Croatian Supreme Court dismisses appeal as inadmissible due to lack of value threshold and prior binding precedent.
Legislator summary
AI generatedThe Supreme Court of Croatia dismissed the plaintiff's appeal as inadmissible, ruling that the case value did not meet the statutory threshold for review. The court noted that the lower courts correctly applied the principle that the 1999 Collective Agreement applies only until the 2002 agreement was signed, regardless of the plaintiff's union membership. Since this legal interpretation was already established in a prior identical case, the appeal failed to demonstrate a violation of legal unity or equality.
Legislator headnote
AI generatedčl. 382. st. 1. toč. 1. ZPP; čl. 382. st. 2. toč. 3. ZPP: An appeal is inadmissible if the case value does not exceed 100,000 kn or if the legal issue has already been resolved in a prior identical case, ensuring uniform application of the law.
Keywords
AI generatedCited Legislation
AI generatedCited Case Law
AI generatedFull text
Broj: Revr 87/11-2
R E P U B L I K A H R V A T S K A
R J E Š E N J E
Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Davorke Lukanović-Ivanišević predsjednice vijeća, mr. sc. Jadranka Juga člana vijeća i Mirjane Magud članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, u pravnoj stvari tužitelja S. S. iz V. G., kojeg zastupa punomoćnik D. R., odvjetnik iz Z., protiv tuženika H. – O. … d.o.o. Z., kojega zastupaju punomoćnici M. R. i N. G., odvjetnici u Odvjetničkom društvu R. iz Z., radi isplate, odlučujući o reviziji tužitelja protiv presude Županijskog suda u Zagrebu poslovni broj Gžr- 1409/10 od 7. rujna 2010., kojom je djelomično potvrđena i djelomično preinačena presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj Pr-2725/09 od 16. veljače 2010., u sjednici održanoj 9. lipnja 2011.,
r i j e š i o j e:
Odbacuje se revizija tužitelja kao nedopuštena.
Obrazloženje
Presudom suda prvog stupnja pod toč. I. izreke odbijen je tužitelj sa zahtjevom za isplatu iznosa po osnovi razlike regresa, božićnice i naknade za dar za djecu za vremensko razdoblje 2002. i 2003., dok je točki II. izreke tužitelj obvezan tuženiku naknaditi troškove parničnog postupka u iznosu od 13.376,25 kn.
Presudom suda drugog stupnja od 7. rujna 2010. odbijena je žalba tužitelja kao neosnovana i potvrđena je presuda suda prvog stupnja u toč. I. izreke i u dijelu pod toč. II. izreke prema kojoj je tužitelj dužan tuženiku platiti troškove parničnog postupka u iznosu od 7.226,25 kn u roku 15 dana. U toč. II. izreke uvažena je djelomično kao osnovana žalba tužitelja te je preinačena prvostupanjska presuda pod toč. II. izreke na način da je odbijen kao neosnovan zahtjev tuženika za naknadu troškova parničnog postupka preko iznosa od 7.226,25 kn do iznosa od 13.376,25 kn za iznos od 6.150,00 kn.
Protiv presude suda drugog stupnja reviziju je izjavio tužitelj pozivom na odredbu čl. 382. st. 2. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 84/08, 96/08 i 123/08 – dalje: ZPP), zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka i pogrešne primjene materijalnog prava.
Predlaže reviziju prihvatiti, preinačiti presudu suda prvog i drugog stupnja, tužbeni zahtjev prihvatiti i dosuditi mu parnični trošak i trošak sastava revizije, a podredno predlaže navedene presude ukinuti i predmet vratiti sudu prvog stupnja na ponovno suđenje.
Na reviziju nije odgovoreno.
Revizija nije dopuštena.
Odredbom čl. 382. st. 1. toč. 1. ZPP propisano je da stranke mogu podnijeti reviziju protiv drugostupanjske presude ako vrijednost predmeta spora pobijanog dijela prelazi 100.000,00 kn.
U smislu odredbe čl. 382. st. 2. toč. 3. ZPP u slučajevima u kojima stranke ne mogu reviziju podnijeti prema odredbi st. 1. toga članka, stranke mogu podnijeti reviziju protiv drugostupanjske presude ako odluka o sporu ovisi o rješenju nekog materijalnopravnog ili postupovnopravnog pitanja važnog za osiguranje jedinstvene primjene zakona i ravnopravnosti građana – ako je o tom pitanju revizijski sud već zauzeo shvaćanje, ali je odluka drugostupanjskog suda utemeljena na shvaćanju koje nije podudarno s tim shvaćanjem.
