Gzp-350/2007-5 · Vrhovni sud Republike Hrvatske

Broj: Gzp 350/07-5

R E P U B L I K A H R V A T S K A

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu, po sucu Željku Glušiću, u pravnoj stvari predlagatelja A. R. iz F., zastupanog po punomoćniku D. Z., odvjetniku iz P., protiv protustranke Republike Hrvatske, koju zastupa Državno odvjetništvo Republike Hrvatske, Građansko-upravni odjel, radi zaštite prava na suđenje u razumnom roku, rješavajući o zahtjevu predlagatelja od 31. svibnja 2007., dana 10. siječnja 2008.,

r i j e š i o j e:

I. Županijski sud u Puli dužan je donijeti odluku u predmetu koji se vodi pred tim sudom pod poslovnim brojem Gž-1594/07 (poslovni broj prvostupanjskog spisa P-2586/02 Općinskog suda u Puli) u roku od 3 (tri) mjeseca računajući od dana dostave ovog rješenja.

II. Određuje se primjerena naknada zbog povrede prava na suđenje u razumnom roku predlagatelju A. R. iz F., u iznosu 14.000,00 (četrnaesttisuća) kuna.

III. Nalaže se Republici Hrvatskoj isplatiti primjerenu naknadu iz toč. II. izreke ovog rješenja u roku od 3 (tri) mjeseca od dana podnošenja zahtjeva podnositelja Ministarstvu financija Republike Hrvatske za njezinu isplatu.

Obrazloženje

Predlagatelj je 31. svibnja 2007. podnio ovom sudu temeljem odredbe čl. 27. Zakona o sudovima ("Narodne novine", broj 150/05 i 16/07 – dalje: ZS), zahtjev za zaštitu prava na suđenje u razumnom roku, smatrajući da mu je povrijeđeno ustavno pravo na suđenje u razumnom roku zbog nedonošenja sudske odluke i dugog trajanja postupka koji se u vrijeme podnošenja zahtjeva vodio kod Županijskog suda u Puli pod poslovnim brojem Gž-1594/07.

Zahtjev je osnovan.

Prema odredbi čl. 27. st. 1. ZS stranka u sudskom postupku koja smatra da nadležni sud nije odlučio u razumnom roku o njezinom pravu ili obvezi ili o sumnji ili optužbi za kažnjivo djelo, može neposredno višem sudu uputiti zahtjev za zaštitu prava na suđenje u razumnom roku.

U provedenom postupku Vrhovni sud Republike Hrvatske je na temelju navoda predlagatelja iz zahtjeva, pribavljene preslike spisa Općinskog suda u Puli posl. broj P- 2586/02 i očitovanja Županijskog suda u Puli od 5. srpnja 2007. utvrdio slijedeće pravno relevantne činjenice za odlučivanje o povredi prava predlagatelja na suđenje u razumnom roku, zajamčenog čl. 29. st. 1. Ustava Republike Hrvatske ("Narodne novine", broj 41/01 - pročišćeni tekst 55/91 - dalje: Ustav).

Predmetni postupak pokrenut je 13. svibnja 1994. pod posl. br. P-915/94 pred Općinskim sudom u Puli tužbom tužitelja M. B. iz P., …, protiv tuženika I. G. P., II. T. P., III. I. P., IV. G. P. i V. H. P., radi isplate i naknade štete.

Predmetna parnica spojena sa još tri postupka koja su se vodila kod istog suda i to:

- rješenjem od 4. listopada 1994. s predmetom posl. br. P-916/94 (tužitelj D. P. iz P., … protiv istih I-V tuženika)

- rješenjem od 1. ožujka 2000. izvršeno je spajanje spisa posl. br. P-917/94 na spis posl. br. P-915/94. (tužitelj B. M. iz P., …)

- rješenjem od 13. travnja 2000. izvršeno je spajanje spisa posl. br. P-820/94 (tužba tužitelja A. R. od 2. svibnja 1994., predlagatelja u ovom postupku) sa spisom P-915/94, te su se svi navedeni postupci vodili pod jedinstvenim posl. brojem P-915/94.

Do 5. studenog 1997. u postupku posl. broja P-820/94 pokrenutog tužbom tužitelja A. R. od 2. svibnja 1994., predlagatelja u ovom postupku, pred prvostupanjskim sudom dan je odgovor na tužbu (na ročištu od 30. listopada 1996.), a nakon 5. studenog 1997., došlo je do spajanja svih gore navedenih parnica u jedinstvenu (među kojim i posl. broja P-820/94) te je održano ročište 16. svibnja 2000. na kome je proveden dokaz saslušanjem II tužitelja kao parnične stranke i glavna rasprava zaključena.

