Rev-3528/1995-2 · Vrhovni sud Republike Hrvatske

REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Rev 3528/1995-2

P R E S U D A

U IME REPUBLIKE HRVATSKE!

Vrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu u vijeću sastavljenom od sudaca Borisa Guttmanna kao predsjednika vijeća, te Vladimira Drakulića, Stanka Hautza, Vlatke Potočnjak-Radej i mr. Jasne Brežanski kao članova vijeća, u pravnoj stvari tužitelja N.R. iz S., koga zastupa S.P., odvjetnik u S., protiv tuženika "C. -o. " d.d. Z., Filijala S., koju zastupa N.Z., djelatnica tuženika, radi isplate naknade za tuđu pomoć i njegu, odlučujući o reviziji tužitelja protiv pravomoćne presude Županijskog suda u Splitu od 5. srpnja 1995. godine br. Gž-968/95 kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Splitu od 27. veljače 1995. godine br. P-2009/94, u sjednici održanoj dana 14. ožujka 1996. godine,

p r e s u d i o j e:

Revizija tužitelja odbija se kao neosnovana.

O b r a z l o ž e n j e

Prvostupanjskom presudom pod I. odlučeno je da tuženik na ime tuđe pomoći i njege za vremensko razdoblje od 1. siječnja 1993. do 31. prosinca 1994. godine isplati tužitelju iznos od 23.773,74 kn sa odgovarajućom kamatom, dok je dio zahtjeva tužbe u iznosu od 4.535,76 kn i to za vrijeme od 1. 1. 1993. do 31. 12. 1993. godine odbijen. Odlučeno je da tuženik naknadi tužitelju parnični trošak u iznosu od 2.088,24 kn. Ta je presuda potvrđena odlukom Županijskog suda u Splitu od 5. srpnja 1995. godine br. Gž-968/95.

Protiv pravomoćne drugostupanjske odluke reviziju je izjavio tužitelj zbog pogrešne primjene propisa materijalnog prava, s prijedlogom da se revizija prihvati, odluke sudova u pobijanom - odbijajućem dijelu preinače tako da se zahtjev tužbe u cijelosti prihvati uz dosudu kamata i cjelokupnih troškova spora.

Na podnesenu reviziju nije odgovoreno, niti se o izjavljenoj reviziji nadležni državni odvjetnik izjasnio.

Revizija nije osnovana.

Suština revizijskih razloga svodi se na tvrdnju da pobijana odluka nije odgovorila na žalbene navode, da je visinu naknade trebalo vezati za tečaj DEM, da kućna pomoćnica nije osoba koja pruža njegu i pomoć 96% invalidu i da je pogrešno na toj osnovi odlučiti o zahtjevu tužbe, već je to treblao učiniti na bazi podataka o plaći medicinske sestre.

U postupku je utvrđeno da je tužitelju zbog teškog tjelesnog invaliditeta (uzetost donjih udova, nekontrolirano mokrenje i stolica) trajno potrebna tuđa pomoć (čl. 195. st. 1. ZOO, "NN" br. 53/91) i da je za stradanje u prometnoj nezgodi tužitelj odgovoran sa 10%.

Visinu nastale štete sudovi su utvrdili na temelju podataka o visini plaće kućne pomoćnice (182 sata rada mjesečno) i kroz vrijeme tužbom tražene naknade od 1. 1. 1993. do 31. 12. 1994. godine. Od tako utvrđenih iznosa naknade odbijen je dio doplatka za tuđu pomoć koji tužitelj nesporno prima od strane Republičkog fonda MIOR-a i 10% koliko je odgovoran za nastalu štetu.

Takav pravni pristup sudova u primjeni propisa materijalnog prava, suprotno mišljenju tužitelja, nije pogrešan jer u konkretnom slučaju priroda pružanja tuđe pomoći i njege (kretanje u kolicima, održavanje osobne higijene, uključujući i ishranu), ne zahtijeva pomoć stručne medicinske osobe, pa dosljedno tome nije ni bilo valjanopravnog temelja za utvrđenje visine tražene naknade na bazi podataka o visini plaće medicinske sestre.

Budući da su odluke sudova jasne i razumljive, da razlozi u tim odlukama nisu u međusobnoj proturječnosti i da je na sve bitne žalbene navode tužitelja odgovoreno i kad u provedenom postupku nema ni onih povreda procesnog i materijalnog prava na koje povrede revizijski sud pazi po službenoj dužnosti (čl. 386. ZPP), to je reviziju tužitelja trebalo kao neosnovanu odbiti (čl. 393. ZPP).

U Zagrebu, 14. ožujka 1996. godine,

Predsjednik vijeća:

Boris Guttmann, v.r.

Suglasnost ovog prijepisa s izvornikom ovjerava

Viši administrativni referent:

(Štefica Klepac)