Pž-1866/2019-0 · Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske

REPUBLIKA HRVATSKA

Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske

Zagreb

Broj:Pž-1866/2019

U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E

P R E S U D A

Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca:Davorka Kučana predsjednika vijeća, te Azre Hadžijusufović-Muminagić i Koraljke Bašić članica vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice Sofije Kovačević kao zapisničarke,u prekršajnom predmetu protiv okrivljenika Z. M., zbog prekršaja iz čl.282. st.9. Zakona o sigurnosti prometa na cestama (NN 67/2008,48/10 , 74/11, 80/13 , 158/13 , 92/14 i 64/15), rješavajući o žalbi okrivljenika Z. M., podnesenoj protiv presude Prekršajnog suda u Puli, Prekršajni odjel od 21.veljače 2019., broj: PpP-196/19., na sjednici vijeća održanoj dana 3.listopada 2019.

p r e s u d i o j e

I Odbija se kao neosnovana žalba okrivljenika Z. M. i potvrđuje prvostupanjska presuda.

II Okrivljenik Zoran Mršić se, temeljem čl. 139.st. 6.Prekršajnog zakona (NN 107/07., 39/13 i 157/13) oslobađa paušalnih troškova žalbenog postupka.

Obrazloženje

Presudom Prekršajnog suda u Puli, Prekršajni odjel od 21.veljače 2019., broj: PpP- 196/19., proglašen je krivim okrivljenik Z. M., zbog prekršaja iz čl. 282.st. 9. Zakona o sigurnosti prometa na cestama, za koji mu je, primjenom čl.37. Prekršajnog zakona, izrečena novčana kazna u iznosu od 3.000,00 (tritisuće) kuna, činjenično opisanog u izreci pobijane presude.

Temeljem čl.33.st.10.Prekršajnog zakona okrivljeniku je odobreno plaćanje novčane kazne u roku od dva mjeseca.

Istom presudom okrivljenik je upozoren, temeljem čl. 152. st. 3. Prekršajnog zakona,da ukoliko u danom roku plati dvije trećine izrečene novčane kazne, smatrat će se da je novčana kazna u cijelosti plaćena.

Temeljem čl.58.Prekršajnog zakona okrivljeniku je izrečena i zaštitna mjera zabrane upravljanja motornim vozilima „B“ kategorije u trajanju od 3 (tri) mjeseca. U izrečenu zaštitnu mjeru okrivljeniku se uračunava vrijeme za koje mu je vozačka dozvola bila privremeno oduzeta Naredbom o određivanju mjere opreza.

Istom presudom, temeljem čl.139. st.3.u vezi čl.138. st.3.Prekršajnog zakona, okrivljenik je obavezan platiti troškove prekršajnog postupka u iznosu od 200,00 (dvjesto) kuna.

Protiv te presude okrivljenik je pravodobno podnio žalbu zbog bitne povrede odredaba prekršajnog postupka, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, odluke o prekršajno pravnoj sankciji i troškovima prekršajnog postupka, kako to proizlazi iz sadržaja njegove žalbe.

Žalitelj predlaže da se iz razloga navedenih u žalbi ista prihvati.

Žalba nije osnovana.

Rješavajući žalbi okrivljenika ovaj Sud je ispitao pobijanu presudu u smislu čl. 202.st. 1. Prekršajnog zakona i utvrdio da istom nisu povrijeđene odredbe prekršajnog materijalnog prava na štetu okrivljenika niti je nastupila zastara prekršajnog progona, a nije počinjena ni bitna povreda odredaba prekršajnog postupka iz čl.195. st.1. toč. 6.,7.,9. i 10. Prekršajnog zakona, na koje ovaj Sud pazi po službenoj dužnosti.

