Rev-2379/1996-2 · Vrhovni sud Republike Hrvatske

REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Rev 2379/1996-2

U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E

P R E S U D A

Vrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu u vijeću sastavljenom od sudaca dr. Ive Grbina kao predsjednika vijeća, te Miroslave Vekić, Miljenke Vraničar, Ivana Mikšića i Jakoba Miletića kao članova vijeća, u pravnoj stvari tužitelja J. J. iz S., B. N. S., zastupanog po punomoćniku F. E., odvjetniku u S., protiv tuženika Ž. S., Poduzeće M. d.o.o. S., radi naknade štete, odlučujući o reviziji tužitelja protiv pravomoćne presude Županijskog suda u Sisku od 11. srpnja 1996. godine br. Gž-85/1996-3, kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Sisku od 8. veljače 1995. godine br. P-302/94-17, u sjednici održanoj dana 18. ožujka 1999. godine,

p r e s u d i o j e :

Odbija se revizija kao neosnovana.

Obrazloženje

Presudom suda prvog stupnja suđeno je:

"Odbija se tužbeni zahtjev tužitelja J.J. koji glasi:

Tuženik Ž.,S. poduzeće M. d.o.o. S. dužan je tužitelju J.J. platiti iznos od 88,15 kuna, sa zakonskim kamatama tekućim od dospjeća svake mjesečne rate do plaćanja, te troškove postupka u iznosu od 1.411,00 sve to u roku od 15 dana."

Presudom suda drugog stupnja potvrđena je prvostupanjska presuda.

Protiv presude suda drugog stupnja reviziju je izjavio tužitelj, a zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka i zbog pogrešne primjene materijalnog prava, s prijedlogom da revizija bude prihvaćena i nižestupanjske presude preinačene.

Odgovor na reviziju nije podnesen, a Državni odvjetnik Republike Hrvatske o reviziji se nije izjasnio.

Revizija nije osnovana.

Iako se u reviziji navodi da se revizija izjavljuje zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka i pogrešne primjene materijalnog prava, iz sadržaja revizije proizlazi da je ona izjavljena samo zbog pogrešne primjene materijalnog prava.

Ispitujući pobijanu presudu u granicama tog revizijskog razloga, a pazeći po službenoj dužnosti i na bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 10. Zakona o parničnom postupku - ZPP ("Narodne novine", br. 53/91 i 91/92) sukladno odredbi iz čl. 386. ZPP, ovaj sud je utvrdio da revizijski razlozi nisu ostvareni.

Predmet spora predstavlja tužbeni zahtjev kojim tužitelj traži da mu tuženik naknadi štetu za koju tvrdi da je pretrpio kao posljedicu ozljeđivanja na poslu, a u visini razlike između plaće koju bi ostvario da je radio i naknade koju je primio tijekom 1993. godine kada se nalazio na čekanju na temelju odluke tuženika od 4. II. 1992. godine.

Na temelju činjenica da je na traženje samog tužitelja tuženik donio odluku kojom ga je uputio na čekanje, te utvrdio naknadu plaće koju će tužitelj ostvarivati za vrijeme čekanja, da je ta odluka postala konačna, a i pravomoćna, sudovi su materijalno pravo pravilno primijenili kada su tužbeni zahtjev odbili.

Sporna odluka tuženika donesena je u vrijeme važenja nenoveliranog Zakona o radnim odnosima - ZRO ("Narodne novine", br. 19/90) tako da je mogla biti donesena u slučaju prestanka potrebe za radom zbog tehnoloških organizacijskih i drugih unapređenja, te je sukladno odredbi iz čl. 25. st. 1. istog zakona radniku na čekanju pripadalo pravo na novčanu naknadu u visini utvrđenoj općim aktom, odnosno kolektivnim ugovorom najduže dvije godine.

Kako dakle odluka o upućivanju tužitelja na čekanje nije donesena u svezi njegovog ozljeđivanja na radu, već zbog tehnoloških i organizacijskih razloga, to ne postoji uzročna veza između nezgode na radu koju je tužitelj pretrpio i manje ostvarene plaće za koju traži naknadu štete.

Revizijski navodi kojima se osporava utvrđenje suda da je tužitelj upućen na čekanje na vlastiti zahtjev nisu od odlučnog značaja, jer je za ocjenu pitanja odštetne odgovornosti tuženika potpuno neodlučno da li je tuženik donošenjem odluke o upućivanju tužitelja na čekanje udovoljio njegovu traženju, ili je pak odluka donesena protiv njegove volje.

Isto tako nisu od značaja revizijski navodi kojima se ukazuje na nezakonitost rečene odluke tuženika, jer se radi o odluci koja je postala konačna i pravomoćna, pa se o pitanju njezine zakonitosti više ne može raspravljati niti kao o prethodnom pitanju.

Slijedom izloženog, a na temelju odredbe iz čl. 393. ZPP, revizija je odbijena kao neosnovana. U Zagrebu, 18. ožujka 1999. godine

Predsjednik vijeća:

Dr. Ivo Grbin v.r.