Rev-1338/1992-2 · Vrhovni sud Republike Hrvatske

REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Rev 1338/1992-2

P R E S U D A

U IME REPUBLIKE HRVATSKE!

Vrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu u vijeću sastavljenom od sudaca Đorda Bjegovića kao predsjednika vijeća, te Radomire Felicijan-Maoduš, Stanka Jesenkovića, Stanislava Plazonića i Augusta Husinca, kao članova vijeća, u građansko-pravnoj stvari tužiteljice C. T. iz S. B., koju zastupa punomoćnik Ž. P., odvjetnik iz Z., protiv tužene C.o. d.d. Filijala za osiguranje motornih vozila - Z., radi naknade štete, rješavajući reviziju tužiteljice protiv pravomoćne presude Okružnog suda u Zagrebu od 5. studenog 1991. br. Gž-9324/91, kojom je djelomično preinačena presuda Općinskog suda u Zagrebu od 10. srpnja 1991. br. Pn-46/89, u sjednici održanoj dana 30. rujna 1992.godine

p r e s u d i o j e :

Prihvaća se kao djelomično osnovana revizija tužiteljice, pa se u odbijajućem dijelu glede naknade štete za naruženost preinačuju presude nižeg stupnja onamo da se tužiteljici povrh pravomoćne dosuđene naknade štete u iznosu od 730.000 dinara dosuđuje i daljnja naknada štete za naruženost u iznosu od 50.000 dinara sa zakonskim zateznim kamatama na taj iznos od 10. VII 1991. godine do isplate kao i na ime cjelokupnog parničnog troška iznos od 18.056 dinara, sve u roku od 15 dana.

U preostalom se dijelu revizija tužiteljice odbija kao neosnovana.

O b r a z l o ž e n j e

Presudom suda prvog stupnja djelomično je udovoljeno tužbenom zahtjevu i tuženoj je naloženo da iz osnova naknade štete isplati tužiteljici iznos od 305.000 dinara sa kamatama te troškom postupka u iznosu od 9.060 dinara.

Sud drugog stupnja djelomično je usvojio žalbu tužiteljice te u odbijajućem dijelu preinačio presudu suda prvog stupnja i dosudio tužiteljici daljnju naknadu štete u iznosu od 425.000 dinara sa zakonskim zateznim kamatama te na ime cjekupnog postupka iznos od 17.200 dinara.

Protiv pravomoćne presude suda drugog stupnja u dijelu ukoliko nije prihvaćen tužbeni zahtjev izjavila je reviziju tužiteljica zbog pogrešne primjene materijalnog prava. Prigovara da je naknada štete iz osnova naruženosti, pretrpljenih fizičkih boli te straha dosuđeno u preniskom iznosu. Predložila, je da se naknada dosudi u zatraženom iznosu.

Na reviziju nije odgovoreno niti se nadležni javni tužilac izjasnio o podnesenoj reviziji.

Revizija je djelomično osnovana.

Suprotno prigovorima revizije ovaj sud nalazi da je sud drugog stupnja valjanom ocjenom svih relevantnih okolnosti pravilnom primjenom odredbe čl. 200. Zakona o obveznim odnosima koji je kao propis Republike Hrvatske preuzet na temelju čl. 1. Zakona o preuzimanju Zakona o obveznim odnosima odlučio o visini zatražene naknade za pretrpljene fizičke boli cijeneći primjerenom satisfakciju u iznosu od 100.000 dinara, te za strah u iznosu od 50.000 dinara (zatraženoj naknadi štete iz osnova duševnih boli zbog umanjenja životnih aktivnosti u cijelosti je udovoljeno).

Međutim, po nalaženju ovoga suda imajući u vidu karakter zaostalih ožiljaka, njihovu brojnost te mjesto gdje se oni nalaze (uglavnom je zahvaćeno lice), te imajući u vidu okolnost da je riječ o ženskoj osobi u dobi od 44 godine (u vrijeme štetnog događaja - 1988. godine), te s time u vezi značaj povrijeđenog dobra, ovaj sud cijeni da primjerena satisfakcija za nagrđenje iznosi 200.000 dinara što opravdava po navedenoj osnovi dosuđenje daljnje naknade u iznosu od 50.000 dinara u kom su pogledu u odbijajućem dijelu, a temeljem odredbe čl. 395. st. 1. Zakona o parničnom postupku koji je kao propis Republike Hrvatske preuzet na temelju 21.

1.Zakona o preuzimanju Zakona o parničnom postupku, preinačene presude prvog i drugog stupnja.

S obzirom na uspjeh u revizijskom postupku priznat je tužiteljici srazmjeran dio troška i tužena obvezana da na ime cjelokupnog parničnog troška isplati tužiteljici iznos od 18.056 dinara (čl. 166. st. 2. ZPP).

U Zagrebu, 30. rujna 1992.

Predsjednik vijeća:

Đorđe Bjegović, v.r.