u skladu s organizacijskim propisima, internim uputama, općim aktima koji se odnose na poslovanje, te sigurnost pri radu, zaštitu od požara i ekološku zaštitu na benzinskoj postaji,

Točka 5. kontrolira rad prodavača,

Točka 12. odgovoran je za ispravnost dokumenata koji se ispostavljaju prilikom prijema i prodaje robe, te ostalih dokumenata koji se ispostavljaju na benzinskoj postaji,

Točka 13. dužan je svakodnevno provjeriti da li je položen utržak svake smjene (svih sredstava plaćanja) i na Obračunu prodaje smjene potpisom potvrditi da je kontrolu izvršio i

Točka 22. materijalno je zadužen za sve vrijednosti s kojima posluje benzinska postaja.

Prema odredbi čl. 31. Pravilnika o radu tuženika osobito teškom povredom obveze iz radnog odnosa, zbog kojih poslodavac može dati izvanredni otkaz ugovora o radu smatraju se:

- neizvršavanje obveza iz ugovora o radu,

- nepridržavanja uputa, odluka, pravilnika i drugih akata poslodavaca.

U smislu citiranih odredbi tuženik kao poslodavac ovlašten je tužitelju kao radniku dati izvanredni otkaz ugovora o radu ukoliko on svojim postupanjem ili propuštanjem počini neku od povreda obveza iz radnog odnosa predviđenih kao osobito tešku.

U konkretnom slučaju to pak znači da je za ocjenu dopuštenosti otkaza ugovora o radu tužitelju potrebno utvrditi da li je u spornom razdoblju (lipanj – srpanj 2000. godine) tužitelj kao šef benzinske postaje u skladu s obvezama koje su proizlazile iz opisa njegovog radnog mjesta prema čl. 12. st. 1. Organizacijskih propisa, vršio propisan nadzor poslovanja i prodavača u toj benzinskoj postaji ili ne. Radi se dakle o ocjeni subjektivne odgovornosti tužitelja kao radnika tuženika i s tog aspekta ocjenjuje postojanje pretpostavki za izvanredni otkaz ugovora o radu tužitelju u smislu odredbe čl. 107. Zakona o radu ("Narodne novine", broj: 38/95, 54/95, 65/95, 17/01, 82/01, 114/03 i 30/04 – dalje: ZR).

Kako su međutim nižestupanjski sudovi zbog pogrešnog pravnog pristupa propustili ocijeniti konkretna postupanja odnosno propuštanja tužitelja, a sve s obzirom na obveze njegovog radnog mjesta šefa benzinske postaje, te vodeći računa o nezakonitom postupanju pojedinih radnika na toj benzinskoj postaji koji su doveli do materijalne štete tuženiku, to su za sada izostala utvrđenja o odlučnim činjenicama, zbog čega nije moguće ni ocijeniti pravilnost primijenjenog materijalnog prava.

U nastavljenom postupku prvostupanjski sud će raspraviti sporna pitanja na koja je ukazano ovim ukidnim rješenjem, te donijeti novu zakonitu odluku.

Zbog navedenog odlučeno je kao u izreci sve temeljem odredbe čl. 395. st. 2. ZPP-a.

U Zagrebu, 16. ožujka 2005. godine

Predsjednik vijeća:

Jakob Miletić, v. r.