Legislator Case Law & Legislation
I Kž-167/1996-3 AI generated

Croatian Supreme Court quashes appeal court verdict for armed rebellion due to procedural violations and applies amnesty law.

Case Number I Kž-167/1996-3
Court / Authority
Jurisdiction Croatia (HR)
Decision Date
Outcome Partially Allowed

Legislator summary

AI generated

The Supreme Court of Croatia quashed the first-instance verdict convicting the defendant of armed rebellion and remanded the case for retrial. The court found a material violation of the Criminal Procedure Act because the lower court failed to apply the Amnesty Law regarding wartime crimes during the relevant period. Consequently, the conviction was overturned, and the defendant's detention was extended pending the new trial.

Legislator headnote

AI generated

Zakon o oprostu od krivičnog progona i postupka za krivična djela počinjena u oružanim sukobima i u ratu protiv Republike Hrvatske; Zakon o krivičnom postupku: The court must apply amnesty laws valid during the crime period; failure to do so constitutes a material violation of criminal procedure requiring the quashing of the verdict.

Keywords

AI generated
Amnesty Law application Armed rebellion conviction Procedural violation quashing Wartime crimes exemption Criminal Procedure Act violation Retrial remand order Detention extension

Cited Legislation

AI generated
čl. 235. st. 1. KZRH
zbog krivičnog djela iz čl. 235. st. 1. KZRH, odlučujući o žalbi optuženika podnesenoj protiv presude Vojnog suda u Splitu od 21.
čl. 45. st. 1. OKZRH
KZRH, pobliže činjenično opisanog u izreci te presude, za koje je po istom zakonskom propisu osuđen na kaznu zatvora u trajanju od tri godine, u koju mu je po čl. 45. st. 1. OKZRH uračunato vrijeme provedeno u pritvoru od 28.
čl. 354. st. 1. toč. 11. ZKP
Protiv te presude optuženik je podnio žalbu, u kojoj je naveo da se žali zbog povrede krivičnog zakona, pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja i odluke o kazni, iako iz sadržaja te žalbe nedvojbeno proizlazi da se žali i zbog bitne povrede odredaba krivičnog postupka iz čl. 354. st. 1. toč. 11. ZKP.
čl. 355. toč. 3. ZKP
ZKP, te da je na štetu optuženika povrijeđen krivični zakon iz čl. 355. toč. 3. ZKP.
čl. 360. st. 2. ZKP
Na temelju čl. 360. st. 2. ZKP državni odvjetnik Republike Hrvatske je predložio, da se žalba optuženika odbije kao neosnovana i potvrdi presuda suda prvog stupnja.
čl. 366. st. 1. ZKP
Ispitujući pobijanu presudu suda prvog stupnja po službenoj dužnosti u povodu žalbe optuženika u odnosu na povrede zakona iz čl. 366. st. 1. ZKP, ovaj Vrhovni sud je utvrdio, da je ostvarena bitna povreda odredaba krivičnog postupka iz čl.
čl. 375. st. 1. ZKP
Zbog ostvarene bitne povrede odredaba krivičnog postupka trebalo je uvaženjem žalbe optuženika i po službenoj dužnosti na temelju čl. 375. st. 1. ZKP ukinuti pobijanu presudu i predmet vratiti sudu prvog stupnja na ponovno suđenje.
čl. 375. st. 4. ZKP
S obzirom da se optuženik nalazi u pritvoru, ovaj Vrhovni sud je u smislu čl. 375. st. 4. ZKP ispitao postoje li još razlozi za pritvor, te je našao da pritvorska osnova iz čl.
čl. 182. st. 2. toč. 1. ZKP
čl. 376. st. 1. ZKP
čl. 347. st. 7. ZKP
ZKP, na koje mu je ukazano ovim rješenjem, te će nakon toga donijeti novu i na zakonu osnovanu presudu, koju će obrazložiti u skladu s odredbom čl. 347. st. 7. ZKP.

Need to analyze how this precedent applies to your matter?

Cross-reference this judgment against statutes, commentaries, and subsequent citing case law inside Legislator AI.

