Gž R-43/2025-2 · Županijski sud u Varaždinu



Republika Hrvatska

Županijski sud u Varaždinu

Varaždin, Međimurska 26D

Poslovni broj: Gž R-43/2025-2

U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Varaždinu, u vijeću sastavljenom od sutkinja tog suda Tanje Novak- Premec kao predsjednice vijeća te Dijane Hofer kao sutkinje izvjestiteljice i Snježane Šaško kao članice vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice IK (OIB: [osobni identifikacijski broj]) iz [adresa], zastupane po punomoćniku Aleksandru Puhu, odvjetniku iz Pule protiv tuženika Pčelarstvo Daruvar d.o.o. (OIB: 72519049956) iz Daruvara, Josipa Jelačića 87 G, zastupanog po punomoćniku Damiru Bulatoviću, odvjetniku iz Daruvara, radi utvrđenja nedopuštenosti otkaza, sudskog raskida ugovora o radu i naknade štete, povodom žalbe tužiteljice izjavljene protiv presude Općinskog suda u Puli-Pola broj Pr-308/2019-58 od 29. studenog 2024., u sjednici vijeća održanoj dana 16. srpnja 2025.,

p r e s u d i o j e

I/Žalba tužiteljice se odbija kao neosnovana i potvrđuje presuda Općinskog suda u Puli-Pola broj Pr-308/2019-58 od 29. studenog 2024.

II/Odbija se tužiteljica sa zahtjevom radi naknade troškova žalbenog postupka.

Obrazloženje

1.Pobijanom presudom u toč.I.izreke odbijen je tužbeni zahtjev radi utvrđenja da je Odluka o izvanrednom otkazu ugovora o radu tužiteljice koja je donesena 13. kolovoza 2019. nedopuštena, radi utvrđenja sudskog raskida ugovora o radu danom zaključenja glavne rasprave i radi naknade štete u bruto iznosu od 26.736,00 kn (3.548,48 Eur) sa zateznom kamatom tekućom od dana presuđenja. Toč.II. izreke tužiteljica je obvezana naknaditi tuženiku trošak postupka u iznosu od 832,62 Eur sa zateznom kamatom tekućom od presuđenja do isplate.

2.Pravovremenom žalbom tužiteljica pobija prvostupanjsku presudu iz svih zakonskih žalbenih razloga propisanih odredbom čl.353.stav.1.toč.1. do 3. Zakona o parničnom postupku (dalje: ZPP – „Narodne novine“ broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 96/08, 123/08 i 57/11 i 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22 i 114/22 pri čemu se ZID ZPP objavljen u „Narodnim novinama“ 80/22 primjenjuje u dijelu propisanom odredbama čl. 107.stav.2., 3., 4. i 5. ZID ZPP/80/22) s prijedlogom ovom sudu da je preinači, podredno ukine i predmet vrati istom sudu prvog stupnja na ponovno suđenje.

3. Na žalbu nije odgovoreno.

4.Žalba tužiteljice je neosnovana.

5.Naime, prvostupanjski sud je, polazeći od nespornih činjenica - da je tužiteljica kod tuženika bila u radnom odnosu na temelju Ugovora o radu na neodređeno vrijeme od 30. listopada 2018. na radnom mjestu prodavača na tržnici, da je Odlukom o izvanrednom otkazu ugovora o radu od 13. kolovoza 2019. otkazan njezin ugovor o radu zbog osobito teške povrede iz radnog odnosa koja da je utvrđena provedenom inventurom dana 31.12.2019. posljedično kojoj je utvrđen manjak robe u vrijednosti od 27.272,50 kn a i da tužiteljica u dnevno-noćni trezor Erste banke d.d. nije predala utrške od prodaje robe ostvarene dana 30.7.2019. u iznosu od 2.378,00 kn i 31.7.2019. u iznosu od 2.471,00 kn, odnosno da je zadržala novac od utroška u ukupnom iznosu od 4.849,00 kn, da je tužiteljica pisanim putem iznijela svoju obranu i da je u zakonskom roku podnijela tuženiku zahtjev za zaštitu prava - dokazni postupak koncentrirao na raspravljanje da li je proveden zakonom propisani postupak prije otkazivanja ugovora o radu sukladno odredbi čl. 119.stav.2. Zakona o radu (dalje: ZR - "Narodne novine" broj: 93/14 i 127/17) te da li je tužiteljica doista počinila radnje i propuste koje je tuženik odredio naročito teškim povredama obveza iz radnog odnosa zbog kojih nastavni radni odnos nije moguć.

