Rev-755/2006-2 · Vrhovni sud Republike Hrvatske

Broj: Rev 755/06-2

U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E

P R E S U D A

Vrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu u vijeću sastavljenom od sudaca mr. sc. Jasne Brežanski, kao predsjednice vijeća, te Davorke Lukanović-Ivanišević, Ivke Zlokić, Ljubice Munić i Nenada Perina, kao članova vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice Š. P. iz Z., koju zastupa punomoćnica M. S., odvjetnica u Z., protiv tuženika M. d.o.o. iz N. M., kojeg zastupaju punomoćnici M. F. i B. P.-H., odvjetnici u V., radi utvrđenja ništavosti ugovora i isplate, odlučujući o reviziji tužiteljice protiv presude Županijskog suda u Varaždinu poslovni broj Gž-2028/05 od 11. travnja 2006. kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Novom Marofu poslovni broj P-16/04 od 4. listopada 2005., u sjednici održanoj 19. studenoga 2008.,

p r e s u d i o j e:

Odbija se revizija tužiteljice kao neosnovana.

Obrazloženje

Drugostupanjskom presudom je potvrđena prvostupanjska presuda kojom je odlučeno:

"Odbija se tužbeni zahtjev tužiteljice koji glasi:

Utvrđuje se da je Ugovor o udruživanju sredstava sklopljen dana 8.03.95. g. između tužiteljice Š. P. iz Z. i tuženika M. d.o.o. prije M. d.d. za kupnju poslovnog prostora veličine 19,30 m2, na zemljištu koji je trebao biti sagrađen na čkbr. 2240/02 k.o. N. M., ništav. Nalaže se tuženiku M. d.o.o. N. M., da plati tužiteljici iznos od 286.131,81 kuna zajedno s zakonskim zateznim kamatama kako je to pobliže navedeno u zahtjevu, a tužiteljici je naloženo naknaditi tuženiku parnični trošak u iznosu od 16.067,00 kn."

Protiv te presude reviziju je izjavila tužiteljica zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka i zbog pogrešne primjene materijalnog prava. Predlaže da se obje nižestupanjske presude ukinu ili preinače.

Odgovor na reviziju nije podnesen.

Revizija nije osnovana.

U ovom predmetu tužiteljica svoj zahtjev temelji na više razloga zbog kojih smatra da uvjetuju ništavost predmetnog ugovora, a zahtjev za isplatu je samo posljedica takvog utvrđenja.

U postupku pred nižestupanjskim sudovima je utvrđeno:

- da je predmetni ugovor sklopljen u pisanoj formi,

- da je poslovni prostor koji je bio predmet tog ugovora sagrađen i predan tužiteljici u posjed.

Također je utvrđeno:

- da je pravomoćnom presudom Općinskog suda u Novom Marofu pod poslovnim brojem P-268/97 odbijen tužbeni zahtjev tužiteljice za utvrđenje da je taj ugovor raskinut,

- da je pravomoćnom presudom u predmetu Općinskog suda u Novom Marofu poslovni broj P-236/03 utvrđeno da je tužiteljica na temelju predmetnog ugovora stekla vlasništvo poslovnog prostora, ali da se kao takva isključuje iz suvlasničke zajednice na temelju odredaba čl. 98. i 99. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima ("Narodne novine", broj 97/96 i dr.).

Nižestupanjski sudovi temelje odluku na stajalištu da niti jedan od razloga koje navodi tužiteljica ne čine predmetni ugovor ništavim u smislu odredbe čl. 103. st. 1. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine", broj 53/91, 73/91, 3/94, 7/96 i 112/99 – dalje: ZOO).

Prema odredbi čl. 392. a Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91, 91/92, 112/99 i 117/03 – dalje: ZPP) revizijski sud ispituje pobijanu presudu samo u granicama određeno navedenih razloga u reviziji.

U odnosu na revizijski razlog bitne povrede odredaba parničnog postupka revidentica navodi:

- da su obrazloženja obiju nižestupanjskih presuda "kontradiktorna dokumentaciji priležećoj spisu". Pri tome se poziva na okolnost da u zemljišnim knjigama nije vidljivo da bi na čk. br. 2240 k.o. N. M. bio sagrađen bilo kakav objekt, pa niti onaj koji je bio predmet ugovora koji tužiteljica smatra ništavim.