Open in Legislator →

Full text

REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: I Kž 167/1996-3

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu u vijeću sastavljenom od sudaca Vrhovnog suda Zmajević mr. Branka, kao predsjednika vijeća, te Gudelj Milana, Klarić- Baranović Senke, Šibl Neve i Petranović Milana, kao članova vijeća i više savjetnice Lipnjak- Bosanac Zlate, kao zapisničara, u krivičnom predmetu protiv opt. V. N. zbog krivičnog djela iz čl. 235. st. 1. KZRH, odlučujući o žalbi optuženika podnesenoj protiv presude Vojnog suda u Splitu od 21. prosinca 1995. K-632/95, u sjednici održanoj 2. travnja 1996., saslušavši zamjenika državnog odvjetnika Republike Hrvatske Dujmić Tomislava,

r i j e š i o j e :

I. Uvažava se žalba opt. V. N., a u povodu te žalbe i po službenoj dužnosti, ukida se pobijana presuda i predmet vraća sudu prvog stupnja na ponovno suđenje.

II. Protiv opt. V. N. produljuje se pritvor.

O b r a z l o ž e n j e

Pobijanom presudom oglašen je krivim opt. V. N. zbog krivičnog djela oružane pobune iz čl. 235. st. 1. KZRH, pobliže činjenično opisanog u izreci te presude, za koje je po istom zakonskom propisu osuđen na kaznu zatvora u trajanju od tri godine, u koju mu je po čl. 45. st. 1. OKZRH uračunato vrijeme provedeno u pritvoru od 28. kolovoza 1995. pa nadalje.

Protiv te presude optuženik je podnio žalbu, u kojoj je naveo da se žali zbog povrede krivičnog zakona, pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja i odluke o kazni, iako iz sadržaja te žalbe nedvojbeno proizlazi da se žali i zbog bitne povrede odredaba krivičnog postupka iz čl. 354. st. 1. toč. 11. ZKP. Predložio je da se pobijana presuda ukine i predmet vrati sudu prvog stupnja na ponovno suđenje ili da se preinači na način da ga se oslobodi optužbe, odnosno da mu se izrekne blaža kazna.

Na temelju čl. 360. st. 2. ZKP državni odvjetnik Republike Hrvatske je predložio, da se žalba optuženika odbije kao neosnovana i potvrdi presuda suda prvog stupnja. Žalba je osnovana.

I Kž 167/1996-3

Ispitujući pobijanu presudu suda prvog stupnja po službenoj dužnosti u povodu žalbe optuženika u odnosu na povrede zakona iz čl. 366. st. 1. ZKP, ovaj Vrhovni sud je utvrdio, da je ostvarena bitna povreda odredaba krivičnog postupka iz čl. 354. st. 1. toč. 11. ZKP, te da je na štetu optuženika povrijeđen krivični zakon iz čl. 355. toč. 3. ZKP.

Naime, oglasivši krivim optuženika da je u vremenu od 23. siječnja 1992. godine do 5. kolovoza 1995. godine sudjelovao u oružanoj pobuni upravljenoj na ugrožavanje Ustavom utvrđenog državnog i društvenog ustrojstva i sigurnosti Republike Hrvatske, sud prvog stupnja očito nije imao u vidu da je u većem dijelu tog vremenskog perioda bio na snazi Zakon o oprostu od krivičnog progona i postupka za krivična djela počinjena u oružanim sukobima i u ratu protiv Republike Hrvatske (u daljnjem tekstu: Zakon o oprostu), čije je važenje produženo Zakonom o izmjeni Zakona o oprostu do 10. svibnja 1995. ("Narodne novine", br. 39/95), tako da je po pravilnoj primjeni zakona bilo moguće inkriminiranu djelatnost optuženiku ograničiti na razdoblje od 10. svibnja 1995. do 5. kolovoza 1995. godine, tj. eventualno do uspješnog završetka vojno-redarstvene akcije legalnih organa Republike Hrvatske, odnosno do vremena kad je optuženik prekinuo s takvom djelatnošću. Suprotno tome, prema izreci pobijane presude optuženik je oglašen krivim za čitavo razdoblje od 23. siječnja 1992. godine do 5. kolovoza 1995. godine, dakle zaključno sa uspješno završenom akcijom "Oluja", dok se u obrazloženju presude navodi, uz ostalo, da je optuženik bio pripadnik srpskih paravojnih postrojbi do 28. kolovoza 1995. godine, pa je uslijed toga u tom dijelu izreka pobijane presude proturječna s njezinim razlozima a kad je optuženik oglašen krivim i za period u kojem je krivično gonjenje isključeno zbog primjene Zakona o oprostu, time je na njegovu štetu povrijeđen krivični zakon iz čl. 355. toč. 3. ZKP.

