Gž-1066/2019-2 · Županijski sud u Zadru

Republika Hrvatska

Županijski sud u Zadru

Zadar, Borelli 9

Poslovni broj: 13 Gž-1066/2019-2

U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Zadru, po sutkinji Katiji Hrabrov, u pravnoj stvari tužitelja H. zavoda za zdravstveno osiguranje iz Z., P. ured Z., M., OIB: …., zastupanog po zakonskom zastupniku, a ovaj po punomoćniku I. F., mag. iur., protiv tuženika E. osiguranje d.d., Z., U..

V., OIB: …, zastupanog po zakonskom zastupniku, a ovaj po punomoćnici I. Š., odvjetnici u O. društvu G. & P., P. Z. I.., U. G. V. , radi naknade štete, odlučujući o žalbi tužitelja protiv presude Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj Pn-6564/07 od 26. travnja 2019., dana 29. kolovoza 2019.,

p r e s u d i o j e

Odbija se žalba tužitelja H. zavoda za zdravstveno osiguranje iz Z., P. ured Z. kao neosnovana i potvrđuje presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj Pn- 6564/07 od 26. travnja 2019.

Obrazloženje

Uvodno označenom presudom suda prvog stupnja suđeno je:

"I Odbija se tužbeni zahtjev koji glasi:

Tuženik je dužan platiti tužitelju u korist računa državnog proračuna: 1001005- 1863000160:

1) glavnica se uplaćuje uz poziv na broj: model 64 5916-41722-06000004046 2) kamate se uplaćuju uz poziv na broj: model 65 7064-078-41722-0604046,

iznos od 17.756,39 kuna sa zakonskim zateznim kamatama, i to:

-na iznos 9.673,61 kuna od 19.08.2005. godine

-na iznos 272,33 kuna od 11.08.2005. godine

-na iznos 9,56 kuna od 27.10.2005. godine

-na iznos 67,82 kuna od 19.08.2005. godine

-na iznos 428,12 kuna od 03.04.2006. godine

-na iznos 120,04 kuna od 10.10.2005. godine

-na iznos 14,95 kuna od 27.10.2005. godine

-na iznos 817,32 kuna od 03.04.2006. godine

-na iznos 9,56 kuna od 21.11.2005. godine

-na iznos 160,55 kuna od 10.10.2005. godine

-na iznos 895,16 kuna od 03.04.2006. godine

-na iznos 856,94 kuna od 03.04.2006. godine

-na iznos 200,82 kuna od 10.11.2005. godine

-na iznos 158,45 kuna od 12.12.2005. godine

-na iznos 817,32 kuna od 03.04.2006. godine

-na iznos 9,64 kuna od 24.01.2006. godine

-na iznos 9,64 kuna od 20.02.2006. godine

-na iznos 856,24 kuna od 23.08.2006. godine

-na iznos 9,64 kuna od 20.03.2006. godine

-na iznos 856,24 kuna od 23.08.2006. godine

-na iznos 9,64 kuna od 23.03.2006. godine

-na iznos 856,24 kuna od 23.08.2006. godine

-na iznos 9,64 kuna od 11.05.2006. godine

-na iznos 46,68 kuna od 23.03.2006. godine

-na iznos 300,34 kuna od 10.04.2006. godine

-na iznos 9,64 kuna od 11.05.2006. godine

-na iznos 28,31 kuna od 10.04.2006. godine

-na iznos 251,95 kuna od 25.04.2006. godine,

pa sve to do isplate u roku od 15 dana.", kao neosnovan.

II Nalaže se tužitelju naknaditi tuženiku trošak parničnog postupka u iznosu 9.625,00 kuna sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 26.04.2019. godine, pa do isplate po prosječnoj kamatnoj stopi na stanje kredita odobrenih za razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunato je za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećanoj za 3 postotnih poena, sve to u roku od 15 dana."

