Court invalidates erroneous land registry entry and orders correction to reflect true ownership rights.
Legislator summary
AI generatedThe court ruled that the land registry entry in favor of the Republic of Croatia was legally invalid and ordered its erasure. The plaintiff, a private individual, argued that the defendant lacked ownership rights based on inheritance and long-term possession, while the defendant claimed the entry was correct. The court found the registry entry contradicted the actual legal situation because the administrative procedure did not verify the necessary conditions for ownership transfer.
Legislator headnote
AI generatedZakon o zemljišnom knjizi; Zakon o parničnom postupku: A correction action for land registry entries is admissible when the entry contradicts the actual legal situation because the administrative procedure failed to verify all prerequisites for the right's acquisition.
Keywords
AI generatedCited Legislation
AI generatedFull text
Republika Hrvatska
Općinski sud u Zadru
Stalna služba u Biogradu na Moru
Trg kralja Tomislava 2 A
Poslovni broj: P-1788/2024-27
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Općinski sud u Zadru, Stalna služba u Biogradu na Moru, po sutkinji Seniji Bušljeti, u pravnoj stvari tužitelja RT, iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupaju punomoćnici, odvjetnici u odvjetničkom uredu Luke Mrkića u Zadru, protiv tuženice Republike Hrvatske, OIB: 52634238587, koju zastupa zastupnik po zakonu Općinsko državno odvjetništvo u Zadru, Građansko-upravni odjel, radi ispravka zk. upisa, nakon održane glavne i javne rasprave zaključene 4. lipnja 2025. u prisutnosti tužitelja osobno, zamjenika punomoćnika tužitelja VT, odvjetničkog vježbenika kod Luke Mrkića, odvjetnika u Zadru i zz tuženice RTĆ, državnoodvjetničke savjetnice u Općinskom državnom odvjetništvu u Zadru, Građansko-upravni odjel, na ročištu za objavu presude, 7. srpnja 2025.
p r e s u d i o j e
I Utvrđuje se da je uknjižba prava vlasništva u korist tuženika Republike Hrvatske, OIB: 52634238587 na temelju rješenja Općinskog suda u Zadru, posl. br. Z- 25926/2019 pravno nevaljana.
II Nalaže se brisanje zemljišnoknjižnog stanja nastalog na osnovi rješenja Općinskog suda u Zadru te uspostavu novog zemljišnoknjižnog stanja tako da se briše pravo vlasništva sa tuženika nekretnine oznake kat. čest. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], u naravi pašnjak površine 3930 m[2] , upisane u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], sa imena tuženika uz istovremeni upis prava vlasništva u korist tužitelja RT, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj].
III Nalaže se tuženici Republici Hrvatskoj, OIB: 52634238587, naknaditi tužitelju RT, OIB: [osobni identifikacijski broj], troškove parničnog postupka u iznosu od 937,50 EUR ( devetstotridesetsedam eura i pedeset centi), u roku od 15 dana.
Obrazloženje
1. Tužitelj u tužbi podnesenoj 21. kolovoza 2024. navodi da je tužitelj stvarni vlasnik i posjednik nekretnine oznake kat. čest. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], u naravi pašnjak površine 3930 m[2] , upisane u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], i to za cijelo. U zemljišnim knjigama kao vlasnik navedene nekretnine da je upisana tuženica koji upis ne odgovara stvarnom stanju. U odnosu na navedenu nekretninu da je podnesen prigovor od strane tužitelja pod poslovnim brojem Z-25926/2019. Prigovor tužitelja da je odbijen na ročištu održanom povodom prigovora 24. srpnja 2024. pod posl. br. Z-25926/2019. Nekretninu opisanu u točki I. ove tužbe, tužitelj da je stekao nasljeđivanjem pokojnog oca ST, a on nasljeđivanjem svojih prednika. Tužitelj i njegovi preci da se dugi niz godina nalaze u nesmetanom posjedu navedene nekretnine te ih nitko u tome ne smeta niti im osporava pravo vlasništva. Dakle, tužitelj da je stekao pravo vlasništva na nekretnini opisanoj u točki I. ove tužbe dosjelošću, a za koje su stjecanje pretpostavke propisane člankom 159. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima ("Narodne novine" br. 91/1996, 68/1998, 137/1999, 22/2000, 73/2000, 114/2001, 79/2006, 141/2006, 146/2008, 38/2009, 153/2009, 90/2010, 143/2012, 152/2014), i to kroz zakonito, istinito i pošteno posjedovanje u vremenskom razdoblju koje je potrebno za stjecanje putem dosjelosti. Slijedom navedenog tužitelj predlaže prihvatiti tužbeni zahtjev.
