Ps-160/2022-53 · Općinski građanski sud u Zagrebu

REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI GRAĐANSKI SUD U ZAGREBU

Ulica grada Vukovara 84

Poslovni broj: Ps-160/2022-53

U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski građanski sud u Zagrebu po sutkinji tog suda Gorani Žurić Juretić, u pravnoj stvari tužitelja Republike Hrvatske, OIB: 52634238587, kojeg zastupa Općinsko građansko državno odvjetništvo u Zagrebu, protiv tuženika ŽČ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupa punomoćnik Emil Kota, odvjetnik u Zagrebu, radi iseljenja i isplate, nakon održane glavne i javne rasprave zaključene 12. lipnja 2025., u prisutnosti zakonske zastupnice tužitelja Lidije Marenjak, zamjenice Općinskog državnog odvjetnika u Zagrebu, tuženika osobno i punomoćnika tuženika Emila Kote, odvjetnika, 10. srpnja 2025.,

p r e s u d i o j e

I. Nalaže se tuženiku ŽČ iseliti iz dijela nekretnine opisane kao 12. suvlasnički dio s neodređenim omjerom etažno vlasništvo (E-11) poslovni prostor na II. (drugom) katu površine 147,31 m2 [adresa], neodvojivo povezan sa suvlasničkim dijelom nekretnine u A, koji je jednako velik kao i ostali suvlasnički dijelovi, sagrađeno na k. č. br. [katastarska čestica] [adresa] izgrađeno zemljište, dvorište, stambena zgrada br. 9, stambena zgrada br. 9/I, stambena zgrada br. 9/II, pomoćna zgrada, ukupne površine 2416 m2, upisano u zk. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] i to iz prostorije površine 23,19 m2, koja se nalazi lijevo od glavnog ulaza u poslovni prostor te istu slobodnu od osoba i stvari predati u posjed tužitelju Republici Hrvatskoj, u roku 15 dana.

II. Odbija se kao neosnovan zahtjev tužitelja Republike Hrvatske u dijelu kojim predlaže naložiti tuženiku ŽČ iseliti i predati u posjed tužitelju Republici Hrvatskoj ostale prostorije koje se nalaze u nekretnini pobliže opisanoj u točki I. izreke.

III. Nalaže se tuženiku ŽČ isplatiti Republici Hrvatskoj iznos od 10.653,88 EUR putem računa Državnih nekretnina d.o.o., OIB: 79058504140, sa zateznim kamatama koje teku:

- na iznos od 2.561,15 EUR od 10. ožujka 2022. do isplate,

- na iznos od 221,23 EUR od 18. travnja 2022. do isplate,

- na iznos od 221,23 EUR od 21. svibnja 2022. do isplate,

- na iznos od 221,23 EUR od 10. lipnja 2022. do isplate,

- na iznos od 230,28 EUR od 10. srpnja 2022. do isplate,

- na iznos od 230,28 EUR od 10. kolovoza 2022. do isplate,

- na iznos od 230,28 EUR od 10. rujna 2022. do isplate,

- na iznos od 240,65 EUR od 10. listopada 2022. do isplate,

- na iznos od 240,65 EUR od 10. studenoga 2022. do isplate,

- na iznos od 240,65 EUR od 10. prosinca 2022. do isplate,

- na iznos od 240,65 EUR od 10. siječnja 2023. do isplate,

- na iznos od 240,65 EUR od 10. veljače 2023. do isplate,

- na iznos od 240,65 EUR od 10. ožujka 2023. do isplate,

- na iznos od 240,65 EUR od 10. travnja 2023. do isplate,

- na iznos od 240,65 EUR od 10. svibnja 2023. do isplate,

- na iznos od 240,65 EUR od 10. lipnja 2023. do isplate,

- na iznos od 240,65 EUR od 10. srpnja 2023. do isplate,

- na iznos od 240,65 EUR od 10. kolovoza 2023. do isplate,

- na iznos od 240,65 EUR od 10. rujna 2023. do isplate,

- na iznos od 240,65 EUR od 10. listopada 2023. do isplate,

- na iznos od 240,65 EUR od 10. studenoga 2023. do isplate,

- na iznos od 240,65 EUR od 10. prosinca 2023. do isplate,

- na iznos od 240,65 EUR od 10. siječnja 2024. do isplate,

- na iznos od 240,65 EUR od 10. veljače 2024. do isplate,

- na iznos od 240,65 EUR od 10. ožujka 2024. do isplate,

- na iznos od 240,65 EUR od 10. travnja 2024. do isplate,

- na iznos od 240,65 EUR od 10. svibnja 2024. do isplate,

- na iznos od 240,65 EUR od 10. lipnja 2024. do isplate,

- na iznos od 240,65 EUR od 10. srpnja 2024. do isplate,

- na iznos od 240,65 EUR od 10. kolovoza 2024. do isplate,

- na iznos od 240,65 EUR od 10. rujna 2024. do isplate,

- na iznos od 240,65 EUR od 10. listopada 2024. do isplate,

- na iznos od 240,65 EUR od 10. studenoga 2024. do isplate,

- na iznos od 240,65 EUR od 10. prosinca 2024. do isplate,

- na iznos od 240,65 EUR od 10. siječnja 2025. do isplate,

po stopi koja se za razdoblje od dospijeća svakog pojedinog iznosa pa do 31. prosinca 2022. određuje, za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, od 1. siječnja 2023. do 31. prosinca 2023. po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a od 1. siječnja 2024. pa do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem referentne stope tj. kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granične kamatne stope proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku od 15 dana.