Međutim, pored povrede zakona na štetu optuženika ostvarena je i daljnja bitna povreda odredaba krivičnog postupka iz čl. 354. st. 1. toč. 11. ZKP i to ne samo zbog proturječnosti između izreke i obrazloženja presude o kojoj je bilo riječi, već prije svega zbog nedostatka razloga o odlučnim činjenicama u obrazloženju presude.

Naime, u odnosu na objektivnu stranu inkriminiranog krivičnog djela u obrazloženju presude navedeni su, doduše posve sumarni i uopćeni, razlozi iz kojih sud uzima kao dokazane činjenice odlučne za postojanje krivičnog djela počinjenog tijekom razdoblja od 23. siječnja 1992. do 5. kolovoza 1995. godine, pri čemu je u obrazloženju presude prevalentno značenje dano optuženikovom zaduženju vojničkom opremom i odorom pri stupanju u paravojne postrojbe, dok za period od 10. svibnja do 5. kolovoza 1995. godine o kriminalnoj djelatnosti optuženika u obrazloženju presude nisu navedeni zapravo nikakvi određeni razlozi. Isto tako, u odnosu na subjektivnu stranu krivičnog djela za koje je optuženik oglašen krivim u obrazloženju presude navedeni su samo razlozi o intelektualnoj komponenti umišljaja, dok u pogledu volontarističkog elementa optuženikova umišljaja, tj. njegove volje da svojim ponašanjem prouzrokuje zabranjenu posljedicu ili da na nju pristaje, nisu navedeni upravo nikakvi razlozi, kako se osnovano ističe u žalbi optuženika.

Zbog ostvarene bitne povrede odredaba krivičnog postupka trebalo je uvaženjem žalbe optuženika i po službenoj dužnosti na temelju čl. 375. st. 1. ZKP ukinuti pobijanu presudu i predmet vratiti sudu prvog stupnja na ponovno suđenje.

Kako je pobijana presuda ukinuta zbog postupovne povrede, ovaj Vrhovni sud nije

I Kž 167/1996-3

ocjenjivao žalbene prigovore zbog pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja, međutim valja istaknuti da je za ocjenu krivične odgovornosti optuženika, pored objektivnih elemenata krivičnog djela, potrebno utvrditi i njegov subjektivni odnos prema tom djelu, jer svatko odgovara jedino u granicama svog umišljaja, koji se ne može samo pretpostaviti, već se u svakom slučaju mora nedvojbeno dokazati.

U ponovljenom postupku sud prvog stupnja otklonit će povrede zakona iz čl. 376. st.

1. ZKP, na koje mu je ukazano ovim rješenjem, te će nakon toga donijeti novu i na zakonu osnovanu presudu, koju će obrazložiti u skladu s odredbom čl. 347. st. 7. ZKP.

S obzirom da se optuženik nalazi u pritvoru, ovaj Vrhovni sud je u smislu čl. 375. st. 4. ZKP ispitao postoje li još razlozi za pritvor, te je našao da pritvorska osnova iz čl. 182. st. 2. toč. 1. ZKP, zbog koje je pritvor protiv optuženika bio određen i produljavan, još i dalje postoji, jer okolnosti da je optuženikova obitelj napustila teritorij Republike Hrvatske, te da optuženik ni sam ne zna gdje bi boravio ako bude pušten na slobodu, uz činjenicu da mu je nepravomoćnom presudom izrečena kazna zatvora u trajanju od tri godine, same po sebi predstavlja takve okolnosti koje opravdavaju opasnost od bijega.

Zbog svih navedenih razloga odlučeno je kao u izreci ovog rješenja.

U Zagrebu, 2. travnja 1996.

Zapisničar:

Predsjednik vijeća:

Lipnjak-Bosanac Zlata v.r.

Zmajević mr. Branko v.r.