Protiv citirane presude žalbu je izjavio tužitelj pobijajući je zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka i pogrešne primjene materijalnog prava, s prijedlogom da se žalba uvaži, pobijana presuda preinači na način da se udovolji tužbenom zahtjevu tužitelja u cijelosti, podredno da se ista presuda ukine i predmet vrati sudu prvog stupnja na ponovno suđenje. U žalbi ističe da je zaključak prvostupanjskog suda prema kojem je doprinos osiguranika tužitelja nastupu štetnog događaja 40% odmjeren u prevelikom omjeru, imajući u vidu dokaze koji se nalaze u spisu, slijedom čega pobijana presuda ima nedostataka zbog kojih se ne može ispitati, čime je počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. Zakona o parničnom postupku. Zaključak prvostupanjskog suda da tužitelj nije dokazao da mu je nastala šteta u iznosu i po dospijeću tražbine, kako to tužbenim zahtjevom potražuje, proturječi dokazima u spisu. Naime, nesporno je da je tuženik tužitelju izvršio isplatu iznosa u visini od 17.756,39 kn i to temeljem svog stajališta o podjednakoj suodgovornosti osiguranika tužitelja i osiguranika tuženika za nastup štetnog događaja, da je tuženik time posredno učinio nespornim visinu tužbenog zahtjeva, s tim da je tužitelj u spis dostavio raspoloživu dokumentaciju (uključujući račune) iz kojih je razvodno da je na ime troškova liječenja i bolovanja za svog osiguranika, a vezano za predmetni štetni događaja, isplatio zdravstvenim ustanovama i poslodavcu utuženi iznos. Ističe da vještak u svom nalazu i mišljenju nije utvrdio da tužitelj nije platio utuženi iznos, već nije bio u mogućnosti potvrditi da je tužitelj izvršio navedene isplate zbog nedostataka dokumentacije koju tužitelj zbog proteka vremena više ne posjeduje, pa time presumpcija vezana uz javne isprave nije oborena. Posljedično osporava i odluku o troškovima parničnog postupka.

Na žalbu nije odgovoreno.

Žalba nije osnovana.

Po ocjeni ovog drugostupanjskog suda, sud prvog stupnja nije počinio bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", 148/11 – pročišćeni tekst, 25/13 i 89/14 - dalje ZPP), na koju u žalbi sadržajno ukazuje tužitelj, budući da pobijana presuda ima razloga o odlučnim činjenicama, dani razlozi su jasni i neproturječni, a o odlučnim činjenicama ne postoji proturječnost između onoga što se u razlozima presude navodi o sadržaju isprava i samih tih isprava, slijedom čega se ista može ispitati.

Prvostupanjski sud nadalje, nije počinio niti bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 2., 4., 8., 9., 13. i 14. ZPP, na koje ovaj drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti, temeljem čl. 365. st. 2. istoga Zakona.

Predmet spora je zahtjev tužitelja da mu tuženik na ime naknade štete nastale isplatom iznosa na ime troškova liječenja ozljeda koje je osiguranik tužitelja zadobio u štetnom događaju od 3. svibnja 2005., a za koji je odgovoran isključivo osiguranik tuženika, pored već isplaćenog iznosa od 17.756,39 kn, isplati i daljnji iznos od 17.756,39 kn sa zakonskim zateznim kamatama koje teku na pojedine iznose kako je to precizirano postavljenim tužbenim zahtjevom, sve sukladno odredbi čl. 110. st. 1. u vezi čl. 115. Zakona o zdravstvenom osiguranju ("Narodne novine", broj 94/01, 88/02, 149/02, 117/03, 30/04 i 177/04 – dalje: ZZO).

Sud prvog stupnja je, na temelju izvedenih dokaza, utvrdio da se predmetna prometna nezgoda dogodila na način da se osiguranik tuženika kretao voznim dijelom kolnika te je protivno odredbama Zakona o sigurnosti prometa na cestama ("Narodne novine", 105/04 – dalje ZSPC) dolaskom na raskrižje, unatoč prometnom znaku upozorenja na križanje sa cestom sa prednošću prolaska, započeo radnju polukružnog okretanja na mjestu gdje su sve prometne trake bile obilježene punim linijama, dok se osiguranik tužitelja kretao lijevom stranom voznog dijela kolnika po asfaltiranom proširenju koje nije namijenjeno za kretanje vozila, unatoč postojanju prometnog znaka upozorenja suženja ceste s lijeve strane, vršeći na taj način radnju pretjecanja kolone vozila, također postupajući protivno odredbama ZSPC, te kako je u trenutku ulaska teretnog vozila na asfaltirano proširenje bio udaljen od mjesta nezgode za 57,3 m pri čemu je i radnjom prikočivanja mogao izbjeći nalet na teretno vozilo i pri brzini kojom se kretao, to u smislu odredbe čl. 178. st.

2. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine", broj 53/91, 73/91, 3/94, 7/96 i 112/99 - dalje ZOO), koji se ovdje primjenjuje temeljem odredbe čl. 1163. st.

1. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine", broj 35/05 i 41/08), nalazi suodgovornost za predmetni štetni događaj na strani osiguranika tuženika u omjeru od 60%, a na strani osiguranika tužitelja u omjeru od 40%, slijedom čega bi tuženik bio dužan tužitelju isplatiti i daljnji iznos u visini od 3.551,27 kn. Primjenom pravila o teretu dokazivanja sud prvog stupnja odbio je tužbeni zahtjev tužitelja i u odnosu na iznos od 3.551,27 kn, smatrajući da tužitelj u smislu odredbe čl. 219. u vezi odredbe čl. 221.a ZPP nije dokazao da bi mu u smislu odredbe čl. 110. u vezi čl. 115. ZZO nastala šteta u tom iznosu, odnosno nije dokazao da je doista i izvršio plaćanje prema računima koji su predmet postupka, zatim koji su točno računi podmireni, tko je izvršitelj plaćanja, odnosno ne može se točno povezati iznos utuženog iznosa i iznosa plaćanja. Pravilno sud prvog stupnja, i po ocjeni ovog drugostupanjskog suda, a imajući u vidu mehanizam i nastanak predmetne prometne nezgode utvrđene po vještaku prometne struke, u smislu čl. 178. st.

2. ZOO utvrđuje suodgovornost osiguranika tužitelja i osiguranika tuženika u navedenom omjeru i pri tome pravilno ocjenjuje da unatoč tome što do štetnog događaja ne bi došlo da osiguranik tuženika nije vršio radnju polukružnog okretanja protivno odredbama ZSPC, da je osiguranik tužitelja mogao izbjeći nalet na vozilo osiguranika tuženika da je upravljao svojim vozilom kolnikom, a ne asfaltiranim proširenjem uslijed čega bi zaustavio svoje vozilo u koloni vozila koja je već bila zaustavljena, ali i da je unatoč tome što je vozio površinom koja nije bila namijenjena za kretanje vozila, poduzeo radnju prikočivanja.

Iz provedenog financijskog vještačenja provedenog u postupku proizlazi kako iz dokumentacije o plaćanjima u korist zdravstvenih ustanova izdavatelja računa te poslodavcu osiguranika tužitelja, osim činjenice da je izvršeno zbirno plaćanje, nije razvidno koji su točno računi podmireni niti tko je izvršitelj plaćanja, odnosno ne može se točno povezati iznos utuženog računa i iznosa plaćanja, a tužitelj specifikaciju svakog pojedinog plaćanja nije dostavio u spis, slijedom čeg je pravilno sud prvog stupnja primjenjujući pravilo o teretu dokazivanja, budući da je u predmetu tužitelj uz osnov bio dužan dokazati i visinu svog zahtjeva, odbio tužbeni zahtjev u cijelosti.

Stoga je sud prvog stupnja na potpuno i pravilno utvrđeno činjenično stanje pravilno primijenio materijalno pravo prilikom donošenja pobijane odluke, kao i odredbu čl. 154. st. 1. ZPP prilikom donošenja odluke o troškovima postupka.

Slijedom iznesenog valjalo je, temeljem čl. 368. st. 1. ZPP, odbiti žalbu tužitelja kao neosnovanu i potvrditi pobijanu presudu suda prvog stupnja.

Zadar, 29. kolovoza 2019.

Sutkinja

Katija Hrabrov,.v.r.

Za točnost otpravka-ovlaštena službenica

Ružmarinka Cindrić