Rev-1356/2011-2 · Vrhovni sud Republike Hrvatske

REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Rev 1356/11-2

U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske po sucu Darku Milkoviću, u pravnoj stvari tužitelja R. s. d.o.o., kojeg zastupa punomoćnica D. M.-V., odvjetnica u R., protiv tuženika Grada Rijeke, kojeg zastupaju punomoćnici D. K. i J. P., odvjetnice u R., radi isplate, odlučujući o reviziji tužitelja protiv presude Županijskog suda u Rijeci poslovni broj Gž-4702/08 od 16. veljače 2011., kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Rijeci poslovni broj P-4626/07- 14 od 20. lipnja 2008., 22. listopada 2015.,

r i j e š i o j e:

Revizija tužitelja odbacuje se kao nedopuštena.

Obrazloženje

Prvostupanjskom presudom odbijen je zahtjev tužitelja za isplatom iznosa od 6.969,69 kn sa zakonskom zateznom kamatom. Ujedno je naloženo tužitelju da tuženiku naknadi troškove postupka u iznosu od 3.502,50 kn, dok je s preostalim zahtjevom odbijen. Drugostupanjskom presudom odbijena je žalba tužitelja kao neosnovana te je potvrđena prvostupanjska presuda.

Protiv drugostupanjske presude tužitelj je podnio reviziju na temelju čl. 382. st. 2. t. 1. i 2. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07-Odluka USRH, 84/08, 96/08-Odluka USRH i 123/08-ispr, dalje: ZPP-a). Predlaže ukidanje nižestupanjskih odluka i njihovo preinačavanje na način da se u cijelosti prihvati tužbeni zahtjev.

Odgovor na reviziju nije podnesen.

Revizija je nedopuštena.

Prema odredbi čl. 382. st. 2. ZPP-a u slučajevima u kojima stranke ne mogu podnijeti reviziju prema odredbi čl. 382. st. 1. ZPP-a, mogu ju podnijeti protiv drugostupanjske presude po čl. 382. st. 2. ZPP-a ako odluka u sporu ovisi o rješenju nekog materijalnopravnog ili postupovnopravnog pitanja važnog za osiguranje jedinstvene primjene zakona i ravnopravnosti građana, primjerice:

1) ako o tom pitanju revizijski sud još nije zauzeo shvaćanje odlučujući u pojedinim predmetima ili na odjelskoj ili općoj sjednici, a riječ je o pitanju o kojemu postoji različita praksa drugostupanjskih sudova,

2) ako o tom pitanju revizijski sud još uvijek nije zauzeo shvaćanje, a moglo bi se očekivati da bi u praksi drugostupanjski sudovi o njemu mogli imati različita shvaćanja, npr. zbog mogućnosti različitoga tumačenja određenih zakonskih odredaba,

3) ako je o tom pitanju revizijski sud već zauzeo shvaćanje, ali je odluka drugostupanjskog suda utemeljena na shvaćanju koje nije podudarno s tim shvaćanjem, 4) ako je o tom pitanju revizijski sud već zauzeo shvaćanje i presuda se drugostupanjskoga suda temelji na tom shvaćanju, ali bi – osobito uvažavajući razloge iznijete tijekom prethodnoga prvostupanjskoga i žalbenog postupka zbog promjene u pravnom sustavu uvjetovane novim zakonodavstvom ili međunarodnim sporazumom ili odlukom Ustavnog suda Republike Hrvatske ili Europskoga suda za ljudska prava – trebalo preispitati sudsku praksu.

Prema st. 3. tog članka u takvoj reviziji stranaka treba određeno naznačiti pravno pitanje zbog kojeg ju je podnijela i izložiti razloge zbog kojih smatra da je ono važno za osiguranje jedinstvene primjene zakona i ravnopravnosti građana.

Navedeni uvjeti iz čl. 382. st. 3. ZPP-a moraju biti ispunjeni kumulativno. Tužitelj u reviziji važnost pitanja za osiguranje jedinstvene primjene zakona i ravnopravnosti građana obrazlaže činjenicom da je zauzeto pravno shvaćanje nižestupanjskih sudova o promašenoj pasivnoj legitimaciji tuženika, suprotno pravnim shvaćanjima zauzetim u odlukama Županijskog suda u Rijeci broj Gž-739/08-2 od 22. listopada 2009., Županijskog suda u Virovitici broj Gž-1070/09-2 od 22. travnja 2010 te Županijskog suda u Rijeci broj Gž- 4033/08-2 od 30. prosinca 2010, dok individualizirano pravno pitanje o rješenju kojeg ovisi odluka u ovom predmetu uopće ne navodi.

Sadržaj takve revizije ne ispunjava minimum uvjeta propisanih čl. 382. st. 2. i 3. ZPP- a za dopuštenost izvanredne revizije.

S obzirom na izneseno, revizija tužitelja protiv drugostupanjske presude nije dopuštena (čl. 386. ZPP-a) pa ju je na temelju odredbe čl. 392. st. 5. ZPP-a valjalo odbaciti.

Zagreb, 22. listopada 2015.

Sudac:

Darko Milković, v.r.