I Kž-664/1998-3 · Vrhovni sud Republike Hrvatske

REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: I Kž-664/1998-3

U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E

P R E S U D A

Vrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu u vijeću sastavljenom od sudaca Vrhovnog suda Milana Gudelja, kao predsjednika vijeća, te Ante Potrebice i Vesne Vrbetić, kao članova vijeća i tajnika u odjelu - višeg sudskog savjetnika Ahmeda Kapetanovića, kao zapisničara, u kaznenom predmetu protiv S. T., zbog kaznenog djela iz čl. 196. st. 2. OKZRH, odlučujući o žalbi optuženika podnesenoj protiv presude Županijskog suda u Rijeci od 28. rujna 1998. godine, br. K-25/98, u sjednici održanoj 7. ožujka 2000. godine, saslušavši zamjenika državnog odvjetnika Republike Hrvatske Pavla Vidića,

p r e s u d i o j e:

Odbija se kao neosnovana žalba opt. S. T. i potvrđuje presuda suda prvog stupnja.

Obrazloženje

Pobijanom presudom Županijskog suda u Rijeci od 28. rujna 1998. godine opt. S. T. je proglašen krivim zbog kaznenog djela zlouporabe opojnih droga iz čl. 196. st. 2. OKZRH i na temelju istog zakonskog propisa uz primjenu čl. 38. toč. 2. OKZRH i čl. 39. st. 1. toč. 3. OKZRH osuđen na kaznu zatvora u trajanju od 7 mjeseci.

Na temelju čl. 90. st. 4. ZKP optuženik se oslobađa od dužnosti naknade troškova kaznenog postupka.

Protiv te presude podnio je žalbu optuženik, po branitelju M. K., odvjetniku iz R., zbog odluke o kazni i predložio da se ona preinači u uvjetnu osudu uz duži rok kušnje.

Odgovor na žalbu nije podnesen.

Državni odvjetnik Republike Hrvatske, na temelju čl. 373. st. 1. ZKP, predložio je da se žalba odbije.

Žalba nije osnovana.

Nije u pravu žalitelj kada navodi da mu je prvostupanjski sud prestrogo odmjerio bezuvjetnu kaznu zatvora, jer bi se svrha kažnjavanja s obzirom na okolnosti konkretnog slučaja mogla ostvariti i izricanjem uvjetne osude, ovo posebno iz razloga kada se ima u vidu da se u konkretnom slučaju radi o najblažem obliku proizvodnje droge.

Za razliku od optuženika ovaj sud, kao sud drugog stupnja, razmotrivši odluku o kazni našao je da je sud prvog stupnja na osnovu potpuno i pravilno utvrđenog činjeničnog stanja adekvatno odmjerio kaznenopravnu sankciju odnosno visinu kazne.

Naime, kao olakotne okolnosti sud je cijenio njegovo iskreno priznanje i kajanje te činjenicu da se u konkretnom slučaju radi o manjoj količini opojne droge ali je isto tako, kao otegotne okolnosti imao u vidu njegovu raniju osuđivanost zbog istovrsnog kaznenog djela, tako da nije bilo opravdano izricati blažu kaznu.

Ovako izrečenom kaznom treba da se ostvari svrha kažnjavanja i to kako u smislu specijalne tako i generalne prevencije.

Stoga nije osnovana žalba optuženika zbog odluke o kazni, a ispitivanjem pobijane presude po službenoj dužnosti u smislu čl. 379. ZKP nisu nađene ni bitne povrede odredaba kaznenog postupka, niti povrede kaznenog zakona, pa je na temelju čl. 387. ZKP odlučeno kao u izreci ove presude.

U Zagrebu, 7. ožujka 2000. godine

Zapisničar:

Predsjednik vijeća:

Ahmed Kapetanović, v.r.

Milan Gudelj, v.r.