Rev-1754/1997-2 · Vrhovni sud Republike Hrvatske

REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Rev 1754/1997-2

U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E

P R E S U D A

Vrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu u vijeću sastavljenom od sudaca dr. Ive Grbina kao predsjednika vijeća, te Tome Gložinića, Ljubice Munić, Vladimira Drakulića i Stanka Hautza kao članova vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice R. V. iz O., protiv tuženika C. " d.d. Z. - F. O., radi naknade štete, odlučujući o reviziji tužiteljice izjavljenoj protiv presude Županijskog suda u Osijeku od 24. travnja 1997. godine broj Gž-769/97, kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Osijeku od 12. prosinca 1996. godine broj P-2168/95, u sjednici održanoj dana 19. listopada 2000. godine,

p r e s u d i o j e :

Revizija tužiteljice djelomično se prihvaća, te se preinačuje presuda Županijskog suda u Osijeku od 24. travnja 1997. godine broj Gž-769/97 i presuda Općinskog suda u Osijeku od 12. prosinca 1996. godine broj P-2168/95 u dijelu kojim je tužbeni zahtjev odbijen za iznos od daljnjih 1.140,00 kn, kao i u odluci o parničnom trošku i sudi:

Tuženik C.-osiguranje d.d. Z., Filijala O., dužan je isplatiti tužiteljici R.V. iz O., pored dosuđenog iznosa naknade nematerijalne štete još daljnji iznos od 1.140,00 kn sa zakonskom zateznom kamatom koja teče od 12. prosinca 1996. godine do isplate, kao i naknaditi joj troškove postupka u iznosu od 1.959,00 kn sve u roku od 15 dana.

U ostalom pobijanom dijelu revizija tužiteljice odbija se kao neosnovana.

Obrazloženje

Presudom suda prvog stupnja suđeno je da tužena isplati tužiteljici iznos od 2.400,00 kn sa zakonskim zateznim kamatama i da joj naknadi parnični trošak u iznosu od 1.553,00 kn. Sa preostalim dijelom tužbenog zahtjeva za iznos od 9.600,00 kn tužiteljica se odbija.

Presudom suda drugog stupnja odbijena je žalba tužiteljice kao neosnovana i potvrđena je prvostupanjska presuda u odbijajućem dijelu.

Protiv drugostupanjske presude tužiteljica je pravovremeno izjavila reviziju zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91, 91/92 - dalje ZPP) i predlaže da se prvostupanjska i drugostupanjska presuda ukine i predmet vrati Općinskom sudu u Osijeku na ponovno suđenje.

Tuženik nije odgovorio na reviziju tužiteljice, a niti se o istoj izjasnilo Državno odvjetništvo Republike Hrvatske.

Revizija tužiteljice je djelomično osnovana.

Bitna povreda iz čl. 354. st. 2. toč. 10. ZPP, na koju revizijski sud pazi po službenoj dužnosti temeljem odredbe čl. 386. ZPP, nije ostvarena.

Nije ostvarena ni bitna povreda iz čl. 354. st. 2. toč. 7. ZPP, na koju se poziva tužiteljica u reviziji. Naime, tužiteljici je tijekom cijelog postupka data mogućnost da raspravalja pred sudom i da se izjasni o navodima protivne stranke. Samom činjenicom što tužiteljica nije saslušana kao stranka, nije došlo do te bitne povrede odredaba parničnog postupka, kad stranke takav dokaz nisu ni predložile, a niži sudovi nisu taj dokaz trebali smatrati značajnim za odlučivanje s obzirom da je tužiteljica već u tužbi priznala svoju suodgovornost za nastali štetni događaj u omjeru od 30% i u tom omjeru snizila tužbeni zahtjev. U smislu odredbe čl. 7. st. 3. ZPP sud je ovlašten izvesti i dokaze koje stranke nisu predložile samo u slučaju kad su ti dokazi značajni za odlučivanje.

Ostali navodi revizije upućuju na pogrešno i nepotpuno utvrđeno činjenično stanje, a iz tih razloga revizija nije dopuštena u smislu odredbe čl. 385. st. 3. ZPP.

Međutim, kod utvrđivanja visine nematerijalne štete došlo je kod nižih sudova do pogrešne primjene materijalnog prava, na što revizijski sud pazi po službenoj dužnosti u smislu odredbe čl. 386. ZPP.

Kada je utvrđeno da je tužiteljica u prometnoj nezgodi zadobila nagnječinu glave u lijevoj zatiljnoj regiji, nagnječno-razdernu ranu na lijevoj potkoljenici i djelomičan razdor unutrašnjeg dijela troglavog mišića lijeve potkoljenice, te da je trpila bolove oko 1-2 sata jakog intenziteta, a zatim 3-4 dana srednjeg intenziteta, te oko 3 tjedna slabog intenziteta i strah neposredno pri ozljeđivanju primarni jačeg intenziteta, te potom sekundarni srednjeg intenziteta u trajanju oko 1-2 dana, a zabrinutost zbog ishoda liječenja trajala je još oko 2 tjedna, dok je liječenje bilo pri kraju, te da je zbog većeg ožiljka na lijevoj potkoljenici nastupila naruženost u lakšem stupnju, onda pravilnom primjenom kriterija propisanih odredbom čl. 200. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine", broj 53/91, 73/91, 3/94), primjerena naknada iznosi za pretrpljene bolove 5.000,00 kn, pretrpljeni strah 4.000,00 kn i duševne bolove zbog naruženosti 2.800,00 kn. Prema tome ukupna nematerijalna šteta tužiteljice iznosi 11.800,00 kn, a ne 8.000,00 kn koliko je utvrđeno pobijanim presudama.

Ovaj sud prihvaća utvrđeni omjer odgovornosti za nastalu štetu na strani tužiteljici od 70%, a vozača automobila 30%, jer je utvrđeno da se tužiteljica nije pridržavala propisanih prometnih pravila i potpuno je neoprezno prelazila kolnik, 16 m dalje od označenog pješačkog prelaza ne vodeći računa o udaljenosti i brzini vozila kojoj joj se približavaju.

Uzimajući u obzir utvrđeni omjer odgovornosti, tuženik je dužan tužiteljici naknaditi od ukupne nematerijalne štete 30%, što iznosi 3.540,00 kn.

Budući je pobijanim presudama dosuđena naknada šteta od 2.400,00 kn, prihvaćena je djelomično revizija tužiteljice za razliku od 1.140,00 kn, a u preostalom dijelu valjalo je reviziju odbiti kao neosnovanu. Iz svih navedenih razloga presuđeno je kao u izreci ove presude temeljem odredbe čl. 395. st. 1. i čl. 393. ZPP.

Odluka o troškovima postupka temelji se na odredbi čl. 166. st. 2. ZPP, pa su prema uspjehu u sporu primjenom odredbe čl. 154. st. 2. ZPP tužiteljici priznati troškovi postupka u iznosu od 1.959,00 kn. Trošak žalbe i revizije tužiteljica nije tražila.

U Zagrebu, 19. listopada 2000. godine

Predsjednik vijeća:

dr. Ivo Grbin, v.r.