Presudom posl. br. P-915/94 od 16. svibnja 2000. djelomično je prihvaćen tužbeni zahtjeva tužitelja.

Protiv navedene presude žalbe su podnijeli II tuženik 19. lipnja 2000., I tuženik G. P.

20. lipnja 2000. (odbačena kao nepravodobna rješenjem posl. br. P-915/94-48 od 24. srpnja 2000.) i V tuženik HP-Središta pošta P. 27. rujna 2000..

Spis je povodom tih žalbi otpremljen Županijskom sudu u Puli uz popratno izvješće od 23. listopada 2000..

Rješenjem Županijskog suda u Puli posl. br. Gž-3143/00 od 25. studenog 2002. usvojene su žalbe tuženika i ukinuta prvostupanjska presuda u pobijajućem dijelu i u tom dijelu je predmet vraćen sudu prvog stupnja na ponovno suđenje.

Nakon toga podneskom od 22. siječnja 2003. III tuženik je predložio sudu da tužbu prema tom tuženiku sud odbaci kao nedopuštenu s obzirom da je u stečaju, a tužitelji nisu u stečajnom postupku prijavili svoju tražbinu u zakonskom roku od tri mjeseca od održavanja prvog ispitnog ročišta.

Na ročištu od 13. veljače 2003. raspravnim rješenjem određeno je provođenje dokaza saslušanjem svjedoka B. P., M. D. i D. S..

Rješenjem posl. br. P-2586/02 od 13. veljače 2003. odvjetniku T. D. priopćen je opoziv punomoći koju mu je dao IV tužitelj A. R..

Kako se poziv svjedoku D. S. vratio 20. veljače 2002. s naznakom nepoznat, sud je dopisom od 24. veljače 2003. od punomoćnika tužitelja zatražio da dostavi njegovu točnu adresu.

Na ročištu od 10. travnja 2003. utvrđeno je da nisu pristupili svjedoci M. D., D. S. i B. P.. Punomoćnik I-III tužitelja i punomoćnik IV tužitelja suglasno su izjavili da iz razloga ekonomičnosti povlače tužbu protiv I tuženika G. i. d.d. P., III tuženika I. d.d. u stečaju P. i IV tuženika G. P., dok u odnosu na II tuženika T. povlače tužbu isključivo ukoliko II tuženik ne bude potraživao parnični trošak.

Dopisom od 10. travnja 2003. sud je pozvao G. i. d.d. P. i I. d.d. u stečaju P. da se u roku od 15 dana pisano očituju pristaju li na povlačenje tužbe.

Podneskom od 23. travnja 2003. godine I. d.d. u stečaju P. izjavila je da je suglasna sa povlačenjem tužbe.

Na ročištu od 5. lipnja 2003. raspravnim rješenjem utvrđeno je da je u toj parnici povučena tužba I-IV tužitelja protiv I, II i IV tuženika te je kao tuženik naznačen jedino HT- Hrvatske telekomunikacije d.d. Regija … – …, S. R., …, Lokacijsko područje P.. Na tom ročištu proveden je dokaz saslušanjem svjedoka D. S. i M. D. te je određen da će se u nastavku postupka provesti dokaz saslušanjem svjedoka B. P..

nja 2004. utvrđeno je da dostava poziva za svjedoka B. P. nije Na ročištu od 13. siječ

uredno iskazana slijedom čega će biti ponovno pozvan.

Na ročištu od 23. veljače 2004. navedeni svjedok nije pristupio te je određeno da će se isti ponovno pozvati.

Na ročištu od 21. travnja 2004. određeno je da će se svjedok B. P. prisilno dovesti putem djelatnika policije radi saslušanja na sljedećem ročištu. Punomoćnici tužitelja pozvani su da preciziraju tužbeni zahtjev na način da preciziraju kada i na koji način je izvršena konverzija i kojih iznosa u hrvatske kune.

Rješenjem posl. br. P-2586/02 od 21. travnja 2002. naređeno je prisilno dovođenje navedenog svjedoka na ročište zakazanu za 28. lipnja 2004.

B. P. je podneskom od 28. lipnja 2004. obavijestio sud da zbog zdravstvenih problema nije u stanju pristupiti ročištu, čemu je priložio liječničku potvrdu.

Na ročišta od 28. lipnja 2004., 3. kolovoza 2004., 21. listopada 2004. i 21. prosinca 2004. svjedok P. nije pristupio niti je uspješno priveden od strane djelatnika PU P.. Podneskom od 29. listopada 2004. imenovani svjedok se očitovao da se ne sjeća nikakvih događaja u vezi s ovim postupkom te je molio sud da ga oslobodi obveze svjedočenja.