IV. Odbija se kao neosnovan zahtjev tužitelja Republike Hrvatske za isplatu iznosa od 633,36 EUR, sa zateznim kamatama.

V. Nalaže se tuženiku ŽČ naknaditi tužitelju Republici Hrvatskoj parnični trošak u iznosu od 2.732,66 EUR, u roku od 15 dana.

VI. Odbija se kao neosnovan zahtjev tuženika ŽČ za naknadu parničnog troška u iznosu od 500,00 EUR.

Obrazloženje

1. Tužitelj u tužbi podnesenoj 6. listopada 2022. navodi kako je vlasnik poslovnog prostora na II. (drugom) katu, površine 147,31 m2 [adresa], s kojim su neodvojivo povezani odgovarajući suvlasnički dijelovi nekretnina sagrađenih na zk.č.br. 3561, upisano u z. k. ul. br. [broj ZK uloška], k. o. [katastarska općina]. Ističe kako je vlasništvo stečeno upisom u zemljišne knjige temeljem pravomoćnog rješenja Općinskog građanskog suda u Zagrebu od 4. ožujka 2021., posl. br. Z-28176/2012 u postupku povezivanja zemljišne knjige i knjige položenih ugovora. Predmetnim poslovnim prostorom u ime i za račun tužitelja upravlja Državne nekretnine d.o.o. na temelju Ugovora o poslovno tehničkoj suradnji klasa: 943-01/18- 01/27, URBROJ: 536-03-01- 01 od 21. svibnja 2018.. Navodi kako predmetni poslovni prostor koristi nekoliko pravnih i fizičkih osoba (odvjetnik ŽČ, Ruben d.o.o. i Liberta info d.o.o.) i to na način da svatko od njih koristi određeni dio prostora. Prema elaboratu stalnog sudskog vještaka za područje graditeljstva i procjena nekretnina NČ korisna vrijednost površine, odnosno površina predmetnog poslovnog prostora je 151,86 m2, od čega tuženik koristi 23,19 m2. Ističe kako tuženik ima dugovanje na ime naknade za korištenje nekretnine i to za razdoblje od rješenja kojim se Republika Hrvatska utvrđuje vlasnikom, odnosno od 4. ožujka 2021. Visina naknade je definirana kriterijima jedinica lokalne samouprave za utvrđivanje početnih cijena zakupnina za poslovne prostore. Konačno postavljenim tužbenim zahtjevom u podnesku od 3. travnja 2025., na temelju odredbi čl. 161. i 165. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima predlaže donijeti presudu kojim se nalaže tuženiku iseliti iz predmetnog poslovnog prostora te isti predati u posjed tužitelju slobodan od osoba i stvari te kojom se nalaže tuženiku isplatiti tužitelju iznos od 11.287,24 EUR sa zateznim kamatama i troškovima postupka.

2. U odgovoru na tužbu tuženik osporava tužbeni zahtjev u cijelosti kako po osnovu, tako i u odnosu na visinu. Navodi kako je netočan navod tužitelja kako je vlasnik prostora kojega koristi tuženik. Prostor površine 22,34 m2, kojega koristi tuženik, bio je u vlasništvu (pravu korištenja) Instituta za pedologiju i tehnologiju tla Poljoprivrednog fakulteta u Zagrebu, odnosno Instituta za istraživanje tla. Navedeni Institut je 10. ožujka 1961. zaključio Ugovor o korištenju stana s JČ, kao nositeljicom stanarskog prava, kojim ugovorom je predmetni stan, koji se sastojao od 1 sobe, 1 kuhinje, 1 smočnice i zajedničkog wc-a, ukupne površine 22,34 m2, dodijeljen JČ na temelju rješenja NOO D. Grad-Odjel za stamb. posl. od 8.3.1961. br. 06-S-1057/1-1961. Budući je navedeni stan zajedničkim hodnikom spojen s prostorom površine 129,00 m2, tadašnji vlasnik (nosilac prava korištenja), društvo Agroindustrijska interesna zajednica d.o.o. iz [adresa], sklopilo je Ugovor od ..1986. s JČ, na temelju kojega je JČ predmetni stan ustupila AIZ d.o.o. Stoga navedeni stan površine 22,34 m2, nije sastavni dio poslovnog prostora površine 129,00 m2, kojega je vlasnik bilo društvo AIZ d.o.o., a sada je upisan kao vlasništvo Republike Hrvatske. Ističe kako koristi prostor površine 22,34 m2, koji nije sastavni dio poslovnog prostora sada upisanog u vlasništvu Republike Hrvatske, već zasebni dio. Ističe kako je navedeno razvidno i iz Zapisnika Zagrebačkog holdinga d.o.o. od 14.12.2012., prema kojemu prostor na II katu lijevo ima ukupnu površinu od 151,34 m2, do čega prostor kojega koristi tuženik ima površinu od 22,34 m2, a drugi dio ima površinu od 129,00 m2. Slijedom toga ističe kako Republika Hrvatska nije upisana kao vlasnik stana površine 22,34 m2, koji se nalazi na II katu zgrade u [adresa]. Predlaže odbiti tužbeni zahtjev kao neosnovan uz naknadu parničnog troška.

