Criminal detention extended due to flight risk and high danger of recidivism under Croatian Criminal Procedure Code.
Legislator summary
AI generatedThe Supreme Court of Croatia dismissed the defendant's appeal against the extension of criminal detention. The court found that the defendant, a non-citizen who had fled the country, posed a significant flight risk and committed a particularly heinous crime involving murder. Consequently, the court ruled that the statutory grounds for extending detention under the Criminal Procedure Code were legally satisfied.
Legislator headnote
AI generatedčl. 102. st. 1. toč. 1. i 4. ZKP; The court may extend criminal detention when the suspect poses a flight risk or presents a high danger of recidivism, even if the criminal act itself is not yet fully proven.
Keywords
AI generatedCited Legislation
AI generatedFull text
REPUBLIKA HRVATSKA
VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Broj: II Kž 350/07-3
R J E Š E N J E
Vrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu u vijeću sastavljenom od sudaca Vrhovnog suda Zlate Lipnjak-Bosanac, kao predsjednice vijeća, te Milivoja Mikora i Melite Božičević Grbić, kao članova vijeća i višeg sudskog savjetnika Ivana Protkovića, kao zapisničara, u kaznenom predmetu protiv opt. D. Đ. iz čl. 120. st. 1. Osnovnog krivičnog zakona Republike Hrvatske, odlučujući o žalbi optuženika podnesenoj protiv rješenja Županijskog suda u Sisku od 07. svibnja 2007. broj Kv-108/07 (K-22/07) o produljenju pritvora u tijeku postupka nakon podignute optužnice, u sjednici održanoj dana 28. svibnja 2007. godine
r i j e š i o j e :
Odbija se žalba opt. D. Đ. kao neosnovana.
Obrazloženje
Prvostupanjskim rješenjem Županijskog suda u Sisku, na temelju čl. 107. st. 2. Zakona o kaznenom postupku ("Narodne novine" broj 110/97, 27/98, 58/99, 112/99, 58/02, 143/02 i 115/06, u nastavku: ZKP) produljen je pritvor protiv opt. D. Đ. iz osnove propisane u čl. 102. st. 1. toč. 1. i 4. ZKP u tijeku postupka nakon podignute optužnice zbog kaznenog djela iz čl. 120. st. 1. OKZRH.
Protiv tog rješenja žali se opt. D. Đ. po braniteljici D. N., odvjetnici iz S., s prijedlogom da se pritvor ukine.
Žalba nije osnovana.
Suprotno žalbenim navodima, Vrhovni sud Republike Hrvatske, kao sud drugog stupnja, smatra da je prvostupanjski sud pravilno ocijenio opstojnost razloga za daljnju primjenu mjere pritvora protiv opt. D. Đ. iz osnove propisane u čl. 102. st. 1. toč. 1. i 4. ZKP.
Naime, opt. D. Đ. prema optužnici je osnovano sumnjiv za počinjenje kaznenog djela iz čl. 120. st. 1. OKZRH, a osnovana sumnja u smislu čl. 102. st. 1. ZKP je opći zakonski uvjet da bi se pritvor protiv optuženika mogao odrediti, a time i produljiti.
II Kž 350/07-3
Prema podacima u spisu predmeta optuženik nije bio dostupan pravosudnim tijelima Republike Hrvatske budući je napustio teritorij Republike Hrvatske, te je određivanjem pritvora i raspisivanjem tjeralice uhićen nakon duljeg vremenskog perioda.
Osoba je koja nije državljanin Republike Hrvatske, već Bosne i Hercegovine, na čijem teritoriju ima prijavljeno prebivalište, gdje mu živi supruga i gdje ima zaposlenje. Na teritoriju Republike Hrvatske nema prijavljeno boravište, niti prebivalište.
Stoga sve naprijed istaknute činjenice ukazuju na postojanje okolnosti koje upućuju na opasnost od bjekstva, a time i ponovne nedostupnosti optuženika sudbenoj vlasti Republike Hrvatske i okončanja ovog postupka.
Stoga je i daljnja primjena mjere pritvora protiv optuženika iz osnove čl. 102. st. 1. toč. 1. ZKP opravdana i na zakonu utemeljena.
Prema činjeničnom opisu pravomoćne optužnice optuženik je terećeno kazneno djelo za koje je osnovano sumnjiv počinio kao pripadnik paravojnih srpskih formacija, zajedno s drugim okrivljenicima, na način da je došao do kuće pokojnog Đ. V., prijetnjom oružjem prisilio ukućane na otvaranje vrata, pucao iznad glava ukućana, nasilno odveo s ostalim okrivljenicima pokojnog oštećenika, koji nije bio u mogućnosti pružati bilo kakav otpor, odvezli ga do predjela B., gdje je usmrćen.
Sve naprijed istaknute činjenice i postupci optuženika ukazuju na visoki stupanj bezobzirnosti i bešćutnosti likvidacije pokojnog oštećenika, koje u svojoj ukupnosti predstavljaju posebno teške okolnosti djela, zbog kojih je neophodna primjena mjere pritvora protiv optuženika i po osnovi čl. 102. st. 1. toč. 4. ZKP.
Žalbeni navodi optuženika u pogledu dokazanosti kaznenog djela nisu od odlučujućeg utjecaja kod odlučivanja o daljnjoj primjeni mjere pritvora, budući je kod te odluke dovoljan relevantan stupanj osnovane sumnje, koja proizlazi iz pravomoćne optužnice, kako je to već i navedeno.
Slijedom svega izloženog, a primjenom odredbe iz čl. 398. st. 3. ZKP, riješeno je kao u izreci.
U Zagrebu, 28. svibnja 2007. godine
Zapisničar:
Predsjednica vijeća:
Ivan Protković, v.r.
Zlata Lipnjak Bosanac, v.r.