Rev-2477/1990-2 · Vrhovni sud Republike Hrvatske

REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Rev 2477/1990-2

P R E S U D A

U IME REPUBLIKE HRVATSKE!

Vrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu u vijeću sastavljenom od sudaca Radomire Felicijan-Maoduš kao predsjednika vijeća, te Stanislava Plazonića, Borisa Guttmanna, Stanka Jesenkovića i Stanka Hautza, kao članova vijeća u gradjansko-pravnoj stvari tužiteljice H. J. iz Z., koju zastupa pun. T. T., odvjetnik iz Z., protiv tužene Zajednice osiguranja imovine i osoba C. Z., radi naknade štete, rješavajući reviziju tužiteljice, protiv pravomoćne presude Okružnog suda u Zagrebu od 5. lipnja 1990. br. Gž- 3645/90, kojom je potvrdjena presuda Općinskog suda u Zagrebu od 21. ožujka 1990. br. Pn-2071/89, u sjednici održanoj dana 14. veljače 1991,

p r e s u d i o j e:

Revizija se odbija kao neosnovana.

O b r a z l o ž e n j e

Drugostepenom presudom pod II izreke odbijena je žalba tužiteljice i potvrdjena prvostepena presuda u dijelu kojim je odbijen tužbeni zahtjev tužiteljice za iznos od 38.000,00 konv. dinara.

Protiv drugostepene presude reviziju je izjavila tužiteljica pobijajući je za iznos od 30.000,00 konv. dinara zbog pogrešne primjene materijalnog prava.

Tužiteljica je predložila da ovaj sud prihvati reviziju te svojom odlukom riješi predmet ili da predmet vrati na ponovno odlučivanje, time da joj se priznaju i popisani troškovi revizije.

Odgovor na reviziju nije podnesen, niti se javni tužilac Hrvatske izjasnio o reviziji.

Revizija nije osnovana.

Nije ostvaren revizijski razlog pogrešne primjene materijalnog prava.

Sporno je u revizijskom postupku da li je po nižestepenim sudovima tužiteljici dosudjena pravična novčana naknada za pretrpljene duševne bolove zbog smanjenja životne aktivnosti u iznosu od 20.000,00 konv. dinara primjerena nastalim štetnim posljedicama od zadobivenih povreda u prometnoj nezgodi od 13. 1986.

Tužiteljica neosnovano ukazuje da su nižestepeni sudovi pogrešno primijenili materijalno pravo kada joj predmetnu naknadu nisu dosudili u traženom iznosu od 50.000,00 konv. dinara. Naime, tužiteljica neosnovano smatra da bi u ovom slučaju, s obzirom na utvrdjeni invaliditet (smanjenu životnu aktivnost) od 25% i činjenice da je radno aktivna te da će pojačane napore morati ulagati kako na radnom mjestu, tako i u svakodnevnom životu, predmetna naknada bila primjerena u navedenom traženom iznosu.

To zato jer i po ocjeni ovoga suda iz utvrdjenja sudova koja se temelje na pravilnoj ocjeni po prvostepenom sudu izvedenih dokaza, proizlazi primjerenost dosudjene naknade. Naime, ovaj sud nalazi da su sudovi predmetnu pravičnu novčanu naknadu dosudili u skladu s odredbama čl. 200. Zakona o obveznim odnosima.

Prema iznijetom ukazuje se da se nižestepene presude temelje na pravilnoj primjeni materijalnog prava.

Iz navedenih razloga i iz razloga jer ne postoji ni bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. t. 10. Zakona o parničnom postupku (dalje ZPP), na koju povredu revizijski sud pazi po službenoj dužnosti (čl. 386. ZPP), odlučeno je kao u izreci temeljem odredbe čl. 393. ZPP.

U Zagrebu, 14. veljače 1991.

Predsjednik vijeća:

Radomira Felicijan-Maoduš, v.r.