3. U dokaznom postupku sud je izvršio uvid u zahtjev za mirno rješenje spora (list 4-9), Odluku o iznosu naknade za korištenje poslovnog prostora u vlasništvu/suvlasništvu Republike Hrvatske od 12. lipnja 2018. (list 10-11), izvadak otvorenih stavki (list 12), izvadak iz zemljišne knjige (list 13-14), rješenje ovog suda, zemljišnoknjižnog odjela posl. br. Z-28176/12 od 4. ožujka 2021. (list 15-20), izmjeru, izradu tlocrta i iskaz neto površine koju je izradio NČ, stalni sudski vještak od 23. veljače 2022. (list 21-23), zapisnik s očevida utvrđivanja korisnika od 14. svibnja 2021. (list 24), podneske tuženika upućene Državnim nekretninama d.o.o. od 15. ožujka 2022. , 7. srpnja 2021. i 30. lipnja 2021. (list 25-31), izračun naknade za poslovni prostor od 8. ožujka 2022. (list 32), poziv na podmirivanje duga Državnih nekretnina d.o.o. upućen tuženiku od 8. ožujka 2022. (list 33), Ugovor o korištenju stana zaključen između Instituta za istraživanja tla i JČ od 10. ožujka 1961. (list 40-43), Ugovor između Agroindustrijske interesne zajednice i JČ od 15. listopada 1986. (list 44-46), zapisnik Zagrebačkog holdinga d.o.o. od 28. listopada 2012. (list 47), dopis Gradskog stambenog komunalnog gospodarstva d.o.o. od 18. travnja 2023. (list 63), izvršen je uvid u spis ovog suda, zemljišnoknjižnog odjela posl. br. Z-28176/2012, izveden je dokaz saslušanjem svjedokinje OČ (list 85- 86), tuženika (86-87), izvršen je uvid u dopis Centra za restrukturiranje i prodaju od 8. prosinca 2023. (list 95), izvršen je očevid na licu mjesta (list 96-100), izveden je dokaz građevinskim vještačenjem po vještaku dipl. ing. Dariu Šereru (106-187), izveden je dokaz usmenim saslušanjem vještaka dipl. ing. Daria Šerera (list 256-257).

4. Podneskom od 31. siječnja 2025. tužitelj je preinačio tužbu s obzirom da je povećao svoj tužbeni zahtjev radi isplate u odnosu na zahtjev postavljen u tužbi. Sud je preinaku dopustio na ročištu održanom 17. veljače 2025., sukladno odredbi čl. 190. st. 2. Zakona o parničnom postupku (''Narodne novine'' broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96,08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23 - dalje: ZPP), jer tužitelj bez svoje krivnje nije mogao preinačiti tužbu do zaključenja prethodnog postupka budući da su potraživanja s osnova naknade za korištenje dospijevala i nakon zaključenja prethodnog postupka. Sukladno odredbi čl. 191. st. 2. ZPP-a tuženik se takvoj preinaci ne može protiviti.

5. Temeljem ocjene svakog dokaza zasebno i svih dokaza zajedno te na temelju rezultata cjelokupnog postupka u skladu s odredbom čl. 8. ZPP-a, sud je utvrdio da je tužbeni zahtjev tužitelja djelomično osnovan.

6. Predmet ovog postupka je zahtjev tužitelja za iseljenje i predaju u posjed poslovnog prostora na 2. katu površine 147,31 m2, [adresa], kao i za isplatu iznosa od 11.287,24 EUR, s pripadajućim zateznim kamatama, s osnova naknade za korištenje nekretnine.

7. Među strankama nije sporno da je tuženik u posjedu predmetnog poslovnog prostora. Sporno je je li tužitelj aktivno legitimiran na podnošenje predmetne tužbe, sporan je osnov i visina tužbenog zahtjeva radi isplate.

8. Uvidom u zemljišnoknjižni izvadak zk. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] utvrđeno je da je tužitelj vlasnik 12. suvlasničkog dijela s neodređenim omjerom, etažno vlasništvo E-11 i to poslovnog prostora na II. (drugom) katu površine 147,31 m2, [adresa], neodvojivo povezanog sa suvlasničkim dijelom nekretnine u A, koji je jednako velik kao i ostali suvlasnički dijelovi, sve sagrađeno na k. č. br. [katastarska čestica] [adresa], izgrađeno zemljište, dvorište, stambena zgrada br. 9, stambena zgrada 9/I, poslovna zgrada br. 9/II, pomoćna zgrada, površine 2416 m2.

9. Uvidom u izmjeru, izradu tlocrta i iskaz neto površina za poslovni prostor na 2. katu nekretnine na adresi [adresa], koju je izgradio dipl. ing. arh. NČ, stalni sudski vještak za područje graditeljstva i procjena nekretnina za naručitelja Državne nekretnine d.o.o. od dana 23. veljače 2022., utvrđeno je da je vještak izradio tlocrt 2. kata na kojem se nalazi i prostorija koju koristi tuženik. Vještak je utvrdio da je ukupna površina prostora 151,86 m2, a da je površina prostora kojeg koristi tuženik 23,19 m2.

