Rev-262/2001-2 · Vrhovni sud Republike Hrvatske
Legislator summary
AI generatedzahtijevati od prodavatelja da nedostatak ukloni ili da mu preda drugu stvar bez nedostatka (ispunjenje ugovora); U svakom od tih slučajeva kupac ima pravo i na naknadu štete kao i na štetu koju je zbog nedostatka stvari pretrpio na drugim svojim dobrima.
Legislator headnote
AI generatedRev-262/2001-2 · Vrhovni sud Republike Hrvatske: Pravo na naknadu štete povezano je, dakle, s primjenom kojih od ovih prava iz toč. 1- 3. st. 1. navedenog čl. 488. ZOO, pa ako kupac ne bi imao pravo na jedno od njih, nema pravo ni na naknadu štete.
Full text
REPUBLIKA HRVATSKA
VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Broj: Rev-262/01-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A I R J E Š E N J E
Vrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu u vijeću sastavljenom od sudaca dr. Ive Grbina kao predsjednika vijeća, te Miroslave Vekić, Miljenke Vraničar, Ljubice Munić i Petra Milasa kao članova vijeća, u pravnoj stvari tužitelja A. Č. i N. Č., oboje iz Z., protiv tuženika I. d.d. Z., radi isplate i uklanjanja nedostataka, odlučujući o reviziji tuženika izjavljenoj protiv presude Županijskog suda u Gradu Zagrebu od 22. listopada 1996. godine, broj Gž- 9317/95, kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Zagrebu od 30. lipnja 1995. godine, broj P-7017/92, u sjednici održanoj dana 5. srpnja 2001. godine,
p r e s u d i o i r i j e š i o j e :
Prihvaća se revizija tuženika u dijelu kojim je suđeno da tuženik isplati tužiteljima za neotklonjive nedostatke i manjak isporučene površine stana ukupno iznos od 93.799,00 kn sa pripadajućim zakonskim zateznim kamatama koji teku od 30. lipnja 1995. godine do isplate i u tom dijelu ukidaju se presuda Općinskog suda u Zagrebu od 30. lipnja 1995. godine, broj P- 7017/92 i presuda Županijskog suda u Gradu Zagrebu od 22. listopada 1996. godine, broj Gž- 9317/95 i predmet vraća Općinskom sudu u Zagrebu na ponovno suđenje.
U ostalom pobijanom dijelu, kojim je suđeno da tuženik isplati tužiteljima naknadu štete za uništeni namještaj u iznosu od 17.271,94 kn sa pripadajućim zakonskim zateznim kamatama, revizija tuženika odbija se kao neosnovana.
Obrazloženje
Presudom suda prvog stupnja nalaže se tuženiku da isplati tužiteljima, kao kupcima stana u Z., za neotklonjive nedostatke tog stana i za štetu zbog uništenog namještaja ukupni iznos od 111.070,94 kn sa zakonskim zateznim kamatama koje teku od 30. lipnja 1995. godine do isplate, kao i da otkloni u istom stanu u roku od 30 dana otklonjive nedostatke pobliže opisane u izreci prvostupanjske presude ili da u protivnom isplati tužiteljima iznos od 72.698,00 kn sa zakonskim zateznim kamatama i parničnim troškom od 3.976,00 kn. Presudom suda drugog stupnja odbija se žalba tužitelja kao neosnovana i potvrđuje prvostupanjska presuda.
Protiv dijela drugostupanjske presude, kojim je tužiteljima dosuđen iznos od 111.070,94 kn s osnova neotklonjivih nedostataka stana i s osnova štete za uništeni namještaj, tuženik je izjavio reviziju zbog pogrešne primjene materijalnog prava i predlaže da se u tom dijelu pobijana presuda ukine i predmet vrati na ponovno suđenje prvostupanjskom sudu.
Tužitelji nisu odgovorili na izjavljenu reviziju tuženika, niti se o istoj izjasnilo Državno odvjetništvo Republike Hrvatske.