2. Tuženica u odgovoru na tužbu od 23. rujna 2024. se usprotivila tužbi i tužbenom zahtjevu navodeći da prije svega tužba za ispravak, sukladno čl. 197. ZZK, predstavlja prejudicijalnu tužbu stvarnopravnog karaktera, te sud prvotno treba ocijeniti pravilnost zemljišnoknjižnog upisa u ispravnom postupku i istom se pobijaju prvotni upisi u postupku ispravka zemljišne knjige. Tužitelj u konkretnom slučaju prije svega treba dokazati da je upis prava vlasništva Republike Hrvatske na gore navedenoj nekretnini bio nevaljan, odnosno da je sud naprijed navedenim rješenjima nepravilno upisao tuženicu, te da je upis protivan sadržaju naloga o dozvoli upisa.
Isto tako tužitelj bi trebao dokazati u čemu bi se očitovala predmetna nepravilnost i u tom smjeru predložiti dokaze, odnosno dokaze iz kojih bi bilo razvidno da je predmetnim upisom došlo do pogreške kod zemljišnoknjižnog upisa, a tek onda dokazivati svoje navodno pravo vlasništva temeljeno prije svega na materijalnim dokazima. Međutim, tužitelj nije dostavio niti jedan dokaz koji bi govorio u korist naprijed navedenoj tvrdnji, odnosno dokaz iz kojega bi slijedilo da bi predmetni upis bio nevaljan. Što se tiče dokumentacije koja prileži tužbi, ističe se da ista nije podobna za upis prava vlasništva na ime i u korist tužitelja, niti iz iste proizlazi da bi tužitelj ispunio pretpostavke koje se po zakonu traže za stjecanje prava vlasništva na državnoj imovini.
Konačno se ističe da je tuženica Republika Hrvatska sudjelovala u postupku obnove zemljišne knjige, usprotivila se prijedlogu za upis prava vlasništva u korist tužitelja, a kasnije i prigovoru tužitelja u ispravnom postupku, te uknjižila svoje pravo vlasništva, što znači da je prestalo poštenje posjeda tužitelja (ako ga je ikad i bilo), budući da je saznao da mu ne pripada pravo na posjed u dovršenom postupku obnove zemljišne knjige. Dakle, po mišljenju tuženice Republike Hrvatske, ne proizlazi zaključak o stjecanju prava vlasništva dosjelošću do 6. travnja 1941., a ni zaključak o stjecanju prava vlasništva dosjelošću od 8. listopada 1991., zbog gubitka poštenja (obnova zemljišne knjige započela u k. o. [katastarska općina] 2015.).
Slijedom svega navedenog tužena smatra da je u postupku obnove zemljišne knjige izvršen valjan i zakonit upis Republike Hrvatske kao vlasnice predmetnih nekretnina, pa kako tužitelj ničim nije dokazao svoje pravo vlasništva predlaže se odbiti tužbeni zahtjev tužitelja kao neosnovan uz obvezu naknade troška prouzročenog ovim parničnim postupkom tuženici.
3. U dokazne svrhe sud je izveo dokaze uvidom i čitanjem: zk. izvadak za zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] (list spisa 5-6), zapisnik sastavljen u ispravnom postupku za k. o. [katastarska općina] s ročišta održanog povodom prigovora 24. srpnja 2024., Z-24273/2024. Z-24534/2024, (list spisa 7-9), nalaz i mišljenje stalnog sudskog vještaka Frane Vlatkovića, dipl. ing. geod. (list spisa 39-43), nalaz i mišljenje stalne sudske vještakinje za agronomiju i procjenu poljoprivrednog zemljišta Marije Jurić, dipl. ing agr. (list spisa 52-68), nalaz i mišljenje stalnog sudskog vještaka građevinske struke Jasminke Ćoze, dipl. ing. građ. (list spisa 70-81), izveden je dokaz uviđajem na licu mjesta (list spisa 35), te je izveden dokaz saslušanjem svjedoka GT (list spisa 49) i UT (list spisa 49- 51) te je izveden dokaz saslušanjem svjedoka RT (list spisa 93) te je izvršen uvid u spis posl. br. Z-10211/2015/389.