10. Uvidom u zapisnik s očevida održanog 14. svibnja 2021. utvrđeno je da je prilikom očevida zatečen odvjetnik ŽČ te da nije poznato koju površinu od ukupne površine koristi tuženik. Utvrđeno je da dio prostora koristi Ruben d.o.o. te da navedeni korisnici prostor koriste više od 10 godina nakon gašenja Agroindustrijske zajednice koja je bila u prostoru.

11. Uvidom u Ugovor o korištenju stana od 10. ožujka 1961. utvrđeno je da je isti zaključen između Instituta za istraživanje tla kao predstavnika zgrade i JČ kao nositelja stanarskog prava, a predmet Ugovora je bilo korištenje stambene prostorije u [adresa] na 2. katu koje se sastoje od jedne sobe (djevojačke), jedne kuhinje, jedne smočnice i jednog zajedničkog WC-a ukupne površine 22,34 m2.

12. Uvidom u Ugovor od 15. listopada 1986. sklopljen između Agroindustrijske interesne zajednice i JČ utvrđeno je da je Agroindustrijska interesna zajednica stekla pravo korištenja poslovnih prostorija u površini 151,81 m2 u zgradi na adresi [adresa], na 2. katu, a da se JČ nalazi u dijelu tog poslovnog prostora površine 22,34 m2, s lijeve strane od ulaza te ga koristi kao stambeni prostor. Nadalje je utvrđeno da će JČ iseliti iz tog dijela prostora u Centar društvene brige o starijim osobama Trešnjevka, a razliku troškova tog smještaja će financirati Agroindustrijska interesna zajednica, dok će se taj dio prostora kojeg ona koristi ustupiti Agroindustrijskoj interesnoj zajednici.

13. Uvidom u zapisnik Zagrebačkog holdinga d.o.o. od 28. listopada 2012. utvrđeno je da se istim konstatira da je obveznik plaćanja komunalne vodne naknade poduzeće AIZ d.o.o. koji koristi prostor u površini od 129 m2. U dijelu od 22,34 m2 prostor koristi ŽČ koji se kod Zagrebačkog holdinga d.o.o. vodi kao stambeni prostor. Također se navodi da je u prilogu tog zapisnika etažni elaborat u kojem je vidljivo da cijeli prostor ima površinu 151,34 m2.

14. Uvidom u spis ovog suda, zemljišnoknjižnog odjela posl. br. Z-28176/2012 utvrđeno je da je postupak pokrenut prijedlogom Zagrebačkog holdinga d.o.o. od 28. svibnja 2012. radi provedbe postupka povezivanja knjige položenih ugovora i zemljišne knjige zk. ul. [broj ZK uloška] i zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina]. Rješenjem od 4. ožujka 2021. dopušten je upis, između ostalog, 11. etaže – poslovni prostor na 2. katu površine 147,31 m2 uz uknjižbu prava vlasništva za korist Republike Hrvatske, odnosno tužitelja.

15. U svom iskazu svjedokinja OČ navodi da je cijeli radni vijek bila zaposlena u Agroindustrijskoj zajednici, a potom u AIZ d.o.o. koji je pravni slijednik Agroindustrijske zajednice. U mirovinu je otišla prije 5 godina. Sjedište društva je bilo u Kačićevoj 9 na 2. katu. Radi se o stanu na lijevoj strani, a na tom katu nalazi se još jedan stan na desnoj strani. Predmetni prostor AIZ-a d.o.o. izgleda tako da se sa stubišta najprije ulazi u jedan veliki hodnik. Iz tog hodnika se ulazi u još jedan hodnik, potom u sobu, a iz te sobe u još jednu sobu. To su dvije sobe koje se nalaze s ulične strane. S dvorišne strane nalaze se još 4 sobe i kuhinja. U stanu se nalaze ukupno 3 hodnika, a nalazi se i zajednički WC u prvom velikom hodniku kad se uđe sa stubišta. Taj prostor je Agroindustrijska zajednica kupila 1979. od države posredstvom Privredne banke Zagreb d.d. Već tada u prostoru koji se nalazi na lijevoj strani gledano iz glavnog hodnika u koji se ulazi sa stubišta je bila JČ, odnosno tu se nalazio stan koji je ona koristila, a sastojao se od dvije male prostorije. Koristila je i WC u glavnom hodniku. JČ je imala stanarsko pravo. Direktori su se s njom dogovorili, ona im je prepustila stan, otišla je živjeti u dom, a Agroindustrijska zajednica je snosila troškove doma. Nakon što je iselila Agroindustrijska zajednica je taj prostor preuredila, te dvije prostorije spojila u jednu i to su koristili kao konferencijsku dvoranu. Tuženik je u taj prostor došao prije 20 godina. Njezin direktor je znao da je tuženik, njezin suprug, odvjetnik, a firma je trebala odvjetnika te je zastupao firmu. S njima je sklopio ugovor i plaćao najamninu ili zakupninu. Tuženik je došao u taj stan u kojem je nekad bila gđa JČ, a ostatak je koristio AIZ d.o.o. S vremenom je bilo sve manje posla i dijelovi prostora koje je koristio AIZ d.o.o. dani su u zakup drugim firmama. Tako je u zakup dijela prostora došlo društvo Ruben d.o.o. koje je u prostoru otprilike 15 godina. AIZ d.o.o. je otišao u stečaj prije 5 godina. Tuženik je ostao u prostoru kojeg je koristio i ranije i još uvijek ga koristi. Plaća svo ovo vrijeme spomeničku rentu i komunalnu naknadu. Ruben d.o.o. i još jedno društvo koje koristi prostor od AIZ-a plaćaju najam Državnim nekretninama, ali nemaju zaključen nikakav ugovor, barem su joj tako rekli.

