II Kž-389/2009-3 · Vrhovni sud Republike Hrvatske
Legislator summary
AI generatedVrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Vrhovnog suda Hajrije Novoselec kao predsjednice vijeća te Damira Kosa i Žarka Dundovića kao članova vijeća, uz sudjelovanje sudskog savjetnika Zdravka Stojanovića kao zapisničara, u kaznenom predmetu protiv optuženog S. T. i dr,, zbog kaznenih djela iz članka 333. stavak 1. Kaznenog zakona i dr., odlučujući o žalbi optuženog S. T. podnesenoj protiv rješenja Županijskog suda u Osijeku od 28. svibnja 2009., broj K-Us-4/08,o produljenju pritvora u tijeku postupka nakon podignute optužnice, u sjednici održanoj 12. lipnja 2009.,
Legislator headnote
AI generatedII Kž-389/2009-3 · Vrhovni sud Republike Hrvatske: Neosnovano se žalitelj u istom kontekstu poziva i na načelo razmjernosti iz odredbe čl. 101. st. 3. ZKP, budući ono nije ugroženo s obzirom na brojnost i težinu kaznenih djela za koja se tereti, kazne koja se prema sadašnjem stanju spisa može očekivati te potrebe određivanja i trajanja pritvora, dosadašnjim boravkom u pritvoru.
Full text
REPUBLIKA HRVATSKA
VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Broj: II Kž 389/09-3
R J E Š E N J E
Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Vrhovnog suda Hajrije Novoselec kao predsjednice vijeća te Damira Kosa i Žarka Dundovića kao članova vijeća, uz sudjelovanje sudskog savjetnika Zdravka Stojanovića kao zapisničara, u kaznenom predmetu protiv optuženog S. T. i dr,, zbog kaznenih djela iz članka 333. stavak 1. Kaznenog zakona i dr., odlučujući o žalbi optuženog S. T. podnesenoj protiv rješenja Županijskog suda u Osijeku od 28. svibnja 2009., broj K-Us-4/08,o produljenju pritvora u tijeku postupka nakon podignute optužnice, u sjednici održanoj 12. lipnja 2009.,
r i j e š i o j e :
Žalba opt. S. T. odbija se kao neosnovana.
Obrazloženje
Prvostupanjskim rješenjem Županijskog suda u Osijeku, na temelju čl. 107. st. 2. Zakona o kaznenom postupku („Narodne novine” broj 110/97, 27/98, 58/99,112/99, 58/02, 143/02 i 115/06 – u daljnjem tekstu: ZKP), produljen je pritvor protiv opt. S. T. temeljem čl. 102. st. 1. toč. 3. ZKP, u tijeku postupka nakon podignute optužnice zbog ukupno 53 kaznena djela i to jednog kaznenog djela udruživanja za počinjenje kaznenih djela iz članka 333. stavak 1. KZ, 27 kaznenih djela krivotvorenja isprava iz čl. 311. st. 2. u svezi sa stavkom 1. KZ, šest kaznenih djela prijevare iz čl. 224. st. 1. KZ, pet kaznenih djela prijevare u pokušaju iz čl. 224. st. 1. u svezi s člankom 33. KZ, deset kaznenih djela prijevare iz čl. 224. st. 4. u svezi sa stavkom 1. KZ, dva kaznena djela prijevare u pokušaju iz čl. 224. stavak 4. u svezi s člankom 33. KZ, jednog kaznenog djela krivotvorenja novca iz čl. 274. st. 2. u svezi sa stavkom 1. KZ i jednog kaznenog djela izrade, nabavljanja, posjedovanja, prodaje ili davanja na uporabu sredstava za krivotvorenje isprava iz čl. 314. st. 1. KZ.
Protiv toga rješenja žali se optuženik po branitelju D. K., odvjetniku iz O. i predlaže da se ono preinači i pritvor protiv njega ukine.
Žalba nije osnovana.
Suprotno žalbenim navodima, ocjena je Vrhovnog suda Republike Hrvatske, kao suda drugog stupnja, da je sud prvog stupnja pravilno utvrdio postojanje razloga za daljnju
II Kž 389/09-3
primjenu mjere pritvora protiv optuženika iz osnove propisane u članku 102. stavak 1. točka 3. ZKP.
