Revr-563/2006-2 · Vrhovni sud Republike Hrvatske

REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Revr 563/06-2

U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E

P R E S U D A

Vrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu u vijeću sastavljenom od sudaca Stanka Jesenkovića, kao predsjednika vijeća, mr. Jasne Brežanski, Davorke Lukanović-Ivanišević, Ivke Zlokić i Nenada Perina, kao članova vijeća, u pravnoj stvari tužitelja V. F. iz R., zastupanog po mr. T. S., odvjetniku iz R. protiv tuženika Z. d.d. Z., radi poništenja odluke o izvanrednom otkazu ugovora o radu, odlučujući o reviziji tužitelja protiv presude Županijskog suda u Rijeci broj Gž-229/03 od 12. travnja 2006. godine, kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Rijeci broj P-4775/01 od 23. listopada 2002. godine, u sjednici održanoj dana 10. listopada 2006. godine,

p r e s u d i o j e:

Revizija se odbija kao neosnovana.

Obrazloženje

Presudom Županijskog suda u Rijeci broj Gž-229/03 od 12. travnja 2006. godine, odbijena je žalba tužitelja i potvrđena presuda Općinskog suda u Rijeci broj P-4775/01 od 23. listopada 2002. godine kojom je tužitelj odbijen s tužbenim zahtjevom da se poništi Odluka predsjednika tuženikove uprave broj 67/96 od 25. siječnja 1996. godine o otkazu Ugovora o radu tužitelju te da se utvrdi da tužitelju nije s danom 25. siječnja 1996. godine prestao radni odnos kod tuženika time da je tuženik dužan omogućiti tužitelju nastavak rada na odgovarajućim poslovima i radnim zadacima, uz naknadu parničnog troška.

Naprotiv tužitelj je obvezan naknaditi tuženiku parnični trošak u iznosu od 216,00 kuna.

Protiv citirane drugostupanjske presude reviziju je izjavio tužitelj zbog bitnih povreda odredaba parničnog postupka i zbog pogrešne primjene materijalnog prava.

Protivna strana nije odgovorila na reviziju, niti se na njene navode očitovao državni odvjetnik u smislu čl. 390. Zakona o parničnom postupku – („Narodne novine“ broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03 - dalje ZPP).

Revizija nije osnovana.

Predmetnom tužbom tužitelj je zatražio poništenje Odluke tuženika o izvanrednom otkazu ugovora o radu od 25. siječnja 1996. godine, obrazlažući to, u bitnome, time da nije počinio teške povrede radne obveze koje mu se stavljaju na teret, odnosno da nisu postojali opravdani razlozi za izvanredni otkaz ugovora o radu.

Prvostupanjski i drugostupanjski sud odbili su tužbeni zahtjev pozivom na odredbe čl. 107. Zakona o radu („Narodne novine“ broj 38/95, 54/95, 65/95, 17/01) utvrđujući i zaključujući da su postojali opravdani razlozi za izvanredni otkaz ugovora o radu, a koje nalaze u činjenici neprimjerenog ponašanja tužitelja koji je fizički napao djelatnicu tuženika dana 24. siječnja 1996. godine što sudovi ocjenjuju kao osobito važnu činjenicu zbog koje nastavak radnog odnosa više nije moguć.

Polazeći od navedenih utvrđenja prvostupanjskog i drugostupanjskog suda, ovaj revizijski sud prihvaća i njihov zaključak o postojanju opravdanih razloga za izvanredni otkaz ugovora o radu u smislu čl. 107. Zakona o radu.

Kako je nadalje utvrđeno, da u postupku koji je prethodio donošenju odluke o izvanrednom otkazu Ugovora o radu nije bilo propusta koji bi ukazivali na nezakonitost te odluke pri čemu posebno ocjenjuju da u okolnostima konkretnog slučaja nije bilo opravdano očekivati da poslodavac postupi u smislu čl. 110. st. 2. Zakona o radu glede obrane tužitelja, s osnovom je zaključeno da je odluka tuženika zakonito donesena.

Nisu se stoga mogli prihvatiti suprotni navodi tužitelja kojima on ponavlja svoju ocjenu samog događaja koji mu se stavlja na teret.

Kako slijedom izloženog nisu ostvareni revizijski razlozi na koje se poziva revizija, kao niti bitne povrede odredaba čl. 354.s t. 2. toč. 10. ZPP, na koji ovaj sud pazi po službenoj dužnosti, pozivom na odredbe čl. 393. ZPP-a, reviziju je trebalo odbiti kao neosnovanu i odlučiti kao u izreci.

U Zagrebu, 10. listopada 2006. godine

Predsjednik vijeća:

Stanko Jesenković, v.r.