4. Tužbeni zahtjev je osnovan.
5. Predmet spora je zahtjev tužitelja za ispravak upisa u zemljišnu knjigu za nekretninu oznake kat. čest. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], uknjižene kao vlasništvo Republike Hrvatske za cijelo u postupku preoblikovanja zemljišne knjige na način da se vlasnikom predmetne nekretnine upiše tužitelj za cijelo, uz istovremeno brisanje tog prava s imena tuženice kao upisanog zemljišnoknjižnog vlasnika.
6. Između stranaka nije sporno da je tuženica upisana vlasnicom predmetne nekretnine za cijelo u postupku preoblikovanja zemljišne knjige za k. o. [katastarska općina].
7. Sporno je treba li ispraviti upis na predmetnoj nekretnini koji je proveden u postupku preoblikovanja zemljišne knjige za k. o. [katastarska općina], s obzirom na odredbe materijalnog prava koje uređuju stjecanje, primjenu i prestanak određenog knjižnog prava.
8. Uvidom u zapisnik sastavljen povodom prigovora podnositelja RT podnesen u ispravnom postupku za k. o. [katastarska općina] u odnosu na kat. čest. [katastarska čestica] pod poslovnim brojem: Z-25926/19 (list spisa 7-9) razvidno je da je odbijen prigovor predlagatelja kao neosnovan te je uknjižba prava vlasništva na predmetnoj nekretnini ostala neizmijenjena, a podnositelj prigovora, ovdje tužitelj, upućen je svoje pravo ostvarivati u parnici, uz obvezu podnošenja tužbe za ispravak u roku od 30 dana od dana dostave rješenja.
9. Iz zapisnika sastavljenog povodom preoblikovanja zemljišne knjige za k. o. [katastarska općina] pod posl. br. Z-10211/2015/389 razvidno je da nekretnina oznake 2007, u naravi pašnjak površine 3930 m[2] odgovara dijelu kat. čest. [katastarska čestica], u naravi šuma s površinom od 508502 m[2] s uknjiženim pravom vlasništva u korist Republike Hrvatske.
10. Uviđajem na licu mjesta vještak mjernik je predmetnu nekretninu identificirao kao kat. čest. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], koja u naravi predstavlja pašnjak sa više stabala hrasta i ostalog raslinja dok je predmetna nekretnina sa svoje istočne i južne strane ograđena plotom, dok sa zapadne strane među predstavljaju ostaci suhozida.
11. Iz nalaza i mišljenja Stalnog sudskog vještaka Marije Jurić, dipl. ing. agr. (list spisa 52-68) proizlazi da predmetna nekretnina u naravi predstavlja pašnjak na kojoj se nalaze pet stabala bajama i četiri stabla maslina. Nekretnina da je obrasla samoniklim biljem, pretežno travom koja je trenutno suha i ostalim samoniklim raslinjem, a na parceli da se nalazi i više stabala hrasta medunca. Vještakinja je navela da se sadnice bajama nalaze na južnoj strani nekretnine u nizu, a da prema kazivanju tužitelja stabla bajama su se tijekom vremena osušila, a cijepljenjem su naknadno ponovno uzgojena stabla bajama. Neposrednim pregledom istih utvrđeno je da su sadnice cijepljene što je u skladu s navodima tužitelja. Nadalje prema navodu tužitelja da su masline posađene prije četrdesetak godina i svojedobno su bile posječene te da su se iz panja razvili izdanci. Prilikom očevida na licu mjesta na terenu nisu uočeni panjevi, ali neposrednim opažanjem i detaljnim pregledom stabala da se može zaključiti da su masline najvjerojatnije generirane iz panjeva ili korijena. Nadalje vještakinja je u nalazu i mišljenju navela da su sadnice bajama stare otprilike deset godina, dok su stabla maslina "izdanci" stara sedam do deset godina. U sačinjenom nalazu i mišljenju stalna sudska vještakinja je navela da procjena starosti nasada može varirati ovisno o sorti, geografskom položaju, klimatskim uvjetima, reljefu, tlu, uvjetima uzgoja i ostalim čimbenicima koji utječu na rast i razvoj biljaka. Navedene godine starosti mogu odstupati iz spomenutih razloga pa da zbog tog razloga sačinjeni nalaz i mišljenje obuhvaća približnu procjenu. Ujedno nalazu i mišljenju prileže fotografije zatečenog stanja na licu mjesta.