Iz pravomoćne optužnice proizlazi da je ovaj optuženik u vremenskom razdoblju od početka srpnja 2007. do kraja siječnja 2008. u više gradova u Republici Hrvatskoj organizirao i povezao u zajedničko djelovanje još šestoricu optuženika, s ciljem da krivotvorenjem velikog broja platnih kartica u vlasništvu različitih svjetskih banaka i uporabom tih kartica za kupovinu različite tehničke i druge robe na području Republike Hrvatske i inozemstva pribave sebi znatnu protupravnu imovinsku korist. Pri tome je u ostvarenja tog cilja i međusobnog dogovora o podjeli posla, opt. S. T. organizirao nabavljanje podataka s originalnih platnih kartica, računalnu i drugu opremu neophodnu za izradu krivotvorenih platnih kartica, sam ili zajedno s drugim suoptuženicima izrađivao krivotvorene platne kartice te određivao vrijeme i mjesta njihovog korištenja, kao i preprodaju kupljene robe i raspodjelu imovinske koristi. Takvom organiziranom djelatnošću i raspodjelom poslova pribavljeni su podaci o platnim karticama u vlasništvu banaka iz gotovo cijelog svijeta te potom krivotvoren veći broj platnih kartica za čiju izradu je korištena računalna i druga opremu te pribavljeno oko 500 tzv. bianko kartica. Tako krivotvorene kartice korištene su za plaćanje razne robe. Uz platne kartice krivotvorene su i osobne isprave kao što su vozačke dozvole, putovnice, pomorska knjižica, uvjerenje voditelja brodice, novčanice, pri čemu je ostvarena ukupna protupravna imovinska korist od oko milijun kuna.
Opisano ponašanje optuženika, visok stupanj organiziranosti, te međusobna povezanost s drugim suoptuženicima u činjenju kriminalnih aktivnosti, kontinuiranost kriminalnih aktivnosti, duljina vremenskog razdoblja u kojem su one učinjene, kao i visina protupravno pribavljene imovinske koristi, ukazuju na izuzetno visoki stupanj upornosti, odlučnosti i kriminalne volje kod ovog optuženika, koji je ujedno i organizator grupe te, bez obzira na njegovu dosadašnju neosuđivanost, u svojoj ukupnosti predstavljaju one osobite okolnosti koje opravdavaju bojazan da bi opt. S. T. boravkom na slobodi nastavio s kriminalnim djelovanjem, čineći nova, istovrsna ili slična kaznena djela, zbog čega je protiv njega osnovano produljen pritvor iz osnove članka 102. stavak 1. točka 3. ZKP-a.
Nisu osnovani navodi žalbe optuženika u kojima se ističe da je za sva kaznena djela za koja se ovaj optuženik tereti, osim u odnosu na kazneno djelo iz članka 274. stavak 2. KZ-a, istekao maksimalni rok trajanja pritvora do donošenja prvostupanjske presude, zbog čega bi se daljnja opravdanost primjene mjere pritvora trebala ograničiti isključivo na pritvorske razloge koji bi slijedili iz počinjenja tog kaznenog djela, jer je ono jedino koje omogućava daljnje trajanje pritvora.
Naime, protiv optuženika se vodi jedinstveni kazneni postupak zbog više kaznenih djela, te se vrijeme koje može provesti u pritvoru tijekom postupka određuje prema kaznenom djelu s najtežom zapriječenom kaznom, a ne u odnosu na svako djelo posebno. Zbog toga je sud prvog stupnja pravilno procijenio opasnost od ponavljanja djela na temelju sveukupne optuženikove kriminalne djelatnosti.
Neosnovano se žalitelj u istom kontekstu poziva i na načelo razmjernosti iz odredbe čl. 101. st. 3. ZKP, budući ono nije ugroženo s obzirom na brojnost i težinu kaznenih djela za koja se tereti, kazne koja se prema sadašnjem stanju spisa može očekivati te potrebe određivanja i trajanja pritvora, dosadašnjim boravkom u pritvoru.
II Kž 389/09-3
Slijedom navedenog, a budući žalbom nije dovedena u sumnju osnovanost pobijanog rješenja niti su pobijanim rješenjem ostvarene povrede na koje sud drugog stupnja, sukladno odredbi članka 398. stavak 4. ZKP, pazi po službenoj dužnosti, na temelju članka 398. stavak 3. ZKP, odlučeno je kao u izreci ovog rješenja.
U Zagrebu, 12. lipnja 2009.
Zapisničar:
Predsjednica vijeća:
Zdravko Stojanović, v.r.
Hajrija Novoselec, v.r.