Na ročištu od 3. ožujka 2005. punomoćnik IV tužitelja u spis je priložio podnesak kojim precizira tužbeni zahtjev, saslušan je svjedok R. B., liječnik opće medicine iz P., određeno je da se svjedok B. P. neće saslušavati te je zaključena glavna rasprava.

Na ročištu od 17. ožujka 2005. donesena je i objavljena presuda posl. br. P-2586/02, kojom su odbijeni tužbeni zahtjevi tužitelja.

Protiv naveden presude žalbe su izjavili tužitelji i to IV tužitelj 29. travnja 2005. , a I- III tužitelji 3. svibnja 2005..

Spis je povodom tih žalbi otpremljen Županijskom sudu u Puli 2. lipnja 2005..

Dopisom Županijskog suda u Puli posl. br. Gž-1571/05-2 od 9. listopada 2006. godine vraćen je predmetni spis P-2586/02 Općinskom sudu u Puli radi izvješća o bitnim povredama parničnog postupka na koje IV tužitelj u svojoj žalbi ukazuje.

Službenom bilješkom od 20. travnja 2007. utvrđeno je da je pronađen podnesak tužitelja datiran s 3. ožujkom 2005., koji prethodno nije bio uvezan u spis. Podnesak je stoga uvezan u spis iza ove službene bilješke.

Spis je nakon toga zaprimljen 24. travnja 2007. u Županijskom sudu u Puli radi odlučivanja o podnesenim žalbama i zaveden pod posl. br. Gž-1594/07 te do u tom postupku još nije donesena drugostupanjska odluka.

Pravno relevantno razdoblje razmatranja odlučno za ocjenu pripada li predlagatelju pravo na zaštitu prava na suđenje u razumnom roku, smatra se u pravilu razdoblje od podnošenja tužbe pa do donošenja odluke povodom zahtjeva predlagatelja u ovom predmetu.

Međutim, tužba je u konkretnom slučaju podnesena 2. svibnja 1994. pa u tom slučaju pravno relevantno razdoblje za ocjenu osnovanosti zahtjeva predlagatelja teče tek od 6. studenog 1997., nakon što je 5. studenog 1997. stupio na snagu Zakon o potvrđivanju Konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda ("Narodne novine" - Međunarodni ugovori, broj 18/97, 6/99 - pročišćeni tekst, 8/99 - ispravak i 14/02) do 10. siječnja 2008. tj. do donošenja odluke povodom zahtjeva predlagatelja u ovom predmetu, što, pak, sveukupno iznosi 10 godina, 2 mjeseca i 4 dana.

Prema ocjeni ovog suda, usprkos tome što je prvostupanjski sud tijekom postupka poduzimao brojne procesne aktivnosti usmjerene ka okončanju postupka i kontinuirano radio na prikupljanju činjenične građe za donošenje odluke te na koncu i donio dvije meritorne odluke, vođenje predmetnog sudskog postupka, koji doduše sadrži elemente relativno složeno strukturiranog sudskog predmeta (jer se u postupku odlučuje o zahtjevima više stranaka), u skoro četrnaestogodišnjem ukupnom trajanju, a da o njemu još uvijek nije pravomoćno odlučeno, nema karakter učinkovito i ažurno vođenog postupka.

Međutim, ovaj sud ocjenjuje da je i sam tužitelj svojim procesnim držanjem u tijeku same parnice doprinio duljini trajanja postupka u izvjesnoj mjeri i to na način što je (nakon više od 9 godina) povukao tužbu u odnosu na prvotno I, II i IV tuženika pa je time doprinio njegovom duljem trajanju.

Zaključno, obzirom na navedena utvrđenja, usprkos utvrđenom doprinosu predlagatelja duljini trajanja predmetnog parničnog postupka, Vrhovni sud Republike Hrvatske ocjenjuje da neažurno i neučinkovito postupanje sudova jest, u pretežitom dijelu, razlog neopravdano dugotrajnom vođenju predmetnog parničnog postupka, slijedom čega je u konkretnom slučaju, povrijeđeno pravo predlagatelja na suđenje u razumnom roku zajamčeno odredbom čl. 29 st. 1 Ustava Republike Hrvatske.

Visinu naknade zbog povrede prava na suđenje u razumnom roku ovaj sud je utvrdio imajući u vidu sve relevantne okolnosti konkretnog slučaja, posebice cijeneći doprinos predlagatelja ukupnom trajanju postupka, uz istodobno uvažavanje gospodarskih prilika u Republici Hrvatskoj.

Stoga je na temelju odredbe čl. 28. st. 1. ZS odlučeno kao u izreci ovog rješenja.

U Zagrebu, 10. siječnja 2008.

Sudac:

Željko Glušić, v.r.

Pouka o pravnom lijeku:

Protiv ovog rješenja žalba nije dopuštena, ali se može pokrenuti ustavna tužba.