Rev-194/2004-2 · Vrhovni sud Republike Hrvatske

REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Rev 194/04-2

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu u vijeću sastavljenom od sudaca Stanka Jesenkovića, kao predsjednika vijeća, te Miljenke Vraničar, mr. Jasne Brežanski, Davorke Lukanović-Ivanišević i Ivke Zlokić, kao članova vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice M. V. iz S., koju zastupa Z. K., odvjetnik u S., protiv tuženika Republike Hrvatske koju zastupa Državno pravobraniteljstvo Republike Hrvatske, sada Državno odvjetništvo Republike Hrvatske, radi naknade štete, rješavajući reviziju tuženice protiv pravomoćne presude Županijskog suda u Sisku od 16. prosinca 1996. godine, broj Gž-670/96-3 kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Sisku od 26. rujna 1995. godine, broj P-1632/93, u sjednici održanoj dana 16. ožujka 2004. godine,

r i j e š i o j e:

Prihvaća se revizija tuženice, ukida se presuda Županijskog suda u Sisku od 16. prosinca 1996. godine, broj Gž-670/96-3 i presuda Općinskog suda u Sisku od 26. rujna 1995. godine, broj P-1632/93 i predmet vraća tom sudu na ponovno suđenje.

Obrazloženje

Presudom prvostupanjskog suda obvezana je tuženica platiti tužiteljici iznos od 115.662,02 kn zajedno s kamatama i parničnim troškom.

Drugostupanjski sud je potvrdio presudu prvostupanjskog suda.

Protiv pravomoćne presude drugostupanjskog suda tuženica je izjavila reviziju zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka i zbog pogrešne primjene materijalnog prava, s prijedlogom da ovaj sud ukine presude obaju sudova nižega stupnja i predmet vrati sudu prvog stupnja na ponovno suđenje ili da pobijanu presudu preinači u smislu navoda revizije.

Tužiteljica nije odgovorila na reviziju, a ni Državni odvjetnik Republike Hrvatske se o njoj nije izjasnio.

Revizija je osnovana.

Tuženica doduše neosnovano prigovara u reviziji da je sud bio apsolutno nenadležan za odlučivanje u ovom sporu.

U vrijeme presuđenja općinski sud je bio nadležan za suđenje u ovom predmetu po odredbi tada važećeg čl. 16. st. 2. toč. k) Zakona o sudovima ("Narodne novine", broj 3/94) sada čl. 34. st. 2. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91, 91/92, 112/99 i 117/03).

Predmet ovoga spora je zahtjev tužiteljice upravljen prema tuženici za naknadu štete, koju su učinili pripadnici Hrvatske vojske boraveći u njezinoj kući za odmor u … od jeseni 1991. godine, pa nadalje.

Tuženica je u dosadašnjem postupku ustvrdila, a to ponavlja i u reviziji, da je riječ o ratnoj šteti za koju ona ne odgovara.

U ovom predmetu je postupak bio prekinut po odredbi čl. 184a) st. 1. Zakona o dopunama Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine", broj 112/99), a koji je nastavljen po čl. 4. st. 1. Zakona o odgovornosti Republike Hrvatske za štetu uzrokovanu od pripadnika hrvatskih oružanih i redarstvenih snaga tijekom Domovinskog rata ("Narodne novine", broj 117/03).

Nižestupanjski sudovi su na temelju utvrđenih činjenica zaključili da nije riječ o ratnoj šteti u smislu čl. 1. i 2. Zakona o utvrđivanju ratne štete ("Narodne novine", broj 61/91) budući da konkretna šteta nije posljedica djelovanja hrvatske vojske povodom neke ratne operacije ili neprijateljstva, već neprimjerenog ponašanja pripadnika te vojske koji su bili u tužiteljičinoj kući.

Međutim, zbog u međuvremenu donjetog spomenutog Zakona o odgovornosti Republike Hrvatske za štetu uzrokovanu od pripadnika hrvatskih oružanih i redarstvenih snaga tijekom Domovinskog rata prilikom odlučivanja o tome da li je riječ o ratnoj šteti treba primijeniti odredbe toga Zakona, i to posebno čl. 3. Ukoliko bi u ovom slučaju bila riječ o takvoj šteti tuženica za nju ne odgovara po čl. 2. toga Zakona.

Prema odredbi čl. 3. st. 2. navedenog zakona pretpostavlja se da je posljedica ratnog čina (ratna šteta) ona šteta koju su tijekom Domovinskog rata od 17. kolovoza 1990. godine do 30. lipnja 1996. godine uzrokovali pripadnici Hrvatskih oružanih snaga u vojnoj ili redarstvenoj službi ili u vezi s obavljanjem vojne ili redarstvene službe ako je počinjena u vrijeme i na prostoru odvijanja vojnih borbenih akcija, s time da oštećenik može dokazivati suprotno.

U konkretnom slučaju s obzirom da su štetu prouzročili pripadnici hrvatskih oružanih snaga u vrijeme Domovinskog rata treba ispitati postoji li presumpcija ratne štete o kojoj govori naprijed navedena odredba, jer ako se pretpostavlja postoje ratne štete, tužiteljici pripada mogućnost suprotnog dokazivanja.

Budući da nižestupanjski sudovi u dosadašnjem postupku nisu primijenili spomenute zakonske odredbe, pa u svezi s tim nisu ni utvrdili sve odlučne činjenice u ovom sporu trebalo je reviziju tuženice prihvatiti, ukinuti presude obaju sudova nižega stupnja i predmet vratiti sudu prvog stupnja na ponovno suđenje (čl. 395. st. 2. Zakona o parničnom postupku).

U ponovljenom postupku taj sud će nakon što utvrdi sve odlučne činjenice u ovom sporu o tužbenom zahtjevu donijeti novu presudu.

U Zagrebu, 16. ožujka 2004. godine

Predsjednik vijeća:

Stanko Jesenković, v.r.