Appeal dismissed; foster parent status effective from decision date, not filing date, under Croatian law.
Legislator summary
AI generatedThe High Administrative Court dismissed the plaintiff's appeal against the first-instance court's ruling denying foster parent status retroactively to the date of the application. The plaintiff argued that the lower court erred in law by setting the effective date of the status to the decision's execution date rather than the filing date, citing procedural violations and relevant Supreme Court precedents. The court ruled that since the Social Care Act does not specify the effective date, the General Administrative Procedure Act applies, making the status effective upon the decision's execution, thereby rejecting the claim for retroactive recognition.
Legislator headnote
AI generatedZakon o socijalnoj skrbi; Zakon o općem upravnom postupku: When the Social Care Act is silent on the effective date of foster parent status, the General Administrative Procedure Act applies, establishing that the status becomes effective upon the execution of the administrative decision, not the date of the application.
Keywords
AI generatedCited Legislation
AI generatedFull text
Poslovni broj: Usž-718/15-2
REPUBLIKA HRVATSKA
VISOKI UPRAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Frankopanska 16
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Visoki upravni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda Arme Vagner Popović, predsjednice vijeća, Ane Berlengi Fellner i mr.sc. Inge Vezmar Barlek, članica vijeća, te sudske savjetnice Ivane Mamić Vuković, zapisničarke, u upravnom sporu tužiteljice Z. J. iz K., koju zastupaju opunomoćenici O. društva V., J., Š., S., J. i J. u R., protiv tuženika Ministarstva socijalne politike i mladih, Zagreb, Savska cesta 66, u predmetu radi prava statusa roditelja njegovatelja, odlučujući o žalbi protiv presude Upravnog suda u Rijeci, posl.broj: UsI-1500/14 od 2. travnja 2015., na sjednici vijeća održanoj 28. listopada 2015.
p r e s u d i o j e
Odbija se žalba i potvrđuje se presuda Upravnog suda u Rijeci, posl.broj: UsI- 1500/14 od 2. travnja 2015.
Obrazloženje
Presudom prvostupanjskog suda odbijen je tužbeni zahtjev kojim je tužiteljica tražila poništenje točke 5. izreke rješenja tuženika, klasa: UP/II-555-05/15-02/73, urbroj: 519-06- 1/2-14-5 od 8. rujna 2014., a kojim je tužiteljici status roditelja-njegovatelja priznat s danom izvršnosti rješenja i zahtjev tužiteljice kojim je tražila da se tuženiku naloži donošenje rješenja kojim se tužiteljici priznaje pravo na status roditelja-njegovatelja s danom 11. studenog 2013., kao danom podnošenja zahtjeva za priznavanje navedenog prava.
Protiv ove presude tužiteljica je podnijela žalbu zbog bitne povrede pravila sudskog postupka i pogrešne primjene materijalnog prava. Navedene povrede nalazi u okolnosti što osporena presuda ne sadrži relevantne i dostatne razloge za ocjenu prema kojoj pravo pripada od dana izvršnosti rješenja, a ne od dana podnošenja zahtjeva. Poziva se na praksu Ustavnog suda Republike Hrvatske i stajališta Vrhovnog suda Republike Hrvatske. Također navodi da je prvostupanjski sud propustio obrazložiti nezakonitosti u provedenom upravnom postupku na koje je ukazivala u tužbi, a koje se odnose na rokove u kojima su nadležna tijela dužna donijeti rješenje u smislu odredbi Zakona o socijalnoj skrbi. Predlaže da Sud žalbu uvaži i osporenu presudu poništi te tužiteljici prizna pravo od dana podnošenja zahtjeva odnosno od 7. studenog 2013. podredno da osporenu presudu poništi i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovni postupak.
Tuženik je sukladno odredbi članka 71. Zakona o upravnim sporovima (Narodne novine, broj 20/10., 143/12. i 152/14.) dostavio odgovor na žalbu kojim se u cijelosti poziva na razloge navedene u osporenoj presudi i rješenju od 8. rujna 2014.
