Revr-621/2002-2 · Vrhovni sud Republike Hrvatske

REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Revr 621/02-2

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu u vijeću sastavljenom od sudaca Petra Milasa, kao predsjednika vijeća, te Marijana Ramušćaka, Vlatke Potočnjak-Radej, Gordane Gasparini i Tome Gložinića, kao članova vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice L. V. iz V., koju zastupa Z. Š., S. t., O., protiv tuženika E. – prodajni centar d.o.o. S., koga zastupaju S. P. i G. G., odvjetnici iz R., radi nedopuštenosti otkaza ugovora o radu i isplate, odlučujući o reviziji tuženika protiv pravomoćne presude Županijskog suda u Vukovaru od 15. travnja 2002. godine broj Gž-1837/01-3, kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Vinkovcima od 11. rujna 2001. godine broj P-290/01, u sjednici održanoj dana 16. lipnja 2004. godine,

r i j e š i o j e:

Prihvaća se revizija, pa se ukidaju presuda Županijskog suda u Vukovaru od 15. travnja 2002. godine broj Gž-1837/01-3 i presuda Općinskog suda u Vinkovcima od 11. rujna 2001. godine broj P-290/01-15 i predmet vraća sudu prvog stupnja na ponovno suđenje.

Obrazloženje

Županijski sud u Vukovaru, kao drugostupanjski sud je svojom presudom od 15. travnja 2002. godine broj Gž-1837/01-3 potvrdio presudu Općinskog suda u Vinkovcima od 11. rujna 2001. godine broj P-290/01-15, kojom su poništene odluke o otkazu ugovora o radu sklopljenog između tužiteljice i tuženika od 21. prosinca 2000. godine i 10. siječnja 2001. godine, te određena uspostava radnog odnosa i prava iz tog radnog odnosa tužiteljici od dana nezakonitog prestanka radnog odnosa i isplata plaće tužiteljici kroz to vrijeme mjesečno u svoti od 1.997,00 kn sa zateznim kamatama od dospjelosti do isplate. Također je tom presudom raskinut ugovor o radu sklopljen između parničnih stranaka s danom 11. rujan 2001. godine, a tuženiku je naloženo da tužiteljici plati 18 prosječnih mjesečnih plaća, koje je tužiteljica primala u prethodna tri mjeseca u ukupnoj svoti od 35.946,00 kn sa zateznim kamatama od 11. rujna 2001. godine do isplate, te nadoknadi parnični trošak u svoti od 404,00 kn.

Protiv te presude tuženik je izjavio reviziju zbog bitnih povreda odredaba parničnog postupka i pogrješne primjene materijalnog prava. Ističe da drugostupanjski sud nije ocijenio žalbene navode, u prvostupanjskoj presudi je prekoračio postavljeni tužbeni zahtjev, budući da se prvostupanjska presuda odnosi i na drugostupanjsku odluku o prestanku radnog odnosa, a tužbeni zahtjev nije bio postavljen u tom sadržaju. Tužiteljici je dosuđena naknada štete u svoti od 18 prosječnih plaća, a da za to nisu postojali razlozi odnosno, koji nisu navedeni u presudi. Predlaže da ovaj sud prihvati reviziju i ukine presude nižestupanjskih sudova te predmet vrati na ponovno suđenje.

Odgovarajući na reviziju tužiteljica navodi da revizija nije osnovana. Ističe da zakonom nije ograničeno što smije, a što ne može biti dio tužbenog zahtjeva, koji postavlja tužitelj, kada želi staviti izvan snage odluku kojom mu je otkazan ugovor o radu. Najveća svota naknade štete dosuđena je tužiteljici zbog šikaniranja od strane tuženika. Predlaže da ovaj sud odbije reviziju kao neosnovanu.

Državni odvjetnik, kojemu je revizija dostavljena radi očitovanja u smislu čl. 390. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91, 91/92, 112/99 i 117/03 – dalje ZPP) nije se očitovao na sadržaj revizije.

Revizija je osnovana.

Ispitujući pobijanu presudu u smislu čl. 386. u svezi sa čl. 508. st. 1. ZPP ovaj sud je utvrdio da u provedenom postupku nije ostvarena bitna povreda odredbe ZPP iz čl. 354. st. 2. toč. 10., dakle nije ostvaren taj razlog za reviziju u bitnoj povredi odredbe ZPP na čije ostvarenje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti. Međutim, u pravu je revident, kada ističe da je ostvarena bitna povreda odredbe ZPP iz čl. 354. st. 2. toč. 13., jer pobijana presuda nema razloga o odlučnim činjenicama. To se posebno odnosi na naknadu štete u smislu čl. 116. st. 1. Zakona o radu ("Narodne novine", broj 38/95, 54/95, 65/95, 17/01, 82/01 i 114/03, dalje ZR). Prema odredbi čl. 116. st. 1. ZR visina naknade štete ovisna je o trajanju radnog odnosa, starosti, te obvezi uzdržavanja koje terete radnika. Dosuđujući najvišu svotu prema odredbi ZR nižestupanjski sudovi nisu dali razloge za takovu odluku.

Ostvarena je također bitna povreda odredbe ZPP iz čl. 354. st. 1. u svezi sa čl. 365. st. 3. ZPP. Naime, prema odredbi čl. 365. st. 3. ZPP drugostupanjski sud na prekoračenje tužbenog zahtjeva pazi na zahtjev stranke. Prigovor prekoračenja tužbenog zahtjeva tuženi je istaknuo u žalbi. Za isticanje takvog prigovora postojao je temelj, budući da je tužiteljica tužbenim zahtjevom tražila samo poništenje i utvrđenje nezakonitom prvostupanjske odluke o otkazu ugovora o radu, dok su izrekom prvostupanjske presude zahvaćene kako prvostupanjska, tako i drugostupanjska odluka.

Budući da je tužitelj pobijao prvostupanjsku odluku tuženika, a donijeta je bila i drugostupanjska odluka o otkazu ugovora o radu, prvostupanjski sud je trebao pozvati tužiteljicu da tužbu dopuni i tužbeni zahtjev proširi i na drugostupanjsku odluku o otkazu ugovora o radu. Drugostupanjski sud nije u pravu, kada ističe, da je razvidno da tužitelj osporava obje odluke. Naime, prema odredbi čl. 2. st. 1. ZPP u parničnom postupku sud odlučuje u granicama zahtjeva, koji su stavljeni u postupku, odnosno u granicama tužbenog zahtjeva, koji mora biti potpuno i jasno određen, te samo takav može biti postupovna pretpostavka za meritorno suđenje.

Zbog toga je ovaj sud na temelju čl. 394. ZPP prihvatio reviziju i ukinuo presude nižestupanjskih sudova i predmet vratio na ponovno suđenje. U ponovnom suđenju prvostupanjski sud će otkloniti postojeće postupovne nedostatke, koji su sadržavali bitnu povredu odredbi ZPP, te utvrditi sve činjenice odlučne za donošenje zakonite presude u ovoj pravnoj stvari.

U Zagrebu, 16. lipnja 2004. godine.

Predsjednik vijeća:

Petar Milas, v. r.