Appeal dismissed; debtors' life-tenancy agreement did not harm creditors' ability to enforce mortgage.
Legislator summary
AI generatedThe Court of Appeal dismissed the appellants' appeal against the first-instance judgment, confirming the lower court's decision to reject the challenge to the debtors' life-tenancy agreement. The appellants argued that the contract hindered debt collection, but the court found no material damage because the agreement merely delayed title transfer until the debtor's death without preventing enforcement. Consequently, the court ruled that the creditors remained in the same position as before the contract and could still execute the mortgage on the property.
Legislator headnote
AI generatedčl. 66. st. 1. i 2. ZOO; čl. 353. st. 1. ZPP; čl. 368. st. 1. ZPP; čl. 80.b st. 1. OZ; čl. 67. st. 1. ZOO; A debtors' legal act does not justify annulment if it does not cause material damage to creditors, specifically when the act delays rather than prevents the enforcement of security interests.
Keywords
AI generatedCited Legislation
AI generatedCited Case Law
AI generatedFull text
Republika Hrvatska
Županijski sud u Velikoj Gorici
Ulica Hrvatske bratske zajednice 1
Poslovni broj Gž-748/2024-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Županijski sud u Velikoj Gorici, sud drugog stupnja, u vijeću sastavljenom od sudaca, Jasminke Pavković, predsjednice vijeća, Nikole Ramušćaka, člana vijeća i suca izvjestitelja i Tihane Cišper, članice vijeća, u pravnoj stvari 1. tužiteljice MS iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] i 2. tužitelja GS iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], oboje zastupani po punomoćnici Mirni Bokun Vlašić, odvjetnici u Puli, protiv 1. tuženice ŽS iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], 2. tuženice ZS iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] i 3. tuženika ĐS iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], radi pobijanja dužnikovih pravnih radnji, odlučujući o žalbi tužitelja protiv presude Općinskog suda u Puli-Pola poslovni broj P-108/2021-37 od 19. srpnja 2024., u sjednici vijeća održanoj 2. srpnja 2025.,
p r e s u d i o j e
I. Odbija se žalba 1. tužiteljice MS i 2. tužitelja GS kao neosnovana i potvrđuje presuda Općinskog suda u Puli-Pola poslovni broj P-108/2021- 37 od 19. srpnja 2024.
II. Odbija se zahtjev 1. i 2. tužitelja za naknadu troška za sastav žalbe, kao neosnovan.
Obrazloženje
1. Presudom suda prvog stupnja odbijeni su tužitelji sa zahtjevom na utvrđenje da je Ugovor o doživotnom uzdržavanju sastavljen u uredu javnog bilježnika Denisa Krajcara broj OU-596/19-2 od 8. srpnja 2019., zaključen između stranaka bez učinka prema tužiteljima u dijelu u kojem je to potrebno za namirenje tražbine tužitelja koju ima prema I. tuženiku u iznosu od 4.669,54 eura u protuvrijednosti u kunama po srednjem tečaju Hrvatske narodne banke na dan plaćanja s pripadajućim zateznim kamatama, te uvećano za iznose dosuđene na ime troškova ovog postupka i troškova zabilježbe tužbe, zajedno s pripadajućim zateznim kamatama, sa zahtjevom da se naloži tuženicima da su dužni trpjeti da tužitelji svoju tražbinu prema I. tuženiku iz ove presude, kao i iznose dosuđene na ime troškova ovog postupka, troškova zabilježbe spora, sa zateznim kamatama, namire prodajom nekretnine, i to ½ dijela kč. br. [katastarska čestica], voćnjak, dvorište, površine 536 m2, ukupne površine 944 m2, sve upisane u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] te su odbijeni i sa zahtjevom za naknadu parničnog troška.
2. Tužitelji pobijaju navedenu presudu iz svih žalbenih razloga predviđenih čl. 353. st. 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine“, broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23 – dalje: ZPP).
3. Tuženici u odgovoru na žalbu predlažu da ovaj sud odbije žalbu tužitelja kao neosnovanu i potvrdi u cijelosti pobijanu presudu.
4. Žalba nije osnovana.
5. Prvostupanjski sud nije počinio bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP, na koje ukazuju tužitelji u žalbi, jer izreka pobijane presude nije nerazumljiva, ne proturječi sama sebi ili razlozima presude, te presuda sadrži razloge o odlučnim činjenicama.
6. Ispitujući pobijanu presudu, kao i postupak koji je prethodio, nije utvrđeno da bi prvostupanjski sud počinio druge bitne povrede odredbi parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. ZPP, na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti temeljem čl. 365. st. 2. ZPP.
7. Predmet ovog postupka je pobijanje dužnikovih pravnih radnji, odnosno Ugovora o doživotnom uzdržavanju kojeg je 1. tuženica kao primateljica uzdržavanja zaključila sa 2. i 3. tuženicima, kao davateljima uzdržavanja, kako bi onemogućila tužitelje u naplati njihove tražbine koju imaju prema 1. tuženici, pa se stoga radi o pravnoj radnji koja je poduzeta na štetu vjerovnika i zbog koje radnje dužnik nema dovoljno sredstava za ispunjenje vjerovnikove tražbine.