12. Iz nalaza i mišljenja stalnog sudskog vještaka Jasminke Ćoze, dipl. ing. građ. (list spisa 70-81) proizlazi da je predmetna nekretnina u naravi poljoprivredna površina sa svoje istočne i južne strane ograđena plotom od položenih ostataka tanjih grana i šiblja između kamenih gromada; - na manjem dijelu zapadne strane čestice u duljini od oko 6 m, nalaze se nepravilni nepovezani komadi kamena za koje se eventualno može smatrati da je suhozid. Na snimci iz 1968. godine je vidljiva moguća trasa suhozida za koju se može smatrati da se djelomično poklapa sa ostacima eventualnog suhozida zatečenim na južnoj strani zapadnog dijela predmetne nekretnine tijekom očevida. Nadalje vještakinja je navela da zbog zatečenog stanja i vrste komada kamena kao i činjenice da predmetna struktura nije održavana niti obnavljana, zaključuje da je ista starija od 1968. godine. Navodi da je činjenica da su još prapovijesni ljudi gradili suhozide odnosno nastambe od suhozida u kombinaciji s drvetom te da su suhozidne forme vidljive u krajobrazu nastajale kroz više stotina godina te je očito da je točno vrijeme izgradnje predmetnog suhozida nemoguće egzaktno odrediti. Navedeno dovodi do zaključka kako se oblik i površina predmetne čestice, posebice na dijelu gdje je čestica omeđena poslaganim kamenjem kao ostacima suhozida, nije mijenjao već duži vremenski period, odnosno barem 60 i više godina. Zaključno navodi da bi se predmetna struktura koju čine nepravilni nepovezani komadi kamena eventualno mogli smatrati suhozidom, stara najmanje 60 godina.
13. Sud je u cijelosti prihvatio izrađene nalaze i mišljenja stalnih sudskih vještakinja Jasminke Ćoze, dipl.ing.građ. i Marije Jurić, dipl.ing.agr., kao stručnim, objektivnim i izrađenim u skladu s pravilima struke, a konačno niti stranke nisu imale primjedbi na iste.
14. Svjedok GT je u svom iskazu (list spisa 49) naveo da mu je poznata predmetna nekretnina koja danas pripada RT i riječ je o parceli koja se nalazi odmah pored parcele gdje danas živi RT. Na toj parceli se nalaze stabla maslina, stabla hrasta, a ranije je čak na ovoj nekretnini bila i stara kamena kuća izgrađena od suhozida u kojoj je čak živio šukundjed RT. To mu je sve poznato iz priče pokojnog djeda tužitelja HT, kojeg su zvali " R", s kojim je "čobanio" tj. čuvao ovce. Navedenog se sjeća jer jer kao dijete od 8 do 10 godina penjao i igrao po tim starim kamenjima. Međutim poslije su ta kamenja korištena od strane RT i drugih susjeda za izgradnju njihovih kuća. Oni su ta kamenja stavljali u temelje. Pokojni HT je na ovoj parceli čuvao ovce, goveda, koze, ali nije ništa obrađivao jer na kamenu se ne može obrađivati. Ta parcela je ograđena sa svih strana žicom, a misli da je i danas. Nadalje je naveo da ne zna kad je točno umro pokojni HT, ali da je prošao osamdesetu godinu života, a umro je prije Domovinskog rata. Na poseban upit, svjedok je naveo da se tužiteljev otac zvao pokojni ST, on je umro poslije Domovinskog rata i misli da je on sadio masline koje se nalaze na ovoj parceli. Pokojni ST pored RT imao još jednu kćer koja je preminula prije nekih desetak godina, poznato mu je da je ona imala djece, a osim nje pokojni ST je imao i sina V. Koliko mu je poznato S i RT su se podijelili i jednom prilikom da je S rekao da on sa ovom zemljom nema ništa i da su se oni davno podijelili. Danas RT koristi ovu parcelu radi sječe drva, a ranije je držao blago. Zaključno je naveo koliko mu je poznato nitko nikada tužitelju nije prigovarao u pogledu posjedovanja ove parcele.
15. Svjedok UT je u svom iskazu (list spisa 50) naveo da mu je poznat predmet spora, a riječ je o parceli koja se nalazi u Gornjim Raštanima, a preko puta te parcele se nalazi kuća RT. Poznato mu je da je on to naslijedio od pokojnog oca ST. Ne zna kad je pokojni ĐT umro, pretpostavlja prije Domovinskog rata, a zna da je pored RT imao još jednu kćer koja je bila udana u Glavice i koja je preminula te ima još jednog sina V. Nadalje, još je kao dijete igrao u blizini pa tako da zna da je oduvijek ova parcela pripadala obitelji ĐT, kao dijete viđao pokojnog ST i njegovu suprugu pokojnu G. Ističe da se sjeća i djeda tužitelja kojeg su zvali nadimkom " R". Na poseban upit je naveo da je parcela prije bila ograđena sa svih strana suhozidom, ali kako je RT u blizini gradio kuću ta kamenja su koristili za postavljanje temelja radi gradnje te kuće. Na predmetnoj parceli se nalaze stabla maslina i bajama koja su zasađena i ranije, ali mu je poznato da ih je i RT nadosađivao. Također ranije otac tužitelja je na ovoj parceli držao blago, a on bi blago znao ostaviti i same jer kao što je rekao parcela je bila ograđena.
