Rev-1351/1990-2 · Vrhovni sud Republike Hrvatske

REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Rev 1351/1990-2

P R E S U D A

U IME NARODA!

Vrhovni sud Hrvatske u Zagrebu u vijeću sastavljenom od sudaca Radomire Felicijan-Maoduš kao predsjednika vijeća, te Miroslave Vekić, Borisa Guttmanna, Stanka Hautza i Jakoba Miletića kao članova vijeća, u gradjansko-pravnoj stvari tužiteljice P. I. ud. I. iz T., koju zastupa punomoćnik A. R. iz S., protiv tuženika 1) I. K. Š. i 2) S. K. Š., obojica iz T., zastupani po punomoćniku M. P., odvjetniku iz S., radi uspostave u prijašnje stanje i protutužbe radi isplate, rješavajući reviziju tužiteljice - protutužene protiv pravomoćne presude Okružnog suda u Splitu od 1. rujna 1989. br. Gž-1150/89, kojom je potvrdjena presuda Općinskog suda u Sinju od 20. siječnja 1989. br. P-67/88, u sjednici održanoj dana 8. studenog 1990.,

p r e s u d i o j e :

Odbija se revizija kao neosnovana.

O b r a z l o ž e n j e

Presudom Općinskog suda u Sinju od 20. siječnja 1989., br. P-67/88 pod I. odbijen je tužbeni zahtjev tužiteljice koji glasi:

"1. Dužni su tuženici K. I. pok. Š. i K. S. pok. Š. porušiti septičku jamu sagradjenu na čest. zem. 1395, k.o. T., koja je u skici mjernika D. G. i P. O. od 6. VI. 1986. godine označena smedjom bojom i slovima A-B-C-D i ukloniti porušeni gradjevinski materijal te uspostaviti prijašnje stanje tužiteljičine nekretnine čest. zem. 1395, k.o. T., na svoj teret i rizik, ili će u protivnom to učiniti tužiteljica na teret i rizik tuženika, sve to u roku od 15 dana i pod prijetnjom izvršenja.

2. Dužni su tuženici K. I., pok. Š. i K. S. pok. Š. porušiti izgradjene temelje kućice na čest. zem. 1395, k.o. T., koja je u skici mjernika D. G. i P. O. od 6. VI. 1986. godine označena plavom bojom i otkloniti porušeni materijal sa tužiteljičine nekretnine i uspostaviti prijašnje stanje, na teret i rizik, ili će u protivnom to učiniti tužiteljica, na trošak tuženika, sve to u roku od 15 dana i pod prijetnjom izvršenja."

II. Utvrdjuje se postojanje potraživanja tužiteljice I. P. prema tuženicima K. I. i K. S. u iznosu od 31,00 konvertibilni dinara (314.240 prijašnjih dinara).

III. Utvrdjuje se postojanje potraživanja tuženika K. I. i K. S. prema tužiteljici I. P. u iznosu od 193,00 konvertibilnih dinara (1,937-310 prijašnjih dinara).

IV. Potraživanja navedena pod točkom II. i III. izreke ove presude se prebijaju pa se tužiteljici I. P. nalaže da tuženicima K. I. i K. S. plati 162,00 konvertibilna dinara (1,623-070 prijašnjih dinara) sa kamatom po stopi koja se u mjestu ispunjenja plaća na štedne uloge oročene bez utvrdjene namjene preko godinu dana počev od 20. svibnja 1989. godine do isplate u roku od 15 dana i pod prijetnjom izvršenja.

V. Tužiteljica se odbija s preostalim dijelom tužbenog zahtjeva.

VI. Tuženici se odbijaju s preostalim dijelom protutužbenog zahtjeva na isplatu kamata po stopi koja se u mjestu ispunjenja plaća na štedne uloge oročene bez utvrdjene namjene preko godinu dana za razdoblje od 1. siječnja 1984. godine do 20. siječnja 1989. godine.

VII. Dužna je tužiteljica naknaditi tuženici parnični trošak u iznosu od 103,00 konvertibilna dinara (1,031-260 prijašnjih dinara) u roku od 15 dana.

Presudom Okružnog suda u Splitu od 1. rujna 1989. godine broj Gž-1150/89 odbijena je žalba tužiteljica kao neosnovana i potvrdjena prvostepena presuda.

Protiv drugostepene presude tužiteljica je izjavila reviziju zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka i zbog pogrešne primjene materijalnog prava i predložila da se revizija prihvati i preinače nižestepene presude na način da se tužbeni zahtjev tužiteljice usvoji u cijelosti ili podredno da se obje nižestepene presude ukinu i predmet vrati prvostepenom sudu na ponovno sudjenje.