16. U svom iskazu tuženik se u cijelosti pridružio iskazu svjedokinje OČ. On navodi da se sa stubišta zgrade ulazi u jednu prostoriju četvrtastog oblika u kojoj se s lijeve strane nalazi zajednički WC i prostoriju koju on koristi i u koju se ulazi kroz vrata koja se nalaze pokraj vrata WC-a. Iz te prostorije četvrtastog oblika vode dva hodnika koja su podijeljena vratima, a nalaze se ravno gledano od ulaza sa stubišta. Iz tih hodnika ulazi se u ostale prostorije kako ih je opisala svjedokinja. To je tih 10 prostorija koje je Agroindustrijska interesna zajednica kupila od SR Hrvatske 1979. U tih 10 prostorija nije uključena prostorija koju tuženik koristi, jer je ona predstavljala stambeni dio u kojem je živjela gđa JČ koja je imala stanarsko pravo. Navodi kako je u taj prostor ušao 2004., a sklopio je ugovor o zakupu s AIZ d.o.o. Plaćao je zakupninu. U jednom trenutku prestali su plaćati njegove odvjetničke usluge, a ostali su mu dužni preko 100.000,00 kn. Zbog toga je raskinuo ugovor o zakup, a to je bilo možda 2010. Nije protiv njih pokretao ovršni postupak, jer je znao kakvo je stanje u firmi. Nije prijavio tražbinu u stečaju. Poslovni prostor koji je koristio AIZ d.o.o. nije unesen u temeljni kapital tog društva. Još uvijek je u tom prostoru u kojem je ostao i nakon raskida Ugovora o zakupu. Plaća komunalnu naknadu i spomeničku rentu i nikakve druge naknade ne plaća. Imaju jedno brojilo koje je zajedničko i s druge dvije firme u prostoru dijeli troškove struje. Račun za struju dobivaju od Državnih nekretnina. Firma Ruben d.o.o. u tom je prostoru već 15-ak godina, a druga firma koja koristi prostor je Liberta Info i oni su ušli u prostor otprilike kad se RH upisala kao vlasnica. Ima ključ od ulaza u cjelokupan prostor iz stubišta zgrade i od vrata prostorije koju koristi. WC se ne zaključava.

17. Uvidom u nalaz i mišljenje vještaka dipl. ing. građ. Daria Šerera utvrđeno je da je vještak iskaz površina i obračunske veličine zgrade prikazao na skici predmetnog prostora. Iz navedene skice proizlazi kako je predmetna prostorija koju koristi tuženik površine 23,19 m2 dok je ukupna površina cijelog prostora kako ju je izmjerio vještak na očevidu 151,58 m2. Nadalje, vještak utvrđuje kako procijenjena tržišna vrijednost zakupnine koja se može ostvariti za korištenje dijela te nekretnine u površini od 23,19 m2 koju koristi tuženik, iznosi 7.138,27 EUR bez PDV-a za razdoblje od 4. ožujka 2021. do izrade nalaza i mišljenja odnosno 8.924,20 EUR s uključenim PDV-om.

18. Tužitelj je prigovorio nalazu i mišljenju u dijelu visine mjesečne zakupnine, jer je utvrđena nižom od one koju je tužitelj tražio u tužbi. Tuženik nije imao prigovora na nalaz i mišljenje vještaka.

19. S obzirom na prigovore tuženika vještak se na iste očitovao na ročištu održanom 17. veljače 2025. Tako vještak navodi da je nalaz i mišljenje izradio sukladno zadatku suda te je utvrdio vrijednost tržišne zakupnine, a ne vrijednost zakupnine prema odluci jedinice lokalne samouprave koju tužitelj navodi u podnesku. Procjena je sačinjena sukladno odredbama Zakona o procjeni i vrijednosti nekretnina i Pravilnika o procjeni i vrijednosti nekretnina na način da je od Gradskog ureda za upravljanje imovinom i stanovanje pribavljena zbirka poredbenih zakupnina za cjenovni blok u kojem se nalazi predmetna nekretnina. Prilikom uviđaja izvršio je izmjeru prostora te je utvrdio površinu od 151,58 m2. Ne zna na koji način je utvrđena površina od 147,31 m2, a koja je upisana u zemljišnim knjigama. Prilikom mjerenja tolerira se odstupanje od oko +/- 2%.

