Rev-294/2005-2 · Vrhovni sud Republike Hrvatske

REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Rev 294/05-2

U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E

P R E S U D A

Vrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu u vijeću sastavljenom od sudaca Miljenke Vraničar, kao predsjednice vijeća, te mr. sc. Jasne Brežanski, Davorke Lukanović-Ivanišević, Ivke Zlokić i mr. sc. Olge Jelčić, kao članova vijeća, u pravnoj stvari tužitelja Z. M. iz Ž., zastupanog po punomoćniku D. Š., odvjetniku iz V., protiv tuženice Republike Hrvatske – Ministarstvo unutarnjih poslova, zastupane po Općinskom državnom odvjetništvu u Zagrebu, Građansko-upravni odjel, radi naknade štete, rješavajući reviziju tužitelja izjavljenu protiv pravomoćne presude Županijskog suda u Zagrebu od 02. studenog 2004. godine, broj Gžn- 1086/03-2, kojom je preinačena presuda Općinskog suda u Zagrebu od 23. rujna 2002. godine, broj Pn-5669/96, u sjednici održanoj dana 12. srpnja 2005. godine,

p r e s u d i o j e:

Odbija se revizija tužitelja kao neosnovana.

Obrazloženje

Međupresudom suda prvog stupnja utvrđeno je da je tuženica odgovorna tužitelju za naknadu štete nastale kao posljedica stradavanja tužitelja 12. veljače 1993. godine, te da će se do pravomoćnosti te presude zastati s raspravljanjem o iznosu tužbenog zahtjeva, a odluka o troškovima postupka ostavljena je za kasniju presudu.

Rješenjem suda prvog stupnja odbijen je prijedlog tuženice za prekid postupka.

Presudom suda drugog stupnja uvažena je žalba tuženice, pa je tako preinačena gore navedena međupresuda suda prvog stupnja ispravljena rješenjem istog suda i poslovnog broja od 24. ožujka 2003. godine i to na način da je tužitelj koji je tražio od tuženice isplatu naknade štete u visini od 280.000,00 kn sa pripadajućom zakonskom zateznom kamatom i naknadom parničnog troška, odbijen.

Ujedno je tužitelju naloženo naknaditi tuženici parnični trošak u iznosu od 13.950,00 kn u roku od 15 dana.

Protiv pravomoćne presude suda drugog stupnja reviziju je izjavio tužitelj pozivajući se na revizijske razloge bitnih povreda odredaba parničnog postupka i pogrešne primjene materijalnog prava.

Odluku suda tužitelj smatra nezakonitom i po pitanju glavne stvari, ali i troškova postupka, pa predlaže da se revizija prihvati tako što bi se pobijana presuda preinačila, a prvostupanjska međupresuda potvrdila, te predmet u preostalom dijelu vratio prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

Protivna stranka na reviziju nije odgovorila, a nadležni se državni odvjetnik o reviziji nije izjasnio.

Revizija nije osnovana.

Ispitujući pobijanu presudu u granicama istaknutih revizijskih razloga, a pazeći po službenoj dužnosti na bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 10. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91, 91/92 i 112/99 – dalje ZPP), sukladno čl. 386. ZPP-a, ovaj je revizijski sud utvrdio da nisu ostvareni kako istaknuti revizijski razlozi, tako niti onaj na kojeg ovaj sud pazi po službenoj dužnosti.

Tako nije počinjena bitna povreda iz čl. 354. st. 2. toč. 6. ZPP-a. Ovo stoga, što drugostupanjski sud nije bio dužan provesti raspravu kada je našao utvrđenja i pravne zaključke suda prvog stupnja dostatnim i pravilnim za donošenje odluke po žalbi.

Nije počinjena niti povreda iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP-a, jer pobijana presuda sadrži razloge, oni su jasni i nisu proturječni međusobno niti sa stanjem spisa, pa se presuda u svemu može ispitati.

Nije počinjena niti bitna povreda iz čl. 354. st. 1. u svezi s čl. 4., 7., 8., 219. i 338. st. 4. ZPP-a, na koje povrede, uostalom, revident ukazuje samo općenito navođenjem sadržaja zakonskog teksta.

Suprotno reviziji, i materijalno je pravo u postupku pravilno primijenjeno kada je tužitelj s tužbenim zahtjevom odbijen.

Naime, u postupku suda prvog stupnja je utvrđeno, a koja je utvrđenja prihvatio i sud drugog stupnja, da je tužitelj nastradao kao aktivni pripadnik sastava MUP-RH, PU Vukovarsko-srijemske, specijalnih jedinica, prilikom obrane suvereniteta Republike Hrvatske dana 12. veljače 1993. godine na teritoriju općine Gospić u mjestu V. G., kada je na specijalno službeno terensko vozilo izvršen napad iz zasjede neprijatelja protupješadijskim oružjem, a kojom je prigodom tužitelj zadobio prostrijelne rane stopala, lista i sitnih povreda noge.

Slijedom takvih utvrđenja pravilan je zaključak iz pobijane presude, da predmetnu štetu koju je tužitelj pretrpio treba podvesti pod pojam ratne štete, s obzirom na prirodu štetne radnje kojom je šteta prouzročena.

U takvoj situaciji pretrpljene ratne štete, tužitelj nema pravo na naknadu nastale štete od tuženice, budući da opći propisi građanskog prava ne predviđaju odgovornost države za štetu koju je pretrpio hrvatski vojnik, a koja ima karakter ratne štete.

Suprotno reviziji, opći propisi građanskog prava ne predviđaju niti odgovornost poslodavca za ratnu štetu.

Da je tome tako proizlazi iz odredbi Zakona o odgovornosti Republike Hrvatske za štetu uzrokovanu od pripadnika hrvatskih oružanih i redarstvenih snaga tijekom Domovinskog rata ("Narodne novine" broj 117/03).

Zakonom, pak, o odgovornosti za štetu nastalu uslijed terorističkih akata i javnih demonstracija ("Narodne novine" broj 117/03) propisana je odgovornost države za štetu nastalu uslijed terorističkih akata i javnih demonstracija, kada je ta šteta rezultat građansko- imovinskih delikata. Tako niti jednom odredbom tog zakona nije propisana odgovornost Republike Hrvatske za ratnu štetu. Utoliko se revident bez osnove poziva i na odgovornost države slijedom tih propisa.

Suprotno reviziji i odluka o parničnom trošku na zakonu je osnovana, pa je tako u pobijanoj presudi tuženici pravilno određen i dosuđen parnični trošak sukladno odredbi čl. 166. u svezi s čl. 154. st. 1. i čl. 155. ZPP-a, a u skladu je s Tarifom o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine" broj 69/99, 87/93, 16/94 i 11/96), jer tuženica ima pravo na ovu naknadu sukladno odredbi iz čl. 22. Zakona o državnom odvjetništvu ("Narodne novine" broj 51/01).

Valjalo je zato u svemu reviziju tužitelja kao neosnovanu odbiti i tako odlučiti kao u izreci ove presude, pozivom na odredbu iz čl. 393. ZPP.

U Zagrebu, 12. srpnja 2005. godine

Predsjednica vijeća:

Miljenka Vraničar, v.r.