Žalba nije osnovana.
Iz obrazloženja osporene presude kao i iz podataka spisa predmeta dostavljenih ovom Sudu proizlazi da je tuženik u povodu žalbe tužiteljice svojim rješenjem poništio rješenje prvostupanjskog tijela kojim je odbijen njezin zahtjev radi priznanja prava na status roditelja – njegovatelja za sina D. J. rođenog ... godine. Tuženik je tužiteljici priznao ovaj status te prava koja iz njega proizlaze s danom izvršnosti tog rješenja. Tužiteljica je upravni spor pokrenula isključivo iz razloga što joj pravo nije priznato od dana podnošenja zahtjeva već od dana izvršnosti rješenja.
Prvostupanjski sud tužbeni zahtjev odbio je imajući u vidu odredbu članka 78. Zakona o socijalnoj skrbi (Narodne novine, broj 33/12.) koja propisuje da se pravo na status roditelja – njegovatelja ne može steći bez suglasnosti tuženika koja može biti izričita ili presumirana. Ovaj Sud ističe da navedena odredba nije mjerodavna u konkretnom predmetu. Prvenstveno iz razloga što rješenje tuženika nije doneseno u revizijskom postupku, već u postupku po žalbi tužiteljice.
Osim što rješenje tuženika nije doneseno u postupku i pozivom na odredbu članka 78. Zakona o socijalnoj skrbi, ova odredba niti ne propisuje od kada se pravo na status roditelja- njegovatelja može steći, odnosno od kada rješenje kojim se ovo pravo priznaje, postaje izvršno.
Stoga je u pravu tužiteljica kada u žalbi ističe da obrazloženje prvostupanjske presude ne sadrži dostatne razloge u svezi sa zaključkom da priznata prava pripadaju od dana izvršnosti rješenja, a koji razlozi bi isključivali arbitrarnost postupanja suda bilo u postupovnom bilo u materijalno-pravnom smislu.
Imajući u vidu da Zakon o socijalnoj skrbi ne sadrži odredbu kojom izrijekom propisuje od kada status i prava temeljem statusa roditelja – njegovatelja pripadaju osobi kojoj je taj status priznat to se za postupanje u ovoj upravnoj stvari primjenjuje Zakon o općem upravnom postupku (Narodne novine, broj 47/09.). Odredbom članka 3. stavka 1.
ovog Zakona propisano je da se samo pojedina pitanja upravnog postupka mogu zakonom urediti drugačije, ako je to nužno za postupanje u pojedinim upravnim područjima te ako to nije protivno temeljnim odredbama i svrsi tog Zakona. Prema Zakonu o općem upravnom postupku rješenje doneseno u upravnom postupku izvršava se nakon što postane izvršno (članak 133. stavak 1.). Prema odredbi članka 133. stavka 3. ovog Zakona drugostupanjsko rješenje kojim se rješava upravna stvar postaje izvršno dostavom stranci.
Tužiteljica neosnovano presudu prvostupanjskog suda osporava iz razloga što ne sadrži obrazloženje u svezi s povredama postupka koje su po shvaćanju tužiteljice učinjene tijekom provedenog upravnog postupka i koje se u prvom redu odnose na nepoštivanje rokova propisanih Zakonom o socijalnoj skrbi. Ovo iz razloga što tužiteljica na ove povrede nije ukazivala u postupku pred prvostupanjskim sudom, a eventualno postupanje tuženika izvan zakonom propisanih rokova nije razlog ništavosti pojedinačne odluke na koju sud pazi po službenoj dužnosti.
Slijedom navedenog Sud je utvrdio da su razlozi zbog kojih se presuda pobija djelomično utemeljeni, ali nisu od utjecaja na donošenje drugačije odluke, zbog čega je temeljem odredbe članka 74. stavka 1. Zakona o upravnim sporovima (Narodne novine, broj 20/10., 143/12. i 152/14.) odlučeno kao u izreci.
U Zagrebu 28. listopada 2015.
Predsjednica vijeća
Arma Vagner Popović, v.r.