20. Sud je prihvatio nalaz i mišljenje vještaka dipl. ing. Daria Šerera jer je isti jasan, obrazložen i neproturječan kako sam sebi, tako i ostalim izvedenim dokazima. Uostalom, nakon usmenog očitovanja vještaka tužitelj nije ustrajao na prigovorima, a isto tako je uskladio visinu svog zahtjeva za isplatu s nalazom i mišljenjem vještaka.

21. Sud je prihvatio kao istinite iskaze svjedokinje i tuženika jer su iskazivali suglasno i uvjerljivo te u skladu s dokumentacijom koja prileži spisu.

22. Na temelju svih izvedenih dokaza, a osobito uvidom u dostavljeni zemljišnoknjižni izvadak za predmetnu nekretninu, sud je utvrdio da je tužitelj upisan kao vlasnik predmetnog stana. Tužitelj je svoje pravo vlasništva upisao u postupku povezivanja zemljišne knjige i knjige položenih ugovora, a što je utvrđeno uvidom u predmet ovog suda, zemljišnoknjižnog odjela posl. br. Z-28176/2012 i rješenja od 4. ožujka 2021.

23. Dakle, sud utvrđuje da je tužitelj upisani zemljišnoknjižni vlasnik predmetne nekretnine – poslovnog prostora na II. katu u zgradi na adresi [adresa], pobliže opisanog u izreci presude.

24. U zemljišnim knjigama upisano je kako predmetni poslovni prostor ima površinu 147,31 m2, što se u određenoj mjeri razlikuje od površine istog prostora koju je izmjerio stalni sudski vještak dipl. ing. arh. NČ koji je radio izmjeru tog prostora po nalogu Državnih nekretnina d.o.o. i koji je izmjerio površinu od 151,86 m2. Također, na očevidu održanom u ovom postupku stalni sudski vještak dipl. ing. Dario Šerer izmjerio je poslovni prostor te utvrdio da je isti površine 151,58 m2 m2.

25. Unatoč razlikama u naznačenoj površini poslovnog prostora u zemljišnim knjigama i prema mjerenjima i utvrđenjima vještaka, sud zaključuje da se radi o odstupanju koje je unutar toleriranog odstupanja od +/- 2%, o čemu je iskazivao vještak dipl. ing. Dario Šerer prilikom usmenog očitovanja.

26. Imajući na umu utvrđenu površinu predmetnog poslovnog prostora iz nalaza i mišljenja vještaka dipl. ing. Daria Šerera, čiji nalaz i mišljenje je sud prihvatio, uz uvažavanje toleriranog odstupanja prilikom mjerenja, sud utvrđuje da poslovni prostor na II. katu zgrade na adresi [adresa] koji je upisan u zemljišne knjige kao 12. suvlasnički dio u zk. ul. br. [broj ZK uloška], k. č. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], obuhvaća cijeli poslovni prostor koji se nalazi na tom katu i koji ima samo jedan ulaz iz hodnika zgrade pa tako i prostoriju koju koristi tuženik.

27. Naime, tuženik je u posjedu dijela tog poslovnog prostora na II. katu zgrade na adresi [adresa] površine 23,19 m2, koju površinu je utvrdio vještak dipl. ing. Dario Šerer mjerenjem na održanom očevidu i kojem utvrđenju iz nalaza i mišljenja stranke nisu prigovarale. Iako je tuženik tijekom postupka tvrdio da navedena prostorija u njegovom posjedu nije upisana u zemljišne knjige te da je tužitelj upisan kao vlasnik preostalog dijela poslovnog prostora, a ne i prostorije koju koristi tuženik, navedene tvrdnje tuženika sud nalazi neosnovanima i nedokazanima.

28. Okolnost da je na dijelu poslovnog prostora koji koristi tuženik nekada postojalo stanarsko pravo nositeljice JČ ne utječe na odluku u ovom predmetu. Kako je razvidno iz dostavljenog ugovora zaključenog između Agroindustrijske interesne zajednice i JČ, JČ je predala na korištenje Agroindustrijskoj interesnoj zajednici taj dio poslovnog prostora nakon što je otišla u dom, a što je u svom iskazu potvrdila i svjedokinja OČ. Stoga, a u nedostatku konkretnih činjeničnih tvrdnji i dokaza koji bi govorili suprotno, sud smatra kako ne postoje razlozi uslijed kojih tužitelj ne bi mogao upisati svoje pravo vlasništva nad tim dijelom poslovnog prostora, a kada je upisao svoje pravo vlasništva nad preostalim dijelom, odnosno nije razvidno da bi dio poslovnog prostora koji koristi tuženik bio u drugačijem režimu od preostalog dijela poslovnog prostora nakon što je AIZ d.o.o. otišao u stečaj te je brisan iz sudskog registra, dok je ranija nositeljica stanarskog prava JČ napustila stan i prepustila ga AIZ-u.

29. Također, nisu odlučni ni navodi tuženika da suprotni zaključak proizlazili iz potvrde o plaćanju komunalne naknade Zagrebačkog holdinga d.o.o. Naime, upravo je Zagrebački holding d.o.o. podnio prijedlog radi provedbe postupka povezivanja knjige položenih ugovora i zemljišne knjige u predmetu ovog suda posl. br. Z-28176/12 u kojem prijedlogu je kao vlasnika poslovnog prostora površine 147.31 čm naznačio AIZ d.o.o. te je onda povodom takvog prijedloga kao vlasnik tog poslovnog prostora upisan tužitelj.

