I Kž-746/1993-3 · Vrhovni sud Republike Hrvatske

REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: I Kž 746/1993-3

P R E S U D A

U IME REPUBLIKE HRVATSKE!

Vrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu u vijeću sastavljenom od sudaca Vrhovnog suda Horvatinović mr. Ružice, kao predsjednika vijeća, te Drakulić Milene i Primorac Vladimira, kao članova vijeća i stručnog suradnika Vinja Ileane, kao zapisničara, u krivičnom predmetu protiv opt. Š.I. zbog krivičnog djela iz čl. 79. st. 1. KZRH, odlučujući o žalbi državnog odvjetnika podnesenoj protiv presude Okružnog suda u Požegi od 18. lipnja 1993. br. K 30/93, u sjednici održanoj 23. prosinca 1993., u prisutnosti zamjenika državnog odvjetnika Republike Hrvatske P.M.,

p r e s u d i o j e :

Žalba državnog odvjetnika odbija se kao neosnovana i potvrđuje presuda suda prvog stupnja.

O b r a z l o ž e n j e

Pobijanom presudom oglašen je krivim opt. Š.I. zbog krivičnog djela silovanja iz čl. 79. st. 1. KZRH, pa je temeljem tog zakonskog propisa osuđen na kaznu zatvora u trajanju od dvije godine.

Istovremeno, optuženik je oslobođen od dužnosti snašanja troškova krivičnog postupka.

Protiv te presude žali se državni odvjetnik zbog odluke o kazni, s prijedlogom da se pobijana presuda preinači i optuženik osudi na strožu kaznu.

Zamjenik državnog odvjetnika Republike Hrvatske je, nakon uvida u spis na temelju čl. 360. st. 2. ZKP, predložio da se žalba državnog odvjetnika uvaži.

Žalba nije osnovana.

Suprotno tvrdnji žalbe, sud prvog stupnja je optuženiku za počinjeno krivično djelo izrekao kaznu primjerenu težini i društvenoj opasnosti djela, te optuženikovoj krivičnoj odgovornosti.

Naime, cijeneći optuženiku kao otegotno okolnost da je djelo počinio na štetu stare i fizički slabe osobe, te okolnost da je on do sada već osuđivan zbog krivičnih djela protiv imovine, a ne našavši olakotnih okolnosti, sud prvog stupnja je osnovano optuženiku izrekao kaznu zatvora u trajanju od dvije godine, koja je, i po uvjerenju ovog Vrhovnog suda kao suda drugog stupnja, u svemu primjerena i podobna da se njome ostvari kako opća, tako i posebna svrha izricanja krivičnih sankcija.

Tvrdnja žalbe da je sud prvog stupnja propustio cijeniti optuženiku kao otegotno okolnost da je prilikom izvršenja djela iskazao grubost i upornost, nije prihvatljiva iz razloga što je upravo primjena sile elemenat bića predmetnog krivičnog djela silovanja, dok neka naročita upornost ili grubost optuženika koja bi prelazila potrebe izvršenja tog krivičnog djela, u tijeku dosadašnjeg postupka nije utvrđena, niti proizlazi iz činjeničnog opisa djela za koje je optuženik oglašen krivim.

Kako, dakle, osim uopćene tvrdnje da je sud prvog stupnja podcijenio značaj otegotnih okolnosti, žalba ne navodi drugih relevantnih okolnosti koje bi bile od utjecaja na odmjeravanje kazne, to nema potrebe niti uvjeta za strože kažnjavanje optuženika.

Slijedom izloženog, trebalo je žalbu državnog odvjetnika odbiti i na temelju čl. 374. st. 1. ZKP odlučiti kao u izreci ove presude.

U Zagrebu, 23. prosinca 1993.

Zapisničar:

Predsjednik vijeća:

Vinja Ileana v.r.

Horvatinović mr. Ružica v.r.

Suglasnost ovog prijepisa s izvornikom ovjerava

Viši administrativni referent:

(Štefica Klepac)