16. Tužitelj RT je u svom stranačkom iskazu (list spisa 93) naveo da je predmetnu parcelu stekao od svog oca U, a on od svojih roditelja tj. od oca pokojnog HT kojeg su zvali " R". Istaknuo je da je bio dječak kad je djed preminuo. Ova predmetna parcela koju nazivaju Ograda se koristila za ispašu blaga, blago su držali kako njegov pokojni djed HT pa tako je i njegov otac nastavio držati ovce i koze i to sve do Domovinskog rata. Parcela je oduvijek bila ograđena suhozidom, ne zna tko ga je zidao samo zna da je on uvijek postojao još dok je bio dijete. Nakon toga da da je ta kamenja koristio za nasipanje temelja kuće koju je gradio odmah u neposrednoj blizini ove predmetne parcele. S obzirom da je to bilo 80-ih godina prošlog stoljeća, da mu je bilo zgodno i najpraktičnije koristiti ta kamenja suhozida zbog neposredne blizine. Njegov pokojni otac je imao još trojicu braće s kojima se podijelio. Oni su na svojim parcelama napravili kuće, a ostala je ova predmetna parcela na kojoj nije gradio kuću, kao niti njegov otac. Njegov otac da je umro 2002. godine i on je za života podijelio njega i brata V. Među njima nikad nije bilo spora vezano za ovu parcelu, niti mu je netko drugi iz obitelji ili netko treći osporavao vlasništvo ove parcele. Na predmetnoj parceli se danas nalaze četiri stabla maslina, te četiri do pet stabala bajama koje je zasadio prije nekih 15-20 godina. Danas predmetnu parcelu koristi za odlaganje građevinskog materijala, a katkad i za parkiranje vozila. Na ovoj parceli drži i traktor, frezu i sve priključke za te strojeve.
17. Iz izvedenih dokaza proizlazi da je tužitelj povrijeđen u svom pravu tijekom provedenog postupka preoblikovanja zemljišne knjige za k. o. [katastarska općina] odnosno proizlazi da je u tom postupku tuženica neosnovano upisana na predmetnoj nekretnini.
18. Odredbom članka 159. stavka 1. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima („Narodne novine“, broj: 91/96., 68/98., 137/99., 22/00., 73/00., 114/01., 79/06., 141/06., 146/08., 38/09., 153/09., 143/12., 152/14., 81/15., 94/17., dalje u tekstu: ZVDSP), propisano je da se dosjelošću stječe vlasništvo stvari samostalnim posjedom te stvari ako taj ima zakonom određenu kakvoću i neprekidno traje zakonom određeno vrijeme, a posjednik je sposoban da bude vlasnikom te stvari. Stavkom 2. istog članka određeno je da samostalni posjednik nekretnine čiji je posjed zakonit, istinit i pošten stječe vlasništvo dosjelošću protekom 10 godina neprekinutog samostalnog posjedovanja, dok je stavkom 3. istog članka određeno je da samostalni posjednik kojemu je posjed barem pošten stječe dosjelošću vlasništvo nekretnine protekom 20 godina neprekidnog samostalnog posjedovanja.
18.1. Vrijeme potrebno da bi se dosjelošću steklo vlasništvo na nekretnini na koju je uknjiženo vlasništvo Republike Hrvatske iznosi dvostruko vrijeme od vremena iz članka 159. stavka 3. ZVDSP-a, odnosno 40 godina.
18.2. Isto tako, sadržajno identičnu odredbu članka 159. stavka 1. i 2. ZVDSP-a, sadržavao je i Zakon o osnovnim vlasničkopravnim odnosima („Narodne novine“, broj: 53/91. - dalje: ZOVO) koji je bio na snazi od 1. rujna 1980. do 1. siječnja 1997., te je odredbom članka 28. određivao identične rokove za stjecanje vlasništva na nekretninama temeljem dosjelosti, a ova materija bila je na jednak način riješena i odredbama OGZ-a.