30. Prema odredbi čl. 161. st. 1. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima (''Narodne novine'' broj 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 129/00, 114/01, 79/06, 141/06, 146/08, 38/09, 153/09, 143/12 i 152/14 - dalje: ZV) vlasnik ima pravo zahtijevati od osobe koja posjeduje njegovu stvar da mu ona preda svoj posjed te stvari. Prema odredbi čl. 162. st. 1. ZV-a da bi u postupku pred sudom ili drugim nadležnim tijelom ostvario svoje pravo da od osobe koja posjeduje njegovu stvar zahtijeva da mu ona preda svoj posjed te stvari, vlasnik mora dokazati da je stvar koju zahtijeva njegovo vlasništvo i da se nalazi u tuženikovom posjedu.

31. Slijedom svega navedenog, tužitelj koji je zemljišnoknjižni vlasnik poslovnog prostora, aktivno je legitimiran u ovom postupku, odnosno aktivno je legitimiran na podnošenje tužbe iz čl. 161. st. 1. ZV-a.

32. S druge strane, tuženik je bespravni posjednik, jer nema nikakvu pravnu osnovu za posjedovanje. Tuženik u svom iskazu navodi kako je s AIZ d.o.o. imao zaključen ugovor o zakupu, međutim, isto tako navodi da je isti raskinuo. Sudu nije dostavljen ugovor o zakupu, ali ni bilo kakav drugi ugovor ili pravni akt koji bi predstavljao pravnu osnovu posjedovanja. Tuženik ni ne tvrdi da ima pravnu osnovu za posjedovanje nekretnine.

33. Uslijed toga, sud smatra kako tuženik ne može tužitelju osporavati njegovo pravo vlasništva jer nema nikakvo jače pravo u odnosu na njega. Okolnost da bi eventualno neka treća osoba mogla naspram tužitelja svojatati pravo vlasništva na predmetnim nekretninama, u situaciji kada tuženik svoje pravo na posjed ne izvodi od te osobe, ne ovlašćuje tuženika na osporavanje zemljišnoknjižnog vlasništva tužitelja. U okolnostima konkretnog slučaja, s obzirom da je tužitelj upisani zemljišnoknjižni vlasnik nekretnine te da tuženik ne ističe i ne dokazuje da bi imao pravo koje ga ovlašćuje na posjed stvari (pravo na posjed), to je tužiteljev zahtjev u odnosu na predaju u posjed dijela poslovnog prostora koji je u posjedu tuženika, osnovan (tako i Vrhovni sud Republike Hrvatske u odluci broj Rev-681/2019-2 od 4. srpnja 2023.).

34. Slijedom svega navedenog, prihvaćen je zahtjev tužitelja da mu tuženik preda u posjed dio poslovnog prostora i to prostoriju površine 23,19 m2 koja se nalazi lijevo od glavnog ulaza u poslovni prostor, koja je u posjedu tuženika. Iako je tužitelj tražio predaju u posjed cijelog poslovnog prostora, tijekom postupka je utvrđeno da tuženik koristi samo navedenu prostoriju površine 23,19 m2. Iako tuženik ima ključeve od cijelog prostora to samo po sebi ne znači da koristi cijeli prostor, a utvrđeno je da cijeli prostor osim tuženika koriste još društva Ruben d.o.o. i Liberta info. Uslijed činjenice da cijeli prostor koriste i drugi korisnici, tuženik i nije u mogućnosti predati tužitelju cijeli poslovni prostor pa je u preostalom dijelu kojim tužitelj traži predaju ostatka prostora, tužbeni zahtjev odbijen kao neosnovan.

35. Kako je već navedeno, tuženik je u posjedu predmetnog stana bez pravnog osnova, a sud utvrđuje da je tuženik nepošteni posjednik predmetnog poslovnog prostora i to tijekom cijelog razdoblja za koje tužitelj potražuje naknadu. Navedeno stoga što je tuženik znao da nema nikakavu pravnu osnovu za posjedovanje poslovnog prostora, budući da je u posjedu bio temeljem zakupnog odnosa s ranijim vlasnikom, ali koji ugovor o zakupu je upravo tuženik raskinuo i to negdje 2010., kako je izričito naveo u svom iskazu (pri čemu ugovor o zakupu sudu nije dostavio).

36. Sukladno članku 165. st. 1. ZV-a nepošteni posjednik tuđe stvari mora je predati vlasniku ili osobi koju taj odredi te naknaditi sve štete koje su na njoj nastale i sve koristi koje je imao za vrijeme svojega posjedovanja pa i one koje bi stvar dala da ih nije zanemario. Stoga je tuženik dužan naknaditi tužitelju korist koju je imao za vrijeme svog posjedovanja, a ta korist je prema ocjeni ovog suda upravo naknada za korištenje nekretnine u visini zakupnine koju je tužitelj mogao ostvariti davanjem nekretnine u zakup.

