Usž-265/2015-2 · Visoki upravni sud Republike Hrvatske

Poslovni broj: Usž-265/15-2

REPUBLIKA HRVATSKA

VISOKI UPRAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Frankopanska 16

U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E

R J E Š E N J E

Visoki upravni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda Slavice Marić-Okičić predsjednice vijeća, Biserke Kalauz i Gordane Marušić Babić članica vijeća, te višeg sudskog savjetnika Juraja Dujma, zapisničara, u upravnom sporu tužitelja S. P. iz M., kojega zastupa punomoćnik N. P., odvjetnik iz V., protiv tuženika Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje, Središnje službe, A. Mihanovića 3, Zagreb, radi invalidske mirovine, odlučujući o žalbi tužitelja protiv rješenja Upravnog suda u Splitu, Put Supavla 1, poslovni broj: 8 UsI-Mio-161-/14-5 od 17. veljače 2015.. na sjednici vijeća održanoj 15. travnja 2015.

r i j e š i o j e

Odbija se žalba tužitelja kao neosnovana i potvrđuje rješenje Upravnog suda u Splitu, poslovni broj: 8 UsImio-161/14-5 od 17. veljače 2015.

Obrazloženje

Rješenjem Upravnog suda u Splitu odbačena je tužba tužitelja (ovdje: žalitelja) koja je kod suda zaprimljena dana 21. ožujka 2014., budući da je iz sadržaja tužbe vidljivo da se istom traži poništenje rješenja tuženika klasa: 141-02/11-03/03368520909, urbroj: 341-99- 06/2-11-7722 od 21. ožujka 2012., a protiv kojeg je tužitelj već vodio upravni spor i koji je pravomoćno dovršen rješenjem istoga suda od 29. siječnja 2014. i kojim je tužba u tom upravnom sporu odbačena kao nepravodobna.

Žalitelj u žalbi prigovara točnosti navoda u obrazloženju osporene presude i u bitnom ne negira činjenicu da je podnio tužbu 10. rujna 2012. protiv rješenja tuženika od 21. ožujka 2012., u kojoj međutim zbog neznanja nije naveo da to rješenje nije osobno primio i potpisao te mu je nepravilnom i nezakonitom dostavom uskraćeno pravo na podnošenje tužbe u zakonskom roku od 30 dana od primitka toga rješenja. Za to rješenje saznao je slučajno kada se u mirovinskom interesirao za svoj predmet te mu je data preslika toga rješenja na znanje bez potvrde o primitku. Smatra da je tuženik trebao zatražiti od tužitelja tu potvrdu i od tog datuma bi se trebao računati rok od 30 dana što je tuženik propustio učiniti. Također je netočno u obrazloženju navedeno da je 28. veljače 2014. podnio zahtjev za ponovno određivanje prava na mirovinu koji je odbijen rješenjem tuženika od 16. travnja 2014. na koju je uložio žalbu i koja je odbijena rješenjem tuženika od 14. svibnja 2014. a obzirom da je tim zahtjevom tražio obnovu postupka koja nije u vezi s ovim postupkom a niti je taj postupak pravomoćno okončan jer je na to rješenje podnio tužbu i vodi se upravni spor pred Upravnim sudom u Splitu pod brojem UsImio-291/14. Slijedom toga predlaže da prvostupanjsko tijelo podredno drugostupanjsko na temelju već provedenih dokaza odnosno na temelju eventualno upotpunjenog postupka radi utvrđenja svih relevantnih činjenica za rješavanje upravne stvari pravilno utvrdi činjenično stanje te da novim rješenjem zamijeni pobijano rješenje, podredno da ga poništi i vrati prvostupanjskom sudu na ponovni postupak.

Tuženik u odgovoru na žalbu ističe da je uvidom u spis utvrđeno da je na rješenje od 21. ožujka 2012. žalitelj podnio tužbu Upravnom sudu u Splitu koji je svojim rješenjem broj 3 UsI-20110/12-7 od 29. siječnja 2014. tužbu odbacio kao nepravodobnu. Ujedno je napomenuto da je žalitelj dana 28. veljače 2014. podnio zahtjev za ponovno određivanje prava na invalidsku mirovinu o kojem je odlučeno rješenjem P. službe u S. broj 100664 od 16. travnja 2014. a na navedeno rješenje izjavljena je žalba koja je rješenjem Središnje službe broj 95139 od 14. svibnja 2014. odbijena.

Žalba nije osnovana.

Članak 30. stavak 1. točka 5. Zakona o upravnim sporovima ("Narodne novine" 20/10., 143/12., 152/14. – dalje ZUS) propisuje da će sud rješenjem odbaciti tužbu, jer ne postoje pretpostavke za vođenje spora, ako utvrdi da već postoji pravomoćna odluka donesena u upravnom sporu u istoj stvari. Iz utvrđenog činjeničnog stanja jasno proizlazi što uostalom žalitelj niti ne osporava, da je protiv rješenja tuženika klasa: 141-02/11-03/03368520909, urbroj: 341-99-06/2-11-7722 od 21. ožujka 2012. tužbom od 14. rujna već vodio upravni spor i da je rješenjem Upravnog suda u Splitu poslovni broj: 3 UsI-2010/12-7 od 29. siječnja 2014. tužba protiv tog rješenja odbačena kao nepravovremena.

Kraj takvog stanja stvari i po ocjeni ovog Suda osnovano je prvostupanjski sud osporenim rješenjem poslovni broj 8 UsImio-161/14-5 od 17. veljače 2015. odbacio tužbu protiv rješenja tuženika klasa: 141-02/11-03/03368520909, urbroj: 341-99-06/2-11-7722 od 21. ožujka 2012., kao već pravomoćno riješenu upravnu stvar.

Žalbene navode žalitelja vezano uz nepravilnu dostavu rješenja tuženika od 21. ožujka 2012. povodom kojeg je vođen pravomoćno okončan upravni spor nije moguće prihvatiti u ovome upravnom sporu te ih je žalitelj mogao i trebao isticati već kod podizanja tužbe kojom je pokretao prethodni pravomoćno okončani upravni spor.

Sud je utvrdio da nisu osnovani razlozi zbog kojih žalitelj pobija prvostupanjsko rješenje, niti su utvrđeni razlozi na koje sud pazi po službenoj dužnosti članak 73. stavak 1. ZUS-a). Stoga je Sud odbio žalbu žalitelja i potvrdio rješenje prvostupanjskog suda temeljem odredbe članka 74. stavak 1. ZUS-a, u svezi s odredbom članka 67. stavak 3. ZUS-a.

U Zagrebu 15. travnja 2015.

Predsjednica vijeća

Slavica Marić Okičić, v.r.