19. Stupanjem na snagu ZVDSP (1. siječnja 1997.) odredbom članka 388. stavka 4. bilo je izričito propisano da se u rok za stjecanje prava vlasništva dosjelošću nekretnina koje su na dan 8. listopada 1991. bile u društvenom vlasništvu, kao i za stjecanje stvarnih prava na tim nekretninama računa i vrijeme posjedovanja proteklo prije toga datuma.
20. Ukidanjem odredbe članka 388. stavka 4. ZVDSP-a odlukom Ustavnog suda Republike Hrvatske navedena odredba je prestala vrijediti 17. prosinca 1999., ali je od dana stupanja na snagu ZVDSP-a, pa do tog datuma Zakonom (čl. 388. st. 4.) bilo omogućeno stjecanje prava vlasništva dosjelošću na nekretninama u društvenom vlasništvu posjedovanjem i prije 8. listopada 1991.
21. U odlukama Vrhovnog suda Republike Hrvatske broj Rev-1480/2016 od 5. studenog 2019., Rev-2771/2013 od 13. kolovoza 2013., Rev-291/2014 od 17. travnja 2018. izraženo je shvaćanje: "kod stjecanja prava vlasništva dosjelošću na stvarima koje su prije 8. listopada 1991. bile u društvenom vlasništvu treba u vrijeme dosjelosti računati i vrijeme prije 8. listopada 1991., ako se time ne vrijeđaju vlasnička prava osoba koja ta prava nisu stekla na temelju odredbe čl. 388. st. 4. ZVDSP-a, nego na temelju drugih odredaba tog Zakona. Rizik bilo kakve greške koju su počinila državna tijela mora snositi država i ne smiju se ispravljati na teret pojedinca koji je stekao pravo vlasništva dosjelošću, na temelju zakonske odredbe koju je Ustavni sud naknadno ukinuo, posebice u onom slučaju kada ne postoji drugi suprotstavljeni interes drugih osoba."
22. U odnosu na navedene propise i prava stranaka koja su stečena na temelju ukinutih zakonskih odredbi izjasnio se i Europski sud za ljudska prava u više svojih presuda: Gashi protiv Hrvatske po zahtjevu broj 32457/05, Trgo protiv Hrvatske po zahtjevu Hrvatske broj 35298/04, Radomilja i dr. protiv Hrvatske po zahtjevu broj 37658/10, u kojim presudama je zauzet pravni stav da sud smatra da podnositelj zahtjeva "koji se razumno oslonio na zakonodavstvo koje je kasnije ukinuto kao neustavno ne bi trebao, s obzirom na izostanak bilo kakve štete u odnosu na prava drugih osoba, snositi posljedice greške koju je počinila sama država, donijevši neustavni propis. Zapravo, kao posljedica njegovog ukidanja vlasništvo imovine koje je podnositelj zahtjeva stekao dosjelošću na temelju odredbe koja je kasnije ukinuta kao neustavna, vraćeno je državi kojoj je time pogodovala njezina vlastita greška. U svezi s tim, Sud ponavlja da rizik bilo kakve greške koja su počinila državna tijela mora snositi država, te da se greške ne smiju ispravljati na trošak dotičnog pojedinca, posebice kada ne postoji drugi suprotstavljeni privatni interes."
23. Prije svega, za istaknuti je da su u okolnostima ovog predmeta po ocjeni ovog suda tužitelj i njegovi prednici opravdano vjerovali da su vlasnici predmetne nekretnine jer su posjed vršili samostalno, jer su s tom nekretninom gospodarili dugi niz godina i jer im vlasničkopravna ovlaštenja nitko nije osporavao, a upisani vlasnik svo vrijeme, niz godina, bio je potpuno pasivan u iskazivanju bilo kojih vlasničkih ovlasti na nekretnini i svojatanju nekog prava na istoj) pa imaju razloga osnovano vjerovati da posjed vrše kao vlasnici (pa tako ustaljena praksa Vrhovnog suda Republike Hrvatske, kao npr. Rev-1209/2016 od 11. veljače 2020., Rev-1158/2024-2 od 2. listopada 2024.). S druge strane, tuženica nije iznijela niti jednu tvrdnju o tome na koji je način ona posjedovala ove nekretnine, a očito je da predmetna nekretnina nije zapuštena niti neprohodna, pri čemu to nedvojbeno nije rezultat posjedovanja i održavanja od strane tuženice.