Nadale, pobijanom presudom nije počinjena bitna povreda na koju se poziva žalitelj u svojoj žalbi. Naime, činjenica da je prvostupanjski sud u izreci svoje presude naveo i materijalnu i kaznenu odredbu prekršaja kojeg je okrivljenik počinio ne znači da je prekoračio optužni prijedlog, kako to pogrešno smatra žalitelj u svojoj žalbi, jer se radi samo o jednom te istom djelu prekršaja.

Jednako tako, održavanje glavne rasprave bez nazočnosti okrivljenika, prvostupanjski sud nije povrijedio pravo obrane okrivljenika, jer je istog u više navrata pozivao na sud, kako bi iznio svoju obranu.

Naime, prvostupanjski sud je pozivajući okrivljenika na raspravu održanu dana 26. studenog 2018. i 14. prosinca 2018. istome pružio mogućnost da iznese svoju obranu. Nadalje, kako su se pozivi za okrivljenika vrati sa oznakom „obaviješten nije podigao pošiljku, kako to proizlazi iz stanja spisa predmeta i vraćenih poziva na kojima su evidentirani datumi ostavljenih obavijesti okrivljeniku, pravilno je postupio prvostupanjski sud kada je poziv okrivljeniku dostavio putem oglasne ploče suda, što se temeljem čl.145. st.5. Prekršajnog zakona smatra urednom dostavom.

Ovaj Sud je mišljenja, da se glavna rasprava mogla održati i bez nazočnosti okrivljenika,temeljem čl.167. st.3. Prekršajnog zakona, jer to nije utjecalo na zakonito i pravilno donošenje odluke.

Neosnovani su žalbeni navodi okrivljenika, da je u 12. i 1. mjesecu bio u Italiji, te da nije mogao podići pozive, jer okrivljenik o svojoj navodnoj odsutnosti sa adrese stanovanja nije obavijestio sud i ako je primio obavijest temeljem čl.109a. Prekršajnog zakona, koja je sastavni dio prekršajnog naloga izdanog po tužitelju, a u kojoj obavijesti u stavku 1.toč.2.do 8.su navedena njegova prava i obaveze.

Rješavajući nadalje o žalbi,ovaj Sud je utvrdio, da je prvostupanjski sud u potpunosti i točno utvrdio činjenično stanje i na temelju utvrđenog činjeničnog stanja pravilno pravno označio djelo okrivljenika kao prekršaj iz primijenjenog propisa.

Ovo zato, jer iz dokaza provedenih pred prvostupanjskim sudom, posebno iz zapisnika o ispitivanju prisutnosti opojnih droga ili lijekova od 26.lipnja 2018. serijskog broja xxxx, u kojem je navedeno da okrivljenik odbija ispitivanje, a kojeg je okrivljenik bez primjedbi potpisao. Nedvojbeno proizlazi da je okrivljenik počinio prekršaj za koji je terećen. Nadalje, okrivljenik ni u svom prigovoru na prekršajni nalog nije osporavao djelo prekršaja, nego je prigovor podnio samo zbog odluke o prekršajno pravnoj sankciji.

Prvostupanjski sud je uvjerenje o krivnji okrivljenika obrazložio argumentiranim i logičnim razlozima koje žalitelj nije doveo u sumnju svojim tvrdnjama,a što u potpunosti prihvaća i ovaj Sud,slijedom čega se navodi žalbe pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja ukazuju neosnovanim,a provođenje drugih dokaza nepotrebnim.

Rješavajući nadalje o žalbi, ovaj Sud je utvrdio, da je prvostupanjski sud imajući u vidu pravilno utvrđeno činjenično stanje, te pravnu kvalifikaciju djela okrivljeniku za počinjeni prekršaj izrekao novčanu kaznu, primjerenu težini počinjenog djela i ostalim okolnostima odlučnim za odmjeravanje kazne, propisanih odredbom čl. 36.st. 2.Prekršajnog zakona.