5.1.Prihvativši utvrđenja financijskog vještačenja po vještakinji Goranki Šmer Maraš prvostupanjski sud je utvrdio da inventura kod tuženika na prodajnom mjestu 7 na gradskoj tržnici u Puli na dan 31.7.2019. nije pravilno provedena zbog opsežnih manjkavosti - jer je iz inventurnih lista vidljivo da stanje za 273 od 410 artikla (za više od 66%) ne odgovara knjižnom stanju jer ulazi artikala prije inventure nisu prethodno ili proknjiženi ili ispravljeni, niti su navedene manjkavosti knjigovodstveno ispravljene u inventuri za ispravno utvrđenje inventurne razlike, da je i inventurni manjak nepravilno utvrđen prijebojem artikala - pozitivnih i negativnih razlika iako je pravilno trebalo ispraviti pogreške u zaduženju i razduženju robe, a što u konkretnom slučaju nije učinjeno, da inventura nije ponovljena jer direktor tuženika nije došao na dogovoreni termin radi ponavljanja inventure dana 3.8.2019. popodne iako je tužiteljica izrazila sumnju u rezultat inventure - prvostupanjski sud je zaključio da tuženik za iz manjkavo provedene inventure proizašli manjak ne može teretiti tužiteljicu jer rezultat iste nije vjerodostojan, pa je zaključio i da tako utvrđeni manjak ne predstavlja ni opravdani razlog za izvanredni otkaz. Okolnost da li je inventuri prema tvrdnji tužiteljice doista prethodila krađa na predmetnom štandu za koju da je saznala 22. srpnja 2019.

– prvostupanjski sud je ocijenio irelevantnom za predmetni spor, jer takva tvrdnja nije potvrđena i jednim objektivnim dokazom (na štandu nije bilo tragova provale), dok činjenica da je tužiteljica u vezi krađe zvala svjedoka I i što je 3.8.2019., gotovo dva tjedna nakon krađe, bila na policiji te je tome sastavljena službena zabilješka, navedenu tvrdnju ne dokazuje a pored toga da je tužiteljica prema podacima iz e-mail korespondencije sa svjedokinjom MK prijavila količinu ukradenih proizvoda u bitno manjoj količini od količine utvrđene prilikom inventure, pa ta krađa, ukoliko se doista i dogodila nije mogla biti od značaja na utvrđeni inventurni manjak.

5.2. U odnosu na otkazni razlog – zadržavanje dnevnih utržaka od 30.7. i 31.7.2019. prvostupanjski sud je analizom iskaza svjedoka MK, RK i FK zaključio da je ključ od štanda imala samo prodavačica na tom štandu, dakle tužiteljica, da se utržak svakoga dana nosio u banku, ranije na šalter, kasnije u trezor, a od srpnja 2019. u tzv. pametni trezor, da je inventura 31.7.2019. završila oko 17 sati, da je u to vrijeme bilo dovoljno vrećica za trezor i da utržak od 30.7.2019. i 31.7.2019. svjedokinja FK nije zatekla u štandu dana 3.8.2019., a što sve opovrgava navode tužiteljice da novac nije položila u trezor jer nije bilo vrećica, odnosno da ga je ostavila u štandu jer je inventura završila kasno i banka više nije radila. Iz dopisa Erste banke d.d. od prvostupanjski sud zaključuje da su utršci predavani u dnevno- noćni trezor banke svakog dana u tjednu od ponedjeljka do petka osim vikendom, a obzirom da je tuženik u Puli imao dva prodajna mjesta da je 30. i 31.7.2019. predan utržak za samo jedno prodajno mjesto, pa navedeno opovrgava navode tužiteljice da se utršci nisu predavali u dnevno noćni trezor na zahtjev poslodavca već da su se uplaćivali na šalteru banke zbog manje provizije. Tvrdnju tužiteljice da je dvodnevni utržak u iznosu od 4.849,00 kuna ostavila na štandu prvostupanjski sud nalazi neživotnom i nelogičnom imajući u vidu njezinu tvrdnju o krađi na štandu, pa u svijetlu činjenice da je inventura završila oko 17 sati, da je vrećica za trezor bilo, a i da su se prema dopisu Erste Banke od 26.11.2019. utršci redovito polagali u trezor i da u tom trenutku tužiteljica još nije znala ni za manjak niti za otkaz, prvostupanjski sud je zaključio da nije postojao niti jedan logičan razlog zbog kojeg bi tužiteljica novac ostavila u štandu, pogotovo ne nakon nedavne navodne provale u taj štand, pa prvostupanjski sud smatra očitim da je taj novac zadržala za sebe.

