Croatian Supreme Court dismisses appeal against civil court delay compensation award based on specific case circumstances.
Legislator summary
AI generatedThe Supreme Court of Croatia dismissed the appellant's appeal, upholding the first-instance decision awarding 3,000 kuna for a procedural delay of over three years. The appellant argued that the compensation was too low compared to European Court of Human Rights awards in similar status cases. The court rejected this, emphasizing that compensation must be tailored to the specific case's complexity, the number of rulings issued, and the current economic conditions in Croatia.
Legislator headnote
AI generatedZakon o parničnom postupku; Zakon o sudskom vanparničnom postupku iz 1934. godine: Compensation for violation of the right to a trial within a reasonable time must be calculated based on the specific circumstances of the individual case, including the duration, complexity, and economic context, rather than by analogy to awards in other proceedings.
Keywords
AI generatedCited Legislation
AI generatedFull text
Broj: II Gžzp 312/10-2
R E P U B L I K A H R V A T S K A
R J E Š E N J E
Vrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda mr. sc. Jadranka Juga kao predsjednika vijeća, Đure Sesse i Aleksandra Peruzovića, kao članova vijeća, u pravnoj stvari predlagatelja mldb. P. R. zastupanog po majci i zakonskoj zastupnici M. R., oboje iz R., zastupani po punomoćniku V. M., odvjetniku u R., protiv protustranke Republike Hrvatske, koju zastupa Državno odvjetništvo Republike Hrvatske, Građansko-upravni odjel, radi zaštite prava na suđenje u razumnom roku, odlučujući o žalbi predlagatelja od 15. lipnja 2010. protiv rješenja Vrhovnog suda Republike Hrvatske posl. br. Gzp-797/09 od 26. travnja 2010 ., u sjednici vijeća održanoj 20. rujna 2010.,
r i j e š i o j e:
Žalba predlagatelja odbija se kao neosnovana i potvrđuje se rješenje Vrhovnog suda Republike Hrvatske posl. broj Gzp-797/09. od 26. travnja 2010.
Obrazloženje
Rješenjem Vrhovnog suda Republike Hrvatske posl. broj Gzp-797/09 od 26. travnja 2010., prihvaćen je zahtjev predlagatelja mldb. P. R. iz R., …, za zaštitu prava na suđenje u razumnom roku.
Predlagatelju je određena primjerena naknada zbog povrede prava na suđenje u razumnom roku u iznosu od 3.000,00 (tritisuće) kuna (točka I. izreke).
Protustranci Republici Hrvatskoj je naloženo isplatiti primjerenu naknadu iz točke I. .izreke u roku od 3 (tri) mjeseca od podnošenja zahtjeva za isplatu, računajući od dana pravomoćnosti tog rješenja (točka II. izreke).
Protiv točke I. navedenog rješenja predlagatelj je 15. lipnja 2010. podnio žalbu Vrhovnom sudu Republike Hrvatske.
Predlaže preinačiti pobijano rješenje te predlagatelju dosuditi odgovarajući iznos naknade za suđenje u razumnom roku.
Žalba nije osnovana.
II Gžzp 312/10-2
Ispitujući prvostupanjsko rješenje ovaj sud nije našao da bi bile počinjene bitne povrede postupovnih odredbi iz članka 354. stavka 2. točaka 2., 4., 8., 9. i 11. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08 i 123/08 – dalje: ZPP, u svezi pravnog pravila iz paragrafa 21. Zakona o sudskom vanparničnom postupku iz 1934. godine, koji se primjenjuje temeljem odredbe čl. 1. Zakona o načinu primjene pravnih propisa donesenih prije 6. travnja 1941. godine – „Narodne novine“, br. 73/91) na koje, temeljem odredbe članka 365. stavka 2. ZPP, ovaj sud pazi po službenoj dužnosti.
Pobijanim rješenjem Vrhovni sud Republike Hrvatske sudeći u prvom stupnju prihvatio je zahtjev predlagatelja za zaštitu prava na suđenje u razumnom roku u predmetu koji se vodio kod Općinskog suda u Rijeci pod poslovnim brojem Pob-266/08. (ranije P- 2881/06. i pred Županijskim sudom u Rijeci pod poslovnim brojem Gž-4906/08, te je predlagatelju za pravno relevantno razdoblje razmatranja u trajanju od 3 (tri) godine, 9 (devet) mjeseci i 23 (dvadesettri) dana, koji postupak je pravomoćno okončan odredio i primjerenu novčanu naknadu u iznosu od 3.000,00 (tritisuće) kuna.