Dakle, revidentica smatra da je u postupku oba nižestupanjska suda počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP.

Prije svega, navedeni prigovor revidentice u svom sadržaju je nerazumljiv, jer najprije revidentica spominje proturječnost, a nakon toga propust suda da ocijeni sadržaj navedene dokumentacije – što jedno isključuje drugo.

Također, na takav prigovor revidentice treba reći i da bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP postoji samo u slučaju da je riječ o proturječnosti o odlučnim činjenicama. U ovom sporu u odnosu na sadržaj tužbenog zahtjeva – utvrđenje ništavosti ugovora – okolnost da se predmet ugovora nalazi na zemljišno knjižnoj čestici drugačije oznake ili da nije upisan u zemljišnim knjigama nije uopće od značaja za pravnu valjanost sklopljenog ugovora.

Konačno, revidentica u okviru tog prigovora navodi da je to razlog zbog čega ona "ne uspijeva poništiti ugovor" što nema veze s predmetnim tužbenim zahtjevom koji se odnosi na utvrđenje ništavosti ugovora.

Zbog toga nije ostvaren revizijski razlog bitne povrede odredaba parničnog postupka.

U odnosu na revizijski razlog pogrešne primjene materijalnog prava revidentica pretežno temelji svoje pravne zaključke na nekom drugačijem činjeničnom stanju, a ne onom koje je utvrđeno u postupku. Revizijski razlog pogrešne primjene materijalnog prava može se temeljiti samo na činjenicama utvrđenim u postupku pred nižestupanjskim sudovima, pa takvi navodi revidentice nisu niti mogli biti uzeti u razmatranje.

U ostalom dijelu navoda revizije revidentica ponavlja svoje navode iz postupka pred nižestupanjskim sudovima i na temelju tih navoda izvodi svoj stav o ništavosti predmetnog ugovora – što su nižestupanjski sudovi ocijenili neosnovanim.

Stajalište nižestupanjskih sudova je pravilno.

Prema odredbi čl. 103. st. 1. ZOO ugovor, koji je protivan Ustavu Republike Hrvatske, prisilnim propisima te moralu društva ništav je ako cilj povrijeđenog pravila ne upućuje na neku drugu sankciju ili ako zakon u određenom slučaju ne propisuje što drugo. Pravilno nižestupanjski sudovi smatraju da u konkretnom slučaju, kad je predmetni poslovni prostor u vrijeme sklapanja ugovora već bio u izgradnji, kao i cijela poslovna zgrada u kojoj se nalazi, eventualno pogrešno označavanje katastarske čestice na kojoj se nalazi nema bitni utjecaj na pravnu valjanost ugovora tako da bi taj ugovor činila ništavnim.

Neosnovano revidentica prigovara da je tuženik "odbio ovjeriti ugovor", jer ovjera potpisa stranaka na ugovoru nije uvjet za njegovu pravnu valjanost, jer takva forma nije propisana za valjanost ugovora – već je dovoljno pisana forma.

Također, prigovor revidentice da nije riječ o ugovoru o građenju već ugovor o prodaji nije od značaja, jer u ovom slučaju pravna kvalifikacija sadržaja ugovora nije od utjecaja na osnovanost ili neosnovanost zahtjeva za utvrđenje ništavosti ugovora.

Posebno, u ovom predmetu je irelevantan prigovor revidentice da je u predmetu P- 268/97 primijenjena zakonska odredba koja nije bila na snazi (prestala je važiti) jer, kako je već naprijed navedeno, u tom predmetu je donesena pravomoćna presuda. Zbog toga navodi revidentice nisu od utjecaja na pravilnost i zakonitost pobijane presude u ovom sporu, kao i svi ostali navodi revizije koji se odnose na prigovore sadržaju pravomoćne odluke u navedenom predmetu.

Prema tome, nižestupanjski sudovi su pravilno primijenili odredbu čl. 103. st. 1. ZOO odbijanjem predmetnog tužbenog zahtjeva, pa nije ostvaren revizijski razlog pogrešne primjene materijalnog prava.

Zbog svega izloženog na temelju čl. 393. ZPP je odlučeno kao u izreci.

U Zagrebu, 19. studenoga 2008.

Predsjednik vijeća:

mr. sc. Jasna Brežanski, v. r.