Na reviziju nije odgovoreno, a Javno tužilaštvo Hrvatske se nije izjasnilo.

Revizija nije osnovana.

Nema bitne povrede iz čl. 354. st. 2. t. 10. Zakona o parničnom postupku na koju ovaj sud pazi po službenoj dužnosti (čl. 386. Zakona o parničnom postupku) a premda je' revizija izjavljena i zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka nije označeno o kojoj bi se bitnoj povredi radilo.

Nije osnovan niti revizijski prigovor pogrešne primjene materijalnog prava, jer ovaj revizijski sud nalazi da je u ovom slučaju pravilno i zakonito sudjeno kada je tužiteljica odbijena sa zahtjevom da su tuženici dužni porušiti septičku jamu sagradjenu na čest. zem. 1395, k.o. T. i ukloniti porušeni gradjevinski materijal i uspostaviti ranije stanje te nekretnine kao i porušiti izgradjene temelje kućice na čest. zem. 1395, k.o. T., ukloniti materijal i uspostaviti prijašnje stanje.

Iz činjeničnih utvrdjenja prvostepenog suda proizlazi da su tuženici s tužiteljicom zaključili usmeni sporazum kojim se tužiteljica obvezala predati tuženicima u vlasništvo dio svoje nekretnine koji se nalazi jugozapadno od kuće i vrta tuženih, dakle, onaj prostor gdje je izgradjena septička jama, a tuženici su primili obvezu da izgrade tužiteljici, dijelom od svog i dijelom od njezina materijala, novu kuću.

Tuženi su nakon tako zaključenog sporazuma i izgradili septičku jamu a izgradili i temelje za novu kuću tužiteljice.

Proizlazi da je pravilan zaključak nižestepenih sudova da su tuženici gradili na zemljištu tužiteljice uz njezin pristanak, pa budući da je sporazum nakon toga medju strankama raskinut, tuženi su stekli gradjenjem kao savjesni graditelji, pravo vlasništva zemljišta na kojem se nalazi septička jama. Osim toga, kako pravilno ističu nižestepeni sudovi i odnos vrijednosti izgradjenog objekta i zemljišta, s obzirom da vrijednost izgradjene septičke jame daleko premašuje vrijednost zemljišta obuhvaćenog tom septičkom jamom, upućuje da tužiteljica nije ovlaštena tražiti da tuženici poruše septičku jamu i uspostave prijašnje stanje sve i da se uzme da su tuženici gradili bez znanja tužiteljice na njezinom zemljištu (odredba čl. 24. i 26. Zakona o osnovnim vlasničkopravnim odnosima - "Sl. list SFRJ" br. 6/80).

U odnosu, pak, na odluku nižestepenih sudova u odnosu rušenja temelja kuće koju su tuženi počeli graditi za tužiteljicu, pravilan je stav sudova da tužiteljica ne može zahtijevati rušenje tih temelja, jer je utvrdjeno da su tuženici to činili u izvršenju svoje obveze iz zaključenog sporazuma s tužiteljicom i to na zemljištu tužiteljice, pa to što je tužiteljica kasnije odustala od tog sporazuma ne daje joj pravo da traži da tuženi sruše izgradjene temelje.

Valja takodjer reći da je pravilno sudjeno i kada je udovoljeno zahtjevu protutužbe da tužiteljica naknadi tuženima vrijednost onoga što su oni za nju učinili gradeći spomenutu zgradu, jer bi se inače tužiteljica neosnovano obogatila na račun tuženih (čl. 210. Zakona o obveznim odnosima - "Sl. list SFRJ" br. 29/78, 39/85, 46/85 i 57/89) a pravilno su sudovi prebili novčana potraživanja stranaka u vezi raskinutog sporazuma i naložio tužiteljici da plati tuženicima 162,00 konvertibilna dinara (623.070 prijašnjih dinara).

Tužiteljica nije u pravu kada u reviziji ustraje sa prigovorima koja se odnose na činjenična utvrdjenja sudova (da nije bilo sporazuma, da nije raskinut sporazum i sl.), jer se revizija zbog pogrešno i nepotpuno utvrdjenog činjeničnog stanja ne može izjaviti (čl. 385. st. 3. Zakona o parničnom postupku).

Temeljem takvog stanja stvari revizija je odbijena kao neosnovana na temelju odredbe čl. 393. Zakona o parničnom postupku.

U Zagrebu, 8. studenog 1990.

Predsjednik vijeća:

Radomira Felicijan-Maoduš, v.r.