24. Tijekom postupka izveden je dokaz saslušanjem svjedoka GT ( rođen 1941.) i UT ( rođen 1952.) koji imaju neposredna i potpuna saznanja o svim okolnostima vezanim za način stjecanja i korištenja predmetne nekretnine koliko je to moguće s obzirom na njihovu starosnu dob, a ujedno cijeneći da su obojica svjedoka mještani Raštana, male sredine u kojoj su mještani međusobno povezani, da su imajući u obzir navedeno iskazivali suglasno i o odlučnim činjenicama gotovo identično, ujedno po ocjeni ovog suda nemaju nikakvog interesa za ishod ovog postupka, sud je iskaze navedenih svjedoka cijenio uvjerljivim i istinitim, a posljedično vjerodostojnim je sud cijenio iskaz i saslušanog tužitelja. Pa su tako svjedoci iskazali da je predmetnu nekretninu koristio još pok. djed tužitelja HT, koje su zvali „ R“ ( kojeg su obojica svjedoka poznavali) na način da je čuvao blago, potom tužiteljev otac ĐT koji je također na istoj parceli držao blago te sadio masline, a danas njegov sin, RT ĐT obrađivanjem maslina i stabala bajama ( koja stabla su zatečena prilikom uviđaja na licu mjesta), da je oduvijek ograđena od susjednih nekretnina. Zaključno, obojica svjedoka su iskazala da prema njihovim saznanjima nije bilo spora vezano za predmetnu nekretninu niti da bi obitelji ĐT netko osporavao posjedovanje ove parcele. U pogledu posjedovanja nekretnine od strane samog tužitelja sadnjom i obnavljanjem stabala maslina i bajama, za istaknuti je da je vještakinja poljoprivredne struke u svom nalazu i mišljenju navela da su pokazane sadnice stabala bajama cijepljene, a što je u skladu s navodima tužitelja, dok su pokazana stabla maslina najvjerojatnije regenerirane iz panjeva ili korijena.
25. Ovdje valja istaknuti da je u odluci Vrhovnog suda Republike Hrvatske, broj: Rev- 750/2016-2 od 17. travnja 2019., a koji stav prihvaća i ovaj sud, izraženo pravno stajalište da Zakon o parničnom postupku ne isključuje kao dokazna sredstva koji ima posredna saznanja o pravno odlučnim činjenicama ( identično pravno shvaćanje izraženo i u odlukama Rev-14147/14-2 od 13. lipnja 2018., Rev-104/93-2 od 7. travnja 1993. te Rev-577/98-2 od 28. veljače 2001.), a jednako tako nije neophodno da iskazi posrednih svjedoka budu potkrijepljeni drugim materijalnim dokazima. Upravo iz iskaza saslušanih svjedoka, ovaj sud je utvrdio kako tužitelja niti tužiteljeve prednike nije nitko kroz svo vrijeme posjedovanja sporne nekretnine ometao.
26. Slijedom svih naprijed izvedenih materijalnih i personalnih dokaza, sud je utvrdio da je predmetna nekretnina, u cijelosti uživana po prednicima tužitelja, nekretninu je koristio još djed tužitelja HT“ za ispašu blaga, a potom je nekretninu nastavio koristiti njegov sin, a tužiteljev otac pok. ĐT na jednak način i ujedno sadnjom maslina, a potom ovdje tužitelj RT sadnjom i održavanjem maslina i bajama kojeg nitko nikada niti unutar obitelji niti netko treći nije ometao u posjedovanju odnosno korištenju sporne nekretnine, koja je danas omeđena sa istočne i južne strane ograđena plotom, dok sa zapadne strane i danas su vidljivi komadi kamena ( ostaci ranijeg suhozida) stariji najmanje 60 godina, pa je po stavu ovog suda predmetna nekretnina najkasnije od šezdesetih godina prošlog stoljeća u samostalnom posjedu tužiteljevih prednika, pa je protekao četrdesetogodišnji rok dosjedanja.
