Rev-1901/1992-2 · Vrhovni sud Republike Hrvatske

REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Rev 1901/1992-2

P R E S U D A

U IME REPUBLIKE HRVATSKE!

Vrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu u vijeću sastavljenom od sudaca Ilije Čuljata kao predsjednika vijeća, te Augusta Husineca, Veseljka Šeparovića, Gordane Gasparini i Vladimira Drakulića kao članova vijeća u pravnoj stvari tužitelja B.M. i B.S. rođene Č., oboje iz R., I. br. …, koje zastupa dr. Z.D., odvjetnik iz R., protiv tuženih 1. Š.L. iz R., A. M. br. …, 2. K.L. iz R., Z.K. br. …, 3. N.K. iz R., P. K. br. …, 4. N.F. po zakonskim nasljednicima: a) N.M., b) N.D. i c) N.Lj., svi iz R., P. K. br. …, 5. N.C. po nasljednici N.F. iz R., U.I.M. br. …, 6. M.A. iz R., R. br. …, 7. N.O. iz R., I.M. br. 3, 8. N.M. iz R., E. K. br. …, zastupane po N.V. na istoj adresi, 9. N.L. iz Š., 60365 N., T. …, 10. U.Ž. iz R.I. br. …, zastupan po punomoćniku P.O., odvjetniku iz R., 11. A.F. iz R., I. br. …, zastupan po punomoćniku A.M., a ona po punomoćniku V.B.H., odvjetniku iz R., radi utvrđenja i izdavanja tabularne isprave, rješavajući reviziju X- tuženika U.Ž. protiv pravomoćne presude Okružnog suda u Rijeci od 25. ožujka 1992.g. br. Gž 2620/91-2, kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Rijeci od 6. svibnja 1991.g. br. P 2186/89-24, u sjednici vijeća održanoj dana 8. prosinca 1992.g.

p r e s u d i o j e:

Prihvaća se revizija X-tuženog U.Ž. te se preinačuje presuda Okružnog suda u Rijeci od 25. ožujka 1992.g. br. Gž 2620/91-2 u dijelu kojim je odbijena žalba X-tuženog U.Ž. i u odnosu na njega potvrđena presuda Općinskog suda u Rijeci od 6. svibnja 1991.g. br. P 2186/89-24, te se preinačuje presuda Općinskog suda u Rijeci od 6. svibnja 1991.g. br. P 2186/89-24 u dijelu pod I izreke kojim je usvojen tužbeni zahtjev u odnosu na X-tuženog U.Ž. te u dijelu pod IV kojim je odlučeno o troškovima postupka u odnosu na X- tuženog U.Ž. i sudi:

Odbija se tužbeni zahtjev tužitelja B.M. i B.S. koji glasi:

"Utvrđuje se da je kupoprodajni ugovor sklopljen 11. lipnja 1987.g. između prvotužene Š.L. kao prodavaoca i X-tuženoga U.Ž. kao kupca u vezi

Rev 1901/92

prodaje 24/72 dijela nekretnine upisane u zk.ul.br. 1132 k.o. P., zgrada bez zemljišta, kuća br. 22, sagrađena na kč.br. 170/5, ništav u odnosu na 18/26 dijela, pa je X-tuženi U.Ž. dužan trpjeti da tužitelji temeljem ove presude ishode uknjižbu prava vlasništva predmetne nekretnine sa 18/216 dijela s imena X-tuženog U.Ž. na ime prvotužene Š.L. u roku od 15 dana te da X-tuženi zajedno sa ostalim tuženima naknadi tužiteljima solidarno troškove postupka u iznosu od 1.871,20 dinara u roku od 15 dana."

Naprotiv, tužitelji B.M. i B.S. dužni su X-tuženome U.Ž. naknaditi ovom parnicom prouzročene parnične troškove u iznosu od 5.400 HRD u roku od 15 dana.

U preostalom nepobijanom dijelu nižestepene presude ostaju neizmijenjene.

O b r a z l o ž e n j e:

Presudom Okružnog suda u Rijeci od 25. ožujka 1992.g. br. Gž 2620/91-2 odbijena je žalba tuženih U.Ž. i A.F. kao neosnovana i potvrđena prvostepena presuda Općinskog suda u Rijeci br. P 2186/89-24 od 6. svibnja 1991.g. kojom je, između ostalog, pod I izreke usvojen tužbeni zahtjev tužitelja u odnosu na X- tuženog U.Ž. te utvrđeno da je kupoprodajni ugovor sklopljen 11. lipnja 1987.g. između prvotužene Š.L. kao prodavaoca i X-tuženog U.Ž. kao kupca u vezi prodaje 24/72 dijela nekretnine upisane u zk.ul. br. 1132 k.o. P., zgrada bez zemljišta, kuća br. 22, sagrađena na čk.br. 170/5, ništav u odnosu na 18/216 dijela a da je X- tuženi U.Ž. dužan trpjeti da tužitelji temeljem ove presude ishode uknjižbu prava vlasništva predmetne nekretnine sa 18/216 dijela, s imena X-tuženog U.Ž. na ime prvotužene Š.L. u roku od 15 dana, a pod IV izreke svi tuženi osim VIII-tužene N.M. obavezani su solidarno naknaditi tužiteljima trošak parničnog postupka u iznosu od 1.871,20 dinara u roku od 15 dana.

