Revr-1018/2015-2 · Vrhovni sud Republike Hrvatske

REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Revr 1018/15-2

R E P U B L I K A H R V A T S K A

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Željka Glušića predsjednika vijeća, Renate Šantek članice vijeća, Gordane Jalšovečki članice vijeća, Damira Kontreca člana vijeća, dr. sc. Ante Perkušića člana vijeća i suca izvjestitelja, u pravnoj stvari tužitelja D. S. iz O., OIB: ..., koga zastupa punomoćnik A. P., odvjetnik u Z., protiv tuženice Republike Hrvatske, koju zastupa Općinsko državno odvjetništvo u Splitu, Građansko- upravni odjel, radi isplate, odlučujući o reviziji tuženice protiv presude Županijskog suda u Splitu broj Gžri-226/14 od 20. siječnja 2015., kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Splitu broj IV P-357/09 od 22. kolovoza 2014., u sjednici održanoj 18. siječnja 2017.,

r i j e š i o j e:

Prihvaća se revizija tuženice, ukidaju se presuda Županijskog suda u Splitu broj Gžri- 226/14 od 20. siječnja 2015. i presuda Općinskog suda u Splitu broj IV P-357/09 od 22. kolovoza 2014. te se predmet vraća prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

Odluka o troškovima postupka u povodu revizije ostavlja se za konačnu odluku.

Obrazloženje

Presudom suda prvog stupnja naloženo je tuženici isplatiti tužitelju na ime neisplaćenih dodataka na plaću bruto iznos od 33.304,03 kn sa pripadajućom zateznom kamatom na pojedine mjesečne iznose navedene u izreci presude (toč. I. izreke) te mu naknaditi troškove parničnog postupka u iznosu od 25.000,00 kn sa pripadajućom zateznom kamatom (toč. II. izreke).

Drugostupanjskom presudom odbijena je žalba tuženice kao neosnovana i potvrđena je presuda suda prvog stupnja (toč. I. izreke). Odbijen je, ujedno i zahtjev tužitelja za naknadu troška sastava odgovora na žalbu (toč. II. izreke).

Protiv drugostupanjske presude reviziju je podnijela tuženica pozivom na odredbu čl. 382. st. 2. toč. 2. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine", broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11-pročišćeni tekst, 25/13 i 28/13, dalje: ZPP). Predlaže preinačiti pobijanu presudu i odbiti tužbeni zahtjev kao neosnovan, a podredno ukinuti nižestupanjske presude i predmet vratiti sudu prvog stupnja na ponovno suđenje.

Tužitelj u odgovoru na reviziju predlaže reviziju odbaciti kao nedopuštenu, odnosno odbiti reviziju kao neosnovanu.

Revizija je osnovana.

Predmet spora je zahtjev za isplatu dodataka na plaću za prekovremeni rad, za rad noću, subotama, nedjeljama, blagdanima i u smjenama u razdoblju od travnja 2006. do prosinca 2008., koji rad je tužitelj obavljao kao pripadnik Oružanih snaga Republike Hrvatske.

Tijekom postupka utvrđeno je da je tužitelj kao djelatna vojna osoba u navedenom razdoblju radio prekovremeno, noću, subotama, nedjeljama, blagdanima i u smjenama, a tuženica nije dokazala da je organizirala preraspodjelu radnog vremena prema Zakonu o službi u oružanim snagama Republike Hrvatske („Narodne novine", broj 33/02, 58/02, 175/03, 136/04, 76/07), niti je dokazala da je dežurstvo bilo predviđeno kao poseban uvjet rada vezan uz kontinuirano obavljanje poslova i zadaća.

Nižestupanjski sudovi su prihvatili zahtjev tužitelja da mu tuženica isplati bruto iznos od 33.304,03 kn ocjenjujući da tužitelju pripada pravo na dodatke na plaću za obavljeni rad sukladno općim propisima o radu i propisima o državnim službenicima i namještenicima. Tako je osnovanost tužbenog zahtjeva prosuđivana primjenom Zakona o radu („Narodne novine", broj 38/95, 54/95, 65/95, 102/98, 17/01, 82/01, 114/03, 123/03, 142/03, 30/04 i 68/05 - dalje: ZR), Zakona o službi u Oružanim snagama Republike Hrvatske („Narodne novine", broj 33/02, 58/02, 175/03, 136/04, 76/07) te čl. 39. Kolektivnog ugovora za državne službenike i namještenike („Narodne novine", broj 92/04, 141/04, 150/04). Pri tome su sudovi zaključili da tužitelju pripada pravo na plaćanje s osnove prekovremenog rada za sve vrijeme provedeno na brodu preko 40 sati tjedno dok je brod u plovidbi ili na sidru. Navedeno shvaćanje temelje na činjenici da tužitelj nije imao mogućnost napuštanja mjesta rada za vrijeme plovidbe i vrijeme boravka broda na sidru.

Osporavajući shvaćanje nižestupanjskih sudova tuženica u reviziji, u bitnom, postavlja pitanje može li se tužitelju sve vrijeme provedeno u višednevnoj službi na brodu nakon redovnog radnog vremena priznati kao prekovremeni rad.

Navodi da je pobijana odluka utemeljena na pravnom shvaćanju koje nije podudarno sa shvaćanjem revizijskog suda te se poziva na odluku broj Revr-753/09-2 od 17. studenoga 2009.

Ovaj sud je ocijenio da je riječ o pitanju važnom za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni te je pobijanu presudu ispitao samo u dijelu u kojem se pobija revizijom i samo zbog navedenog pitanja, sukladno odredbi čl. 392.a st. 2. ZPP-a.

Prema pravnom shvaćanju ovog suda nije životno prihvatljivo da bi efektivni rad djelatnika trajao neprekidno 24 sata dnevno, više dana uzastopno (u tom smislu i Vrhovni sud u odluci broj Revr-753/09-2 od 17. studenoga 2009.). Naime, životno je i logično da djelatnik koji zbog naravi posla ne smije ili ne može napustiti brod tijekom višednevnih službi na moru ima slobodno vrijeme odnosno vrijeme za odmor u trajanju od osam sati. Tako provedeno vrijeme izvan stvarno odrađenih sati rada, unatoč tome što tužitelj ne može napustiti mjesto rada, ne može se smatrati prekovremenim radom.

Pravno shvaćanje nižestupanjskih sudova je nepodudarno sa navedenim shvaćanjem, pa je materijalno pravo pogrešno primijenjeno, a zbog pogrešne primjene materijalnog prava činjenično stanje je ostalo nepotpuno utvrđeno jer nisu utvrđene odlučne činjenice - stvarno odrađeni sati rada te vrijeme odmora tužitelja.

Stoga nema uvjeta za preinaku presude, pa je na temelju odredbe čl. 395. st. 2. ZPP-a nižestupanjske presude valjalo ukinuti i predmet vratiti prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

U ponovljenom postupku sudovi će sukladno uputama iz ove odluke donijeti novu, zakonitu odluku.

Odluka o troškovima postupka u povodu pravnog lijeka ostavljena je za konačnu odluku (čl. 166. st. 3. ZPP-a).

Zagreb, 18. siječnja 2017.

Predsjednik vijeća:

Željko Glušić, v. r.