27. Zaključno, za ukazati je da je pogrešan pravni stav tuženice koji je iznijela u odgovoru na tužbu navodeći da bi u tužbi za ispravak tužitelj trebao prije svega dokazati da je upis prava vlasništva Republike Hrvatske na navedenim nekretninama pogrešan odnosno da je sud nepravilno upisao tuženicu kao vlasnicu predmetnih nekretnina te da je upis protivan sadržaju naloga o dozvoli upisa. Naime, predmet ove parnice nije tužba radi ispravka pogrešnog upisa u smislu odredbe članka 135. stavka 4. Zakona o zemljišnim knjigama („Narodne novine“ broj: 63/19., dalje u tekstu: ZZK), već tužba za ispravak u smislu odredbe članka 205. ZZK, koja se može podnijeti u postupku osnivanja i preoblikovanja zemljišnih knjiga, odnosno u pojedinačnom ispravnom postupku. Stoga pogrešan je stav tuženice da je tužitelj u konkretnom slučaju, prije svega, trebao dokazati da je sud nepravilno upisao tuženicu kao vlasnicu predmetnih nekretnina i da je upis protivan sadržaju naloga o dozvoli upisa jer se u parničnom postupku pokrenutom tužbom za ispravak izvode svi dokazi nužni za utvrđivanje osnovanosti tužbenog zahtjeva, a sud donosi odluku na temelju svih izvedenih dokaza. Tužba za ispravak kojom se zahtjeva brisanje ili ispravak upisa provedenog u ispravnom postupku bit će osnovana ako parnični sud utvrdi da je na temelju odluke suda o prijavi ili prigovoru proveden upis za koji nisu bile ispunjene sve pretpostavke pa se zbog toga zemljišnoknjižno stanje razlikuje od stvarnog pravnog stanja nekretnine, a što je sud u konkretnom slučaju, na temelju naprijed izvedenih dokaza našao utvrđenim.
28. Slijedom svega naprijed navedenog, na temelju savjesne i brižljive ocjene svakog dokaza zasebno i svih dokaza zajedno, i na temelju rezultata cjelokupnog dokaznog postupka, u skladu s odredbom članka 8. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj: 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 02/07., 84/08., 123/08., 57/11., 148/11., 25/13., 89/14., 70/19., 80/22., 114/22. i 155/23., dalje u tekstu: ZPP) ovaj sud drži osnovanim tužbeni zahtjev kojim tužitelj zahtijeva ispravak pogrešnog upisa određenog u korist ovdje tuženice te upis prava vlasništva na svoje ime, budući da se pogrešan upis sastoji u činjenici da tuženica nije vlasnica predmetne nekretnine, niti je ona to bila u trenutku obnove zemljišne knjige. Ovo stoga što sud u ispravnom postupku nije raspravljao činjenice niti je imao u vidu odredbe materijalnog prava koje uređuju stjecanje, promjenu i prestanak određenih knjižnih prava, pa kako se zemljišnoknjižno stanje u konkretnom slučaju razlikuje od stvarnog stanja na prijepornoj nekretnini, to je tužbeni zahtjev tužitelja valjalo prihvatiti kao osnovan u cijelosti pa je odlučeno kao u pod točkama I. i II. izreke ove presude.
29. Na temelju članka 154. stavka 1. ZPP i Tarife o nagradama i naknadi troška za rad odvjetnika ("Narodne novine" broj: 138/23.; dalje - Tarifa), tuženica je u obvezi tužitelju naknaditi troškove postupka jer je tužitelj u cijelosti uspio u sporu.
29.1. Tužitelju je priznat zatraženi trošak sastava tužbe u iznosu od 75 bodova (Tbr. 7.t.1. Tarife), trošak zastupanja na pripremno ročištu od 3. prosinca 2024., na uviđaju na licu mjesta 7. veljače 2025. te pristup ročištima za glavnu raspravu od 24. veljače 2025. i 4. lipnja 2025. od po 75 bodova (Tbr. 9.t.1 u vezi Tbr. 7.t.1. Tarife), dakle ukupno 375 bodova, što uz vrijednost boda od 2,00 EUR (Tbr. 54. Tarife) iznosi 750,00 EUR, uvećano za PDV od 25 % iznosi 937,50 EUR. Slijedom čega je odlučeno kao pod točkom III. izreke presude.
30. Slijedom svega naprijed navedenog, odlučeno je kao u izreci presude.
Biograd na Moru, 7. srpnja 2025.
Sutkinja
Senia Bušljeta
Uputa o pravnom lijeku:
Protiv ove presude nezadovoljna stranka ima pravo žalbe u roku od 15 dana računajući od prvog idućeg dana od dana njezine objave (čl. 335. st. 7. do 10. ZPP-a). Žalba se podnosi ovom sudu. O žalbi odlučuje nadležni županijski sud ( čl. 348. ZPP- a).
Dostavna naredba:
- tužitelju po punomoćniku Luki Mrkiću, odvjetniku u Zadru
- tuženici po Općinskom državnom odvjetništvu u Zadru, Građansko – upravni odjel (na broj: P-DO-189/2024).