8. Prema odredbi čl. 66. st. 1. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“, broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22 i 155/23, dalje: ZOO) svaki vjerovnik čija je tražbina dospjela za isplatu, i bez obzira kad je nastala može pobijati pravnu radnju svog dužnika koja je poduzeta na štetu vjerovnika, dok se prema st. 2. iste zakonske odredbe smatra se da je pravna radnja poduzeta na štetu vjerovnika ako zbog nje dužnik nema dovoljno sredstava za ispunjenje vjerovnikove tražbine.
9. Pravna radnja je poduzeta na štetu vjerovnika ako vjerovnik dokaže stvarnu ili vjerojatnu nenaplativost tražbine koja je uzrokovana tom radnjom. Tužbi za pobijanje pravne radnje nema mjesta ako se pobijanjem ne olakšava namirenje vjerovnika. Pravna radnja dužnika mora dovesti do negativne promjene u dužnikovoj imovini zbog koje je namirenje vjerovnika postalo otežano ili potpuno onemogućeno (Rev- 109/2015-2 od 25. rujna 2018.).
10. Dakle, šteta vjerovnika u smislu čl. 66. st. 1. ZOO postoji ako je zbog pobijane pravne radnje mogućnost naplate njegove tražbine onemogućena ili znatno otežana.
11. Poduzimanjem pobijane pravne radnje (ugovora o doživotnom uzdržavanju), tužiteljima kao vjerovnicima nije nastala nikakva šteta i iz razloga jer je tim ugovorom prijenos prava vlasništva sa 1. tuženice na 2. i 3. tuženike odgođen do njezine smrti, pa stoga tužitelji nisu stavljeni u gori položaj kao vjerovnici, nego što su to bili prije zaključenja predmetnog ugovora, te bi mogli provesti ovrhu na toj nekretnini, kada bi za to bile ispunjene i druge zakonske pretpostavke iz Ovršnog zakona („Narodne novine“, broj 112/12, 25/13, 93/14, 55/16, 73/17, 131/20, 114/22 i 6/24, dalje: OZ).
12. Odredbom čl. 80.b st. 1. OZ, koji je bio na snazi u vrijeme zaključenja spornog ugovora, bilo je propisano da će sud prijedlog za ovrhu na nekretnini odbiti ako glavnica tražbine radi čijeg se namirenja ovrha traži ne prelazi iznos od 20.000,00 kn, pa je stoga u vrijeme poduzimanje sporne pravne radnje bilo moguće provesti ovršni postupak na predmetnoj nekretnini, jer je prema odredbama čl. 67. st. 1. ZOO odlučno je li poduzetom pravnom radnjom vjerovniku nastala šteta u vrijeme poduzimanje te radnje.
12.1. Stoga se ne može prihvatiti zaključak suda prvog stupnja da tužitelji kada bi i bila usvojena njihova tužba, ne bi bili u boljoj poziciji glede naplate svoje tražbine, jer prema odredbama OZ koje su sada na snazi ne bi mogli provesti ovrhu na nekretnini budući da glavnica tražbine iznosi manje od 5.300,00 eura, ali to je bez utjecaja na pravilnost i zakonitost pobijane presude, jer već time što je moguće provesti ovrhu na nekretnini i nakon što je poduzeta pobijana pravna radnja, s obzirom na to da nije došlo do prijenosa prava vlasništva sa dužnika na treće osobe i jer u vrijeme poduzimanja pravna radnje nisu postojale zakonske zapreke za provedbu ovrhe, dovodi do zaključka da nisu ispunjene zakonske pretpostavke iz čl. 66. ZOO za pobijanje dužnikovih pravnih radnji.
13. Stoga je prvostupanjski sud pravilno utvrdio da time što je zaključen predmetni ugovor tužitelji nisu spriječeni u namirenju svoje tražbine (zabilježba ugovora u zemljišnim knjigama osim publicitetne, nema nikakvu drugu funkciju), iz kojih je razloga pravilno prvostupanjski sud utvrdio da nisu ispunjene zakonske pretpostavke iz čl. 66. st. 1. i 2. ZOO, za pobijanje dužnikovim pravnih radnji.
14. Odluka o troškovima postupka je zakonita, budući da tužitelji nisu uspjeli u postupku zbog čega im ne pripada niti pravo na naknadu parničnog troška (čl. 154. st. 1. ZPP).
15. Slijedom izloženog trebalo je temeljem čl. 368. st. 1. ZPP odbiti žalbu tužitelja kao neosnovanu i potvrditi pobijanu presudu.
16. Zahtjev tužitelja za naknadu troška za sastav žalbe odbijen je kao neosnovan jer tužitelji nisu uspjeli u žalbenom postupku (čl. 166. st. 1. ZPP).
U Velikoj Gorici 2. srpnja 2025.
Predsjednica vijeća
Jasminka Pavković