Revr-359/2009-2 · Vrhovni sud Republike Hrvatske

Broj: Revr 359/09-2

U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E

P R E S U D A

Vrhovni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca mr. sc. Jasne Brežanski kao predsjednice vijeća, Davorke Lukanović Ivanišević, Ivke Zlokić, Đure Sesse i Mirjane Magud kao članova vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice R. Š. iz G., zastupane po punomoćnicima F. B. i S. B., odvjetnicima Zajedničkog odvjetničkog ureda u Č., protiv tuženika M. d.d. G., zastupanog po punomoćniku J. V., odvjetniku u Č., radi utvrđenja nedopuštenosti otkaza ugovora o radu i vraćanja na rad, odlučujući o reviziji tuženika protiv presude Županijskog suda u Čakovcu poslovni broj Gž-1453/08-2 od 08. siječnja 2009., kojom je preinačena presuda Općinskog suda u Čakovcu poslovni broj P-438/08-38 od 29. rujna 2008., u sjednici održanoj 22. rujna 2009.

p r e s u d i o j e:

Odbija se revizija tuženika M. d.d. G..

Obrazloženje

Presudom suda prvog stupnja presuđeno je:

„I. Odbija se tužbeni zahtjev koji glasi:

Utvrđuje se da je nedopušten otkaz što ga je tuženik M. d.d. G. dao tužiteljici Š. R., odlukom od 18.05.2006. godine i potvrdio odlukom od 09.06.2006. godine.

Nalaže se tuženiku M. d.d. G. da tužiteljicu Š. R. vrati natrag na rad na poslove lijepljenja pojačanja i ručnog obrezivanja, u roku od 8 dana pod prijetnjom ovrhe.

II. Tužiteljica je dužna tuženiku naknaditi troškove parničnog postupka u iznosu od 4.917,50 kuna, sve u roku od 8 dana pod prijetnjom ovrhe.“

Presudom suda drugog stupnja preinačena je odluka suda prvog stupnja i presuđeno je:

„Preinačuje se presuda Općinskog suda u Čakovcu broj P-438/08-38 od 29. rujna 2008. godine na način da se sudi:

Utvrđuje se da je nedopušten otkaz što ga je tuženik „M.“ d.d. G. dao tužiteljici Š. R. odlukom od 18. svibnja 2006. godine i potvrdio odlukom od 9. lipnja 2006. godine.

Nalaže se tuženiku „M.“ d.d. G. da vrati tužiteljicu Š. R. na rad na poslove lijepljenja pojačanja i ručnog obrezivanja u roku od 8 dana.

Nalaže se tuženiku „M.“ d.d. G. da naknadi tužiteljici Š. R. parnični trošak u iznosu od 2.592,50 kn u roku od 8 dana.“

Protiv presude suda drugog stupnja reviziju izjavljuje tuženik zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka i zbog pogrešne primjene materijalnog prava.

Na reviziju nije odgovoreno.

Revizija je neosnovana.

Ovaj sud kao revizijski sud ispituje pobijanu presudu u onom dijelu u kojem se ona pobija revizijom u granicama određeno navedenih razloga pazeći po službenoj dužnosti na bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. t. 8. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 96/08 i 84/08 – dalje: ZPP) sukladno odredbi čl. 392.a ZPP-a u svezi s čl. 52. st. 4. i čl. 53. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 84/08 – dalje: ZID ZPP/08) i to stoga što je odluka suda drugog stupnja donesena nakon stupanja na snagu ZID ZPP-a.

Suprotno navodima revidenta ne postoji bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. t. 11. ZPP-a koja bi bila učinjena pred sudom drugog stupnja jer napadana presuda nema nedostataka zbog kojih se ne bi mogla ispitati, a prigovor paušalnosti i neutemeljenosti nije osnovan jer sud prije svega za svoju ocjenu koja se tiče primjene prava na temelju utvrđenih činjenica daje razloge koji korespondiraju sa stanjem spisa i sadržajem isprava i zapisnika u spisu.

U ovoj fazi postupka je sporno ima li činjenica da je tužiteljica unosila netočne podatke u radne listiće koji se tiču utrošenih minuta za pojedinu radnu operaciju, a da je pri tome sve ostale podatke unosila točno (artikl, radnu operaciju, količinu) karakter osobito teške povrede obaveza iz radnog odnosa koji opravdava izvanredni otkaz ugovora o radu sukladno čl. 114. Zakona o radu ("Narodne novine", broj 38/95, 54/95-isp., 64/95-isp., 17/01, 82/01 i 114/03 – dalje: ZR).

Sud drugog stupnja na temelju iskaza zakonskog zastupnika tuženika kao na ročištu od 01. prosinca 2006. (list 33 spisa) i 15. rujna 2008. (list 112 spisa) ocjenjuje da postupanje tužiteljice ne može imati karakter teške povrede radne dužnosti zbog čega nastavak radnog odnosa ne bi bio moguć i to stoga radnici neovisno o stvarno utrošenom vremenu za pojedinu radnu operaciju u listiće moraju unositi ono vrijeme kako je to unaprijed normirano za pojedinu radnu operaciju što je jedini mjerodavan podatak za utvrđivanje cijene proizvoda. Stoga, bez obzira što su radnici unosili u rubriku minute na evidencijskom listiću tuženik kao poslodavac koristi podatak koji je unaprijed određen za svaku radnu operaciju i količinu izvršenog rada.

Kraj takvog stanja stvari, i po ocjeni ovog suda propust i postupanje tužiteljice mimo upute poslodavca u okolnostima konkretnom slučaja ne predstavlja osobito tešku povredu radne dužnosti zbog čega bi nastavak radnog odnosa bio nemoguć, kako to pravilno zaključuje i sud drugog stupnja.

Također neosnovano se revident poziva u reviziji na čl. 5. st. 1. t. 2. Disciplinskih odredbi Kolektivnog ugovora (list 51 spisa), jer se tim odredbama nemarno, nepravovremeno i neuredno izvođenje poslova ne vezuje za svako postupanje radnika koje ima za posljedicu otkaz radniku, već samo ono postupanje koje predstavlja nezakonito raspolaganje sredstvima rada i nesvrsishodno i neodgovorno korištenje sredstava rada i druge nezakonite radnje kojima se društvu nanosi materijalna šteta.

Kako postupanje tužiteljice u konkretnom slučaju nema karakter nezakonitog raspolaganja sredstvima rada ili karakter nesvrsishodnog i neodgovornog korištenja sredstava rada odnosno karakter druge nezakonite radnje kojim se društvu nanosi materijalna šteta niti se to tijekom postupka tvrdi, to je pozivanje tuženika na nemaran rad u smislu odredbi citiranog KU neosnovano.

Zbog svega gore navedenog valjalo je temeljem čl. 393. ZPP-a reviziju tuženika kao neosnovanu odbiti jer nisu niti nađene povrede na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti.

U Zagrebu, 22. rujna 2009.

Predsjednica vijeća:

mr. sc. Jasna Brežanski, v.r.