Revizija tuženika je djelomično osnovana.
Među strankama je nesporno, da su tužitelji temeljem Ugovora o kupoprodaji stana od 10. travnja 1990. godine kupili od tuženika četverosobni stan površine 114,13 m[2] i uredno isplatili kupoprodajnu cijenu. Utvrđeno je u dokaznom postupku, da su nakon što je stan predan tužiteljima, ustanovljeni brojni materijalni nedostaci prodanog im stana, o čemu su tužitelji pravovremeno obavijestili tuženika. Vještačenjem je ustanovljeno da su neki nedostaci stana otklonjivi, a neki neotklonjivi.
Odredbom čl. 488. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine", broj 53/91, 73/91 i 3/94 – dalje: ZOO) propisano je da kupac koji je pravodobno i uredno obavijestio prodavatelja o nedostatku može:
1) zahtijevati od prodavatelja da nedostatak ukloni ili da mu preda drugu stvar bez nedostatka (ispunjenje ugovora);
2) zahtijevati sniženje cijene;
3) izjaviti da raskida ugovor.
U svakom od tih slučajeva kupac ima pravo i na naknadu štete kao i na štetu koju je zbog nedostatka stvari pretrpio na drugim svojim dobrima.
Pravo na naknadu štete povezano je, dakle, s primjenom kojih od ovih prava iz toč. 1- 3. st. 1. navedenog čl. 488. ZOO, pa ako kupac ne bi imao pravo na jedno od njih, nema pravo ni na naknadu štete.
Stoga tuženik s pravom ističe u reviziji, da se dio tužbenog zahtjeva kojim se traži isplata određenog iznosa zbog neotklonjivih nedostataka ne može podvesti pod naknadu štete zbog povrede ugovorne obveze, kako to čine niži sudovi i visinu štete određuju prema cijenama u vrijeme donošenja sudske odluke u smislu odredbe čl. 182. st. 2. ZOO. Za vrijednost tih nedostataka, što je i bio predmet utvrđivanja i raspravljanja u ovom postupku, tužitelji mogu zahtijevati temeljem odredbe čl. 488. st. 1. toč. 2. sniženje cijene, koja se snižava prema odnosu između vrijednosti stvari bez nedostatka i vrijednosti stvari s nedostatkom u vrijeme sklapanja ugovora (čl. 498. ZOO), a na tu svotu kupcu pripada i pravo na zatezne kamate od dana plaćanja.
Zbog pogrešne primjene materijalnog prava sudovi nisu utvrđivali navedenu razliku u cijeni u smislu odredbe čl. 498. ZOO, pa je činjenično stanje ostalo nepotpuno utvrđeno i stoga nema uvjeta za preinaku pobijane presude, pa je u tom dijelu valjalo prihvatiti reviziju tuženika i ukinuti presude nižih sudova, te predmet vratiti na ponovno suđenje temeljem odredbe čl. 395. st. 2. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91 i 91/92 – dalje: ZPP).
U nastavku suđenja prvostupanjski sud će raspraviti činjenično stanje u navedenom smislu, a zahtjev tužitelja s osnova manjka isporučenog prostora treba ocijeniti primjenom toč. XIV Ugovora o kupoprodaji stana sklopljenog među strankama 10. travnja 1990. godine, kojim su ugovorena i manja odstupanja u površini stana.
U odnosu na visinu štete zbog uništenog namještaja, koju su tužitelji pretrpili zbog utvrđenih nedostataka na stvari – stanu, revizija tuženika nije osnovana, jer je sud u dokaznom postupku utvrdio da je namještaj zbog prokišnjavanja zidova stana potpuno oštećen i da istog treba u cijelosti zamijeniti za novi u vrijednosti od 17.271,94 kn, pa je u tom dijelu revizija tuženika odbijena temeljem odredbe čl. 393. ZPP.
U Zagrebu, 5. srpnja 2001. godine
Predsjednik vijeća:
dr. Ivo Grbin, v.r.