5.3. Na osnovu iznesenog prvostupanjski sud zaključuje, polazeći od sadržaja odredbe čl. 116. stav. 1. ZR-a kojom je propisano da poslodavac i radnik imaju opravdani razlog za otkaz ugovora o radu sklopljenog na neodređeno ili određeno vrijeme, bez obveze poštivanja propisanog ili ugovorenog otkaznoga roka (izvanredni otkaz), ako zbog osobito teške povrede obveze iz radnog odnosa ili neke druge osobito važne činjenice, uz uvažavanje svih okolnosti i interesa obiju ugovornih stranaka, nastavak radnog odnosa nije moguć - da utvrđena činjenica da je tužiteljica zadržala utrške od prodaje robe dana 30.7.2019. u iznosu od 2.378,00 kn i dana 31.7.2019. u iznosu od 2.471,00 kn, predstavlja opravdani razlog za izvanredni otkaz jer predstavlja protupravno ponašanje posljedično kojemu je poslodavac izgubio povjerenje u nju a i njegova je imovina umanjena. Pri tom je utvrdio i da je Otkaz pravovremen (sukladno odredbi čl.116.stav.2. ZR) obzirom da je za manjak u odnosu na dvodnevni po tužiteljici prisvojeni utržak saznao tek nakon provedene inventure dana 31.7.2019. a Odluku je izvanrednom otkazu je donio 13.8.2019.

6.Iznesena činjenična utvrđenja i na njima zasnovano materijalno-pravno stajalište o neosnovanosti tužiteljičinog tužbenog zahtjeva pravilnim i posljedicom sveobuhvatne ocjene svih provedenih dokaza u smislu odredbe čl.8. ZPP-a prihvaća i ovaj sud te ista nisu dovedena u sumnju žalbenim navodima žaliteljice.

7. Pledirajući uvodno u žalbi na ostvarenju žalbenog razloga bitne povrede odredaba parničnog postupka, valja navesti da tužiteljica u žalbi pobliže ne navodi o kojoj se bitnoj povredi odredaba parničnog postupka radi, a niti se o tome može zaključiti iz sadržaja obrazloženja žalbe, naprotiv - iz njezinog sadržaja uopće ne proizlazi da bi se presuda pobijala iz tog žalbenog razloga. Stoga se ovaj sud, u primjeni odredbe čl.365.stav.2. ZPP-a koncentrirao na ispitivanje eventualno počinjenih bitnih povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. stav. 2. toč. 2, 4, 8, 9, 13 i 14 ZPP-a na koje pazi po službenoj dužnosti i posljedično tome utvrdio da prvostupanjski sud nije počinio niti jednu od navedenih.