Protiv citirane drugostepene pravomoćne presude pravodobno je izjavio reviziju X-tuženi U.Ž. zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka i pogrešne primjene materijlanog prava te predložio da se nižestepene presude preinači i odbije tužbeni zahtjev uz naknadu parničnih troškova.

Na reviziju X-tuženog U.Ž. nije odgovoreno, niti se nadležni javni tužitelj izjasnio o reviziji.

Revizija X-tuženika U.Ž. je osnovana.

Kupoprodajnim ugovorom od 11. lipnja 1987.g. prvotužena Š.L. prodala je 24/72 dijela kuća sagrađene na čk.br. 170/5 upisane u zk.ul.br. 1132 k.o. P. zgrada br. …, u naravi kuća u R., I. ulica br. …, te predala u posjed kupcu U.Ž. stan na istočnom dijelu te zgrade br. 22, time da je kupcu dano na znanje da suvlasnička zajednica nije razvrgnuta i da će među ostalima u buduće i prodavateljica biti i nadalje suvlasnica u 3/72 dijela koje nije prodala kupcu.

Prodavateljica Š.L. mogla je valjano prodati svoj suvlasnički dio od 24/72 dijela nekretnina, jer je u to vrijeme bila upisana u zemljišnim knjigama i bila je u posjedu stana koji predstavlja približno 24/72 dijela stambene zgrade.

Ovakav ugovor je pravno valjan bez obzira što je prodavateljica ranije raspolagala jednim dijelom svojeg suvlasništva i otuđila ga ugovorom koji nije zemljišno-knjižno proveden. Pogrešno je tumačenje nižestepenih sudova da je ranijim kupoprodajnim ugovorom od 20.IV.1987.g. prvotužena, zajedno sa ostalim suvlasnicima prodala tužiteljima 1/3 svog suvlasničkog dijela na spornoj kući.

Uvidom u ugovor od 20.IV.1987.g. proizlazi da su Š.L. i ostali suvlasnici prodali tužiteljima 1/3 prizmene zgrade u R., I. br. …

Iz sadržaja tog ugovora nigdje ne proizlazi da su prodavaoci prodali tužiteljima svaki 1/3 svojeg dijela. Prvostepeni sud je u toku postupka i utvrdio da su prodavaoci u času sklapanja tog ugovora bili suvlasnici ukupno 56/72 dijela cijele kuće, dakle, da su mogli prodati 24/72 dijela tužiteljima. Međutim, u ugovoru nigdje nije navedeno koji suvlasnik prodaje koliko od svog suvlasničkog dijela. Pogrešno nižestepeni sudovi smatraju da su prodavatelji prodali svaki 1/3 od svog suvlasničkog dijela. Ako bi tome bilo tako onda bi to bilo suprotno navodima toč. I ugovora gdje se kaže da prodaju 1/3 prizemne zgrade, jer 1/3 od 56/72 ne iznosi 24/72 dijela.

Svi suvlasnici kuće zajedno mogli su u smislu čl. 15. Zakona o osnovnim vlasničkopravnim odnosima (koji se primjenjuje kao zakon Republike Hrvatske - "Narodne novine" br. 53/91) prodati suglasno i određeni realni dio kuće, ali je za takvu prodaju bila potrebna suglasnost svih suvlasnika i bilo je potrebno da kuća bude etažirana, odnosno da bude provedena dioba. Naprotiv, u ovom slučaju nije mogao biti prodan realan dio kuće, već samo suvlasnički dio kuće, kako je to i navedeno u ugovoru, pa je svaki suvlasnik mogao prodati svoj suvlasnički dio bez odobrenja ostalih suvlasnika. U tom kupoprodajnom ugovoru nisu učestvovali kao prodavaoci svi suvlasnici kuće.

Iz navedenih razloga ne mogu se odredbe ovog ugovora pod toč. I tumačiti tako da su prodavaoci prodali realni dio kuće, ili da su svi prodali svaki po 1/3 od svojeg suvlasničkog dijela.

Iz tog ugovora proizlazi samo to da kupci kupuju 1/3 suvlasništva od cijele kuće, odnosno 24/72 dijela. Budući da nije navedeno od kojeg suvlasnika kupuju koliko, takav ugovor je manjkav i, kao što i sami tužitelji tvrde, nije podesan za uknjižbu, pa nije niti proveden u zemljišnim knjigama.

Dakle, nema dokaza da bi prvotužena prije sklapanja ugovora sa X-tuženim otuđila tužiteljima više od 3/72 dijela od svojeg suvlasništva, koje je ukupno iznosilo 27/72 dijela, pa je slijedom toga valjanim pravnim poslom mogla raspolagati sa preostale 24/72 dijela i valjano otuđiti X-tuženog što je spornim ugovorom i učinjeno.

Dakle, ne postoje razlozi za ništavost ugovora od 11. lipnja 1987.g. pa je temeljem čl. 395. st. 1. Zakona o parničnom postupku (koji se primjenjuje kao zakon Republike Hrvatske - "Narodne novine" br. 53/91) valjalo preinačiti nižestepene presude i odbiti tužbeni zahtjev tužitelja u dijelu koji se odnosi na X- tuženog U.Ž.

Odluka o troškovima postupka temelji se na odredbi čl. 154. st. 1. Zakona o parničnom postupku.

U Zagrebu, 8. prosinca 1992.

Predsjednik vijeća:

Ilija Čuljat, v.r.