Prvostupanjski sud je imajući u vidu težinu djela, stupanj krivnje okrivljenika,raniju nekažnjavanost, kao i ostale okolnosti koje su od utjecaja na visinu novčane kazne istom za počinjeni prekršaje izrekao ublaženu novčanu kaznu, te istu valjano i argumentirano obrazložio, što u cijelosti prihvaća i ovaj Sud. Prvostupanjski sud je okrivljeniku odobrio plaćanje novčane kazne u roku od dva mjeseca.

Izrečena novčana kazna ukazuje se srazmjerna težini počinjenog prekršaja i stupnju krivnje okrivljenika,odnosno dovoljno je individualizirana osobi okrivljenika,te ovaj Sud ocjenjuje da će se tako izrečenom novčanom kaznom postići svrha individualne i generalne prevencije.

Ispitujući odluku o primijenjenoj zaštitnoj mjeri,zabrane upravljanja motornim vozilom „B“kategorije,ovaj Sud utvrdio je,da je ista opravdana i na zakonu osnovana. Zaštitna mjera zabrane upravljanja motornim vozilom „B“kategorije primijenjena u trajanju od tri mjeseca,a njezino trajanje primjereno je težini počinjenog djela, te stupnju društvene opasnosti istog. Primjena ove zaštitne mjere u konkretnom slučaju nužna je zbog otklanjanja okolnosti koje poticajno djeluju na počinjenje prekršaja koji je predmet ovog postupka i dodatno će preventivno djelovati na buduće ponašanje okrivljenika. Duljina trajanja izrečene mjere, u okviru zakonom propisanog raspona od jednog mjeseca do dvije godine, a imajući na umu sve okolnosti počinjenog prekršaja i ličnosti okrivljenika, primjerena je težini počinjenog prekršaja i opasnosti ponavljanja djela, a samim time i sigurnosti prometa. Ovaj Sud smatra da će se upravo ovako primijenjenom zaštitnom mjerom u cijelosti ostvariti svrha izricanja iste propisane odredbom članka 51.Prekršajnog zakona.

Ovaj Sud nije mogao prihvatiti žalbene navode okrivljenika da mu je vozačka dozvola potrebna zbog obavljanja posla, jer je okrivljenik o tim okolnostima morao voditi računa prije nego je počinio prekršaj za koji je terećen.

Odluka o troškovima prekršajnog postupka također je na zakonu osnovana,a visina troškova ukazuje se primjerenom. Prema Rješenju o određivanju paušalnog iznosa za troškove prekršajnog postupka (Narodne Novine 18/13),a koje je bilo na snazi u vrijeme vođenja prvostupanjskog postupka,koje je bila na snazi u vrijeme vođenja prvostupanjskog postupka,paušalna svota propisana je u rasponu od 100,00 do 5.000,00 kuna. Prvostupanjski sud je okrivljeniku odredio troškove prekršajnog postupka bliže propisanom minimumu.

Nadalje, kako je 1. lipnja 2013. stupio na snagu Zakon o izmjenama i dopunama Prekršajnog zakona (NN 39/2013), a okrivljenik je žalbu na prvostupanjsku presudu podnio dana 14.svibnja 2019., ovaj Sud je , temeljem čl. 58.st. 7. i čl. 41. citiranog Zakona u vezi čl. 138.st. 2.toč. 3. Prekršajnog zakona („NN“ broj: 107/2007 i 39/2013) odlučivao i o troškovima žalbenog postupka, te je okrivljenika, temeljem čl.139.st.6.Prekršajnog zakona oslobodio troškove žalbenog postupka, kako ne bi plaćanjem istih ugrozio njegovu egzistenciju.

Iz izloženih razloga trebalo žalbu kao neosnovanu odbiti i riješiti kao u izreci.

U Zagrebu, 3.listopada 2019.

Zapisničarka:

Predsjednik vijeća:

Sofija Kovačević,v.r.

Davorko Kučan,v.r.

Presuda se dostavlja Općinski sudu u Puli u 4 (četiri) otpravaka za: spis,okrivljenika i podnositelja optužnog prijedloga.