8.Nastavno je žalba tužiteljice svedena osporavanje ocjene dokaza prvostupanjskog suda i na osnovi nje utvrđenih relevantnih činjenica, no način na koji tužiteljica bez ikakvih argumenata osporava ocjenu dokaza izvršenu po prvostupanjskom sudu i zaključke temeljene na činjenicama utvrđenim na osnovi pravilne ocjene dokaza, ne može se prihvatiti pravilnim, jer se očigledno radi o subjektivnom iznošenju mišljenja tužiteljice u vezi pravilnosti zaključaka prvostupanjskog suda, koje mišljenje objektivno nema nikakvog uporišta u sadržaju dokaza provedenih tijekom prvostupanjskog postupka, odnosno u načinu ocjene provedenih dokaza i na osnovi nje utvrđenih relevantnih činjenica. To više što tužiteljica ustraje na tezi o krađi kao uzroku inventurnog manjka iako je prvostupanjski sud (pravilno) utvrđeni inventurni manjka ocijenio neosnovanim i neopravdanim otkaznim razlogom obzirom na opsežne i odlučne manjkavosti u knjigovodstvu samog tuženika koje su bile od bitnog značaja za ocjenu da je sama inventura provedena nepravilno i da se zbog toga niti utvrđeni manjak objektivno nije mogao prihvatiti vjerodostojnim. Tužiteljičino ponovljeno žalbeno obrazloženje razloga zbog kojeg je, kako tvrdi, dvodnevni utržak ostavila nakon inventure na štandu, suprotno je sadržaju provedenih dokaza na osnovu kojih je prvostupanjski sud takvu tvrdnju otklonio kao nevjerodostojnu i zaključio da je prisvojila iznos od 4.849,00 kn.

8.1. Obzirom na način na koji u tužiteljica u žalbi osporava ocjenu provedenih dokaza po prvostupanjskom sudu, valja navesti da relevantne činjenice prvostupanjski sud utvrđuje prema svom uvjerenju, na osnovi savjesne i brižljive ocjene svakog dokaza zasebno i svih dokaza zajedno, odnosno na temelju rezultata cjelokupnog postupka, pri čemu je stečeno uvjerenje u odnosu na ocjenu provedenih dokaza dužan opravdati uvjerljivim i logičnim razlozima kako bi se moglo provjeriti da li ocjena provedenih dokaza izvršena po sudu prvoga stupnja ima pravnu i činjeničnu osnovu, a čemu je u konkretnom slučaju u potpunosti udovoljeno.

9.Neutemeljeno tužiteljica osporava i pravovremenost izvanrednog otkaza od 13.8.2019. obzirom da je evidentno da je tuženik za činjenicu da nedostaje dnevni utržak od 30. i 31.7.2019. mogao saznati tek nakon navedenih datuma, dok, ponavlja se, utvrđeni inventurni manjak koji je utvrđen inventurom od 31.7.2019. prvostupanjski sud otklanja kao opravdani razlog za otkaz.

10. Obzirom da je prvostupanjski sud na jasan i nedvosmislen način utvrdio da je tužiteljica prisvajanjem dvodnevnog utrška ostvarila težu povredu svoje radne obveze kod tužitelja i da takva radnja predstavlja opravdani razlog za izvanredni otkaz, da je Odluka o izvanrednom otkazu donesena u roku od 15 dana od dana saznanja za takvu povredu te da navedena utvrđenja nisu dovedena u sumnju žalbom tužiteljice, a i da je pravilno primijenjeno materijalno pravo, valjalo je njezinu žalbu odbiti kao neosnovanu i potvrditi pobijanu presudu pozivom na odredbu čl.368.stav.1. ZPP-a uključujući i odluku o troškovima postupka koju žaliteljica pobija očito samo za slučaj uspjeha žalbe u pogledu glavne stvari jer ne pobija ni kriterij dosuđenja ni način obračuna niti visinu pojedinih troškova, a imajući pri tom u vidu da sukladno odredbi čl.365.stav.2. ZPP-a drugostupanjski sud na pravilnost primijenjenog materijalnog prava u odluci o troškovima postupka, ne pazi po službenoj dužnosti.

11. Obzirom da nije uspjela sa izjavljenom žalbom, tužiteljici nije dosuđen zatraženi trošak žalbenog postupka.

U Varaždinu 16. srpnja 2025.

Predsjednica vijeća

Tanja Novak-Premec