Vrhovni sud Republike Hrvatske svoju odluku temelji na činjenici, a što prihvaća i vijeće sudaca tog suda, sudeći u drugom stupnju povodom podnesene žalbe predlagatelja, da utvrđena duljina trajanja predmetnog postupka ukazuje na to da je predlagatelju povrijeđeno pravo na suđenje u razumnom roku zajamčeno odredbom članka 29. stavka 1. Ustava Republike Hrvatske („Narodne novine“, broj: 41/01-pročišćeni tekst broj 55/01.).
U konkretnom slučaju predmetni postupak pokrenut je podnošenjem tužbe sudu 3. srpnja 2006. i traje do 5. ožujka 2010. kada je predlagatelj zaprimio presudu prvostupanjskog suda, kojom je postupak pravomoćno okončan,a što iznosi 3 (tri) godine, 9 (devet) mjeseci i 23 (dvadesetri) dana.
Stoga prema ocjeni Vrhovnog suda Republike Hrvatske utvrđena duljina trajanja postupka ukazuje na to da je neažurnim postupanjem prvostupanjskog suda u konkretnoj situaciji, prekoračen kriterij razumnog roka.
Uslijed utvrđene povrede prava na suđenje u razumnom roku Vrhovni sud Republike Hrvatske je visinu dosuđene naknade obrazložio uzevši u obzir okolnosti konkretnog slučaja,kao i činjenicu da je postupak pravomoćno dovršen čime je ustavno pravo predlagateljice u jednom dijelu zaštićeno, uz uvažavane općepoznatih socijalnih i složenih otežanih ukupnih gospodarskih prilika u Republici Hrvatskoj.
Žalitelj odluku pobija navodeći u bitnom kako je Vrhovni sud Republike Hrvatske odlučujući o visini pravične naknade trebao uzeti u obzir činjenicu da se radi o statusnom predmetu u kojem je potrebna posebna revnost u postupanju, te da je u svojim odlukama zbog povrede prava na suđenje u razumnom roku Evropski sud za ljudska prava sudio znatno višu naknadu.
Ovaj sud sudeći u drugom stupnju u bitnom polazi od utvrđenja da je prvostupanjski sud polazeći od konkretnog slučaja i to trajanja, tijeka i složenosti postupka, a posebno cijeneći sada izraženije socijalne i općepoznate složene i otežane gospodarske prilike u Republici Hrvatskoj pravilno odmjerio visinu primjerene novčane naknade koja pripada predlagatelju.
II Gžzp 312/10-2
Naime, valja napomenuti da činjenica da je u nekom drugom predmetu Europski sud za ljudska prava dosudio neku drugu pravičnu naknadu imajući na umu sve okolnosti slučaja u kojem je odlučivao nije od utjecaja na odmjeravanje visine naknade u ovom postupku s obzirom da sud sudi u konkretnom predmetu, uvažavajući konkretne okolnosti svakog pojedinog predmeta.
Zbog toga je Vrhovni sud Republike Hrvatske polazeći od duljine trajanja postupka, ažurnosti u postupanju sudova (prvostupanjski sud donio je dvije meritorne odluke), činjenici da se radi o činjenično i pravno složenom postupku, te da je postupak pravomoćno okončan pa je u jednom dijelu ustavno pravo predlagatelja zaštićeno, te složenosti ukupnih gospodarskih i socijalnih prilika u Republici Hrvatskoj pravilno utvrdio pravičnu naknadu u iznosu od 3.000,00 (tritisuće) kuna, što prihvaća i drugostupanjsko vijeće Vrhovnog suda.
Slijedom navedenog, valjalo je, temeljem odredbe iz članka 380. točke 2. ZPP-a u vezi s pravnim pravilom iz paragrafa 21. bivšeg Zakona o sudskom izvanparničnom postupku iz 1934. koji se primjenjuje temeljem odredbe članka 2. Zakona o načinu primjene pravnih propisa donesenih prije 6. travnja 1941. ("Narodne novine" broj 73/91.) odbiti žalbu predlagatelja kao neosnovanu i riješiti kao u izreci ove odluke.
U Zagrebu, 20. rujna 2010.
Predsjednik vijeća:
mr. sc. Jadranko Jug, v. r.