37. Visinu naknade za korištenje nekretnine, odnosno tržišne zakupnine koju je tužitelj mogao ostvariti davanjem nekretnine u zakup, sud je utvrdio na temelju nalaza i mišljenja vještaka dipl. ing. građ. Daria Šerera. Za razdoblje za koje tužitelj traži naknadu končano postavljenim tužbenim zahtjevom iz podneska od 3. travnja 2025. i ta za razdoblje od 4. ožujka 2021. do 31. ožujka 2022. naknada prema nalazu i mišljenju vještaka iznosi 2.561,15 EUR. Kako za to razdoblje tužitelj potražuje naknadu od 3.105,14 EUR, to je tužiteljev zahtjev za isplatu iznosa od 543,99 EUR za navedeno razdoblje, neosnovan.

38. Nadalje, za razdoblje od travnja 2022. do zaključno rujna 2022. tužitelj potražuje iznos od 240,65 EUR mjesečno (ukupno za to razdoblje 1.443,90 EUR). Međutim, prema nalazu i mišljenju vještaka tužitelju za travanj, svibanj i lipanj 2022. pripada iznos od 221,23 EUR mjesečno, za srpanj, kolovoz i rujan iznos od 230,28 EUR mjesečno. Stoga su tužitelju za razdoblje od travnja do zaključno rujna 2022. dosuđeni iznosi sukladno nalazu i mišljenju vještaka (ukupno 1.354,53 EUR), dok je tužbeni zahtjev za iznos od 89,37 EUR za navedeno razdoblje, neosnovan.

39. Za daljnje razdoblje od listopada 2022. pa do zaključno siječnja 2025. tužitelj potražuje manje iznose od onih koji bi mu pripadali sukladno nalazu i mišljenju vještaka pa su za to razdoblje tužitelju dosuđeni iznosu sukladno njegovom zahtjevu (240,65 EUR mjesečno).

40. Slijedom svega navedenog, naloženo je tuženiku isplatiti tužitelju iznos od 10.653,88 EUR, dok je tužiteljev zahtjev radi isplate daljnjeg iznosa od 633,36 EUR odbijen kao neosnovan.

41. Tužitelj ima pravo i na zatezne kamate na pojedine mjesečne iznose naknade za korištenje nekretnine, sukladno odredbi članka 29. st. 1. Zakona o obveznim odnosima (''Narodne novine'' broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15 i 29/18 – u daljnjem tekstu: ZOO). Rok dospijeća plaćanja pojedinih mjesečnih iznosa naknade, a kako to potražuje tužitelj, sud smatra primjerenim. O stopi zateznih kamata odlučeno je na temelju odredbe članka 29. stavka 2. Zakona o obveznim odnosima (''Narodne novine'' broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 159/22 i 155/23).

42. O troškovima postupka odlučeno je na temelju odredaba članka 154. st. 1. i 5. i članka 155. ZPP te odredaba Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (''Narodne novine'' br. 138/23 – dalje: Tarifa). Tako je tužitelju priznat trošak sastavljanja zahtjeva za mirno rješenje spora u visini 100 bodova (Tbr. 32. Tarife), trošak sastava tužbe u visini 100 bodova (Tbr. 7. t. 1. Tarife), trošak sastavljanja podnesaka od 22. prosinca 2022. i 31. siječnja 2025. u visini 100 bodova za svaki podnesak (Tbr. 8. t. 1. Tarife), trošak sastavljanja podneska od 12. prosinca 2023. u visini 25 bodova (Tbr. 8. t. 4. Tarife), zastupanja na ročištima održanim 17. veljače 2025., 13. travnja 2023., 23. studenog 2023., 16. veljače 2023. i 12. lipnja 2025. u visini 100 bodova za svako ročište (Tbr. 9. t. 1. Tarife), zastupanja na očevidu održanom 19. ožujka 2024. u visini 100 bodova (Tbr. 9. t. 7. tarife), odnosno 1.025 bodova, što uz vrijednost boda od 2,00 EUR prema Tbr. 54. Tarife (2.050,00 EUR), uvećano za trošak vještačenja u iznosu od 633,18 EUR i trošak sudske komisije u iznosu od 49,48 EUR, ukupno iznosi 2.732,66 EUR.

43. Iako tužitelj nije uspio sa svojim zahtjevom u cijelosti, sud smatra da se radi o neznatnom dijelu zahtjeva, u vezi kojeg nisu nastali posebni troškovi pa je trošak tužitelju dosuđen u cijelosti (čl. 154. st. 5. ZPP-a).

44. Kako tuženik nije uspio u ovom postupku, to je odbijen i njegov zahtjev za naknadu parničnog troška u iznosu od 500,00 EUR (čl. 154. st. 1. ZPP-a).

45. Slijedom svega navedenog, odlučeno je kao u izreci.

Zagreb, 10. srpnja 2025.

Sutkinja

Gorana Žurić Juretić

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ove presude dopuštena je žalba u roku od 15 dana, i to od dana održavanja ročišta na kojem se presuda objavljuje, ako je stranka uredno obaviještena o ročištu za objavu, bez obzira na to je li na isto pristupila, odnosno od dana primitka prijepisa presude, ako stranka nije bila uredno obaviještena o ročištu na kojem je presuda objavljena. Žalba se podnosi pisano, u četiri istovjetna primjerka, putem ovog suda županijskom sudu.

DNA:

1. Zakonskom zastupniku tužitelja

2. Punomoćniku tuženika