Prema odredbi čl. 392.a st. 2. ZPP u povodu revizije iz čl. 382. st. 2. ZPP revizijski sud ispituje pobijanu presudu samo u dijelu u kojem se pobija revizijom i samo zbog pitanja koje je važno za osiguranje jedinstvene primjene zakona i ravnopravnosti građana zbog kojeg je podnesena.
Predmet spora u ovom postupku je zahtjev tužitelja da mu tuženik isplati iznos od 4.600,00 kn, koji iznos predstavlja razliku između isplaćenog iznosa dodatka na godišnji odmor (regresa) za 2002. i 2003., božićnicu za 2002., uskrsnicu za 2003. te dar za dijete za 2002. i 2003. koja mu pripada po kolektivnom ugovoru.
Materijalnopravno pitanje važno za osiguranje jedinstvene primjene zakona i ravnopravnosti građana u smislu čl. 382. st. 2. ZPP je:
- primjenjuju li se prilikom odlučivanja o tužbenom zahtjevu tužitelja odredbe Kolektivnog ugovora iz 1999. (dalje: KU/99) kao pravna pravila ili odredbe Kolektivnog ugovora iz 2002. (dalje: KU/02) koji Kolektivni ugovor nije potpisao Nezavisni sindikat
HEP-a kojeg je tužitelj član?
O tom materijalnopravnom pitanju zbog kojeg je revizija podnesena ovaj revizijski sud već je zauzeo pravno shvaćanje u istovrsnom predmetu Revr-197/2009-2 u kojem je presudom od 6. svibnja 2009. prihvaćena revizija tuženika protiv presude Županijskog suda u Zagrebu poslovni broj Gžr-850/08-2 od 21. listopada 2008., kojom je potvrđena presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj Pr-4774/05-15 od 21. prosinca 2007. te su iste preinačene na način da je odbijen tužbeni zahtjev tužitelja kojim se nalaže tuženiku da tužitelju isplati utuženi iznos koji predstavlja razliku između isplaćenog iznosa za godišnji odmor (regres) za 2004. i 2005. te uskrsnicu za 2005. s pripadajućim zateznim kamatama te trošak parničnog postupka, a naloženo je tužitelju da tuženiku naknadi trošak parničnog postupka.
Prema zauzetom pravnom shvaćanju u navedenom predmetu proizlazi da sklapanjem KU/02 između H. e. d.d. Z. i H. e. s. H. d.d. H. odredbe ranijeg KU/99 mogu se primjenjivati samo do sklapanja novog KU/02, jer nema uvjeta za produženu primjenu ranijeg KU/99, dakle, da tuženika nakon toga više ne obvezuje ranije sklopljeni kolektivni ugovor pozivom na odredbe čl. 195. (205.) Zakona o radu – "Narodne novine", broj 38/95, 54/95, 65/95, 17/01, 82/01 i 114/03 – dalje: ZR) i čl. 193. st. 2. KU/99.
Pri tome, ovaj revizijski sud ocijenio je i da okolnost što pri sklapanju KU/02 nije sudjelovao sindikat čiji je tužitelj član ne isključuje primjenu tog kolektivnog ugovora, jer bez obzira na činjenicu je li se predmetni kolektivni ugovor može primijeniti u odnosu na tužitelja, taj se KU/02 primjenjuje u odnosu na tuženika kao poslodavca tužitelja, jer i prema odredbi čl. 3. st. 2. KU/02 proizlazi da se isti primjenjuje na radnike koji su u vrijeme sklapanja kolektivnog ugovora bili ili su naknadno postali članovi sindikata, potpisnika ovog kolektivnog ugovora te na sve ostale radnike kod poslodavca.
U konkretnom slučaju presudom suda drugog stupnja poslovni broj Gžr-1409/10 od 7. rujna 2010. kojom je potvrđena presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj Pr-2725/09 od 16. veljače 2010. u pobijanom dijelu pod toč. I. izreke, o postavljenom materijalnopravnom pitanju zauzeto je pravno shvaćanje koje je u skladu s pravnim shvaćanjem ovog revizijskog suda.
Zbog izloženog proizlazi da je pobijana presuda, suprotno navodima revizije, utemeljena na pravnom shvaćanju koje je podudarno pravnom shvaćanju zauzetom u predmetu Revr-197/09-2, čime je ostvarena jedinstvena primjena zakona i ravnopravnost građana.
Zbog navedenog revizija tužitelja nije dopuštena pa je na temelju čl. 392. st. 2. ZPP odlučeno kao u izreci.
U Zagrebu, 9. lipnja 2011.
Predsjednica vijeća:
Davorka Lukanović Ivanišević, v.r.