Rev-3100/1990-2 · Vrhovni sud Republike Hrvatske

REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Rev 3100/1990-2

P R E S U D A

U IME REPUBLIKE HRVATSKE!

Vrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu u vijeću sastavljenom od sudaca Djordja Bjegovića kao predsjednika vijeća, te Radomire Felicijan-Maoduš, Borisa Guttmanna, Stanislava Plazonića i Stanka Hautza kao članova vijeća, u gradjansko-pravnoj stvari tužiteljice R. Lj., protiv tuženika R. M., zastupanog po punomoćniku B. S., odvjetniku iz R., radi povišenja doprinosa za uzdržavanje, rješavajući reviziju tuženog protiv pravomoćne presude Okružnog suda u Rijeci od 25. srpnja 1990. br. Gž-1293/1990, kojom je potvrdjena presuda Općinskog suda u Rijeci od 4. svibnja 1990. br. P- 139/1990-18, u sjednici održanoj dana 17. siječnja 1991.,

p r e s u d i o j e :

Odbija se revizija tužene kao neosnovana.

O b r a z l o ž e n j e

Presudom drugostepenog suda potvrdjena je presuda prvostepenog suda u pobijanom dijelu kojim je udovoljeno tužbenom zahtjevu tužiteljice za povišenje doprinosa za uzdržavanje koji joj je dužan davati tuženi, bivši suprug, tako da je tuženi obvezan da umjesto dosadašnjeg doprinosa od 5,00 konvertibilnih dinara mjesečno, počevši od 20. lipnja 1989. godine plaća 60,00 konvertibilnih dinara mjesečno, od 21. veljače 1990. godine po 500,00 konvertibilnih dinara mjesečno, a od 18. travnja 1990. godine da plaća 30% od zajamčenog osobnog dohotka u Republici Hrvatskoj dok za to budu postojali zakonski razlozi, dospjele obroke da plati odjednom sa zakonskim zateznim kamatama, a buduće do svakog 10-tog u mjesecu unaprijed.

Protiv presude drugostepenog suda izjavio je reviziju tuženi zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka i zbog pogrešne primjene materijalnog prava. Predlaže da se pobijana presuda ukine i predmet vrati prvostepenom sudu na ponovno sudjenje, odnosno da se presude nižestepenih sudova preinače.

U odgovoru na reviziju tužiteljica osporava navode revizije i predlaže da se revizija kao neosnovana odbije. Nadležni javni tužilac nije se izjasnio o reviziji.

Revizija nije osnovana.

Drugostepeni je sud pravilno potvrdio presudu prvostepenog suda u pobijanom dijelu kojim je djelomično udovoljeno tužbenom zahtjevu tužiteljice za povišenje doprinosa za uzdržavanje koji joj je dužan davati tuženi, bivši suprug, tako da je tuženi obvezan da doprinosi za uzdržavanje tužiteljice počevši od dana podnošenja tužbe u ovom sporu (20. VI. 1989. godine) naprijed navedene iznose, a od dana donošenja prvostepene presude pa nadalje 30% od zajamčenog osobnog dohotka u Republici Hrvatskoj, sve sa sporednim potraživanjima, jer je utvrdjeno da su se prilike izmijenile i da sada obzirom na potrebe tužiteljice i materijalne mogućnosti tuženog tuženi treba da daje takav doprinos za uzdržavanje. Utvrdjeno je da tuženi radi u inozemstvu i da je stoga u mogućnosti doprinositi za uzdržavanje tužiteljice presudjene iznose. Visinu zarade sud doduše nije mogao pobliže utvrditi jer tuženi izbjegava kontakt sa sudom i tvrdi da ne radi stalno a pogotovo ne u inozemstvu. Takvo utvrdjenje suda proizlazi iz iskaza tužiteljice saslušane kao stranke u svrhu dokazivanja kojoj je sud na osnovu ovlaštenja iz čl. 8. Zakona o parničnom postupku, u daljnjem tekstu ZPP poklonio vjeru, stanja krivičnog spisa protiv tuženog zbog krivičnog djela neplaćanja uzdržavanja tužiteljice (K-459/87 Općinskog suda u Rijeci) i rješenja nadležnog organa o socijalnoj pomoći koju prima tužiteljica kao gotovo slijepa i socijalno ugrožena osoba. Tuženi nije saslušan kao stranka jer mu se dostava poziva na adresu iz tužbe nije mogla uručiti, njegov punomoćnik advokat iskazao je da ne zna za adresu tuženog već da kontaktira samo sa tuženikovim rodjacima, pa je dostava poziva izvršena putem oglasne ploče, no tuženi se niti nakon toga nije oglasio na poziv suda. Tuženi je u dokaz svojih navoda da ne predleže okolnosti za povećanje uzdržavanja predložio saslušanje supruge i kćerke iz drugog braka, no sud je na osnovu ovlaštenja čl. 220. st. 2. odbio da provede te dokaze. Kraj takvog stanja stvari tuženi neosnovano u reviziji ponavlja da je počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. t. 7. ZPP-a.

Pravilno je primijenjeno materijalno pravo kad je udovoljeno tužbenom zahtjevu, pa kako nema bitne povrede odredaba parničnog postupka, valjalo je reviziju kao neosnovanu odbiti (čl. 393. ZPP-a).

U Zagrebu, 17. siječnja 1991.

Predsjednik vijeća:

Djordje Bjegović, v.r.