Rev-460/1993-2 · Vrhovni sud Republike Hrvatske

REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Rev 460/1993-2

P R E S U D A

U IME REPUBLIKE HRVATSKE!

Vrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu u vijeću sastavljenom od sudaca dr. Ive Grbina kao predsjednika vijeća, te Miroslave Vekić, Vesne Milošević, Jakoba Miletića i Gordane Gasparini kao članova vijeća, u pravnoj stvari tužitelja B.S. iz K. br. ., zastupanog po punomoćniku B.P., odvjetniku iz J., protiv tuženice C.o. . d.d. Z., .. .. br. ., radi naknade štete, rješavajući reviziju tužitelja protiv pravomoćne presude Okružnog suda u Zagrebu od 23. VI. 1992. godine br. Gž-5221/92-2, kojom je povrđena presuda Općinskog suda u Zagrebu od 20. III. 1992. godine br. Pn-3164/86, u sjednici održanoj dana 19. siječnja 1994. godine,

p r e s u d i o j e :

Revizija tužitelja odbija se kao neosnovana.

O b r a z l o ž e n j e

Presudom suda drugog stupnja potvrđena je presuda suda prvog stupnja kojom je usvojen dio tužbena zahtjeva, pa je tuženik obvezan da tužitelju naknadi štetu iznosom od 1,70 HRD sa zateznom kamatom tekućom od 26. XII. 1985. godine do isplate glavnice, a odbijen je dio tužbena zahtjeva u iznosu od 17.686,30 HRD sa zakonskom zateznom kamatom, te zahtjevom tužitelja za naknadu parničnih troškova.

Protiv pravomoćne presude suda drugog stupnja tužitelj je izjavio reviziju zbog bitnih povreda odredaba parničnog postupka i pogrešne primjene materijalnog prava uz prijedlog da se preinače obje nižestupanjske odluke usvajanjem tužbena zahtjeva, odnosno da se ukinu i predmet vrati sudu prvog stupnja na ponovno suđenje.

Revizija (pravovremena, potpuna i dopuštena) dostavljena je tuženiku i nadležnom državnom odvjetništu, ali na reviziju nije odgovoreno niti je dostavljeno izjašnjenje.

Revizija nije osnovana.

Neopravdan je revizijski razlog bitne povrede odredaba parničnog postupka, a samo paušalno naznačen u navodima revizije, pa s obzirom da se određeno niti u sadržaju revizije ne ukazuje koja bi to bila bitna povreda odredaba parničnog postupka počinjena u pobijanoj presudi odnosno vezano sa time u presudi suda prvog stupnja, to je ovaj sud ispitivao samo postojanje apsolutno bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 10. Zakona o parničnom postupku (primjenjuje se kao zakon Republike Hrvatske - NN br. 53/91), pa kada takva povreda nije počinjena revizija nema opravdanja iz razloga nepravilne postupovne primjene.

Predmet tužbena zahtjeva je određeni novčani iznos na ime materijalne štete - naknade troškova popravka uništenog vozila. Tužitelj, naime, traži da mu tuženica naknadi materijalnu štetu u razlici između iznosa od 118.266 dinara u vrijeme tužbe - 2. IV. 1986. godine do punog iznosa od 153.554 tadašnjih dinara, a koliko su stvarno iznosili troškovi popravka oštećenog automobila.

Prema utvrđenju sudova proizlazi da je tuženica na ime naknade materijalne štete

- troškova popravka automobila nakon oštećenja za koje nije sporna odgovornost tuženice - platila 26. XII. 1985. godine tadašnjih 118.266 dinara, da je materijalna šteta iznosila 135.954 tadašnjih dinara, pa prema utvrđenju sudova proizlazi obveza tuženice u razlici od 17.000 tadašnjih dinara odnosno 1,70 HRD.

Pobijana presuda pravilno odbija tužbeni zahtjev tužitelja preko navedenog iznosa iz razloga jer se radi o novčanoj materijalnoj šteti, a pravo na naknadu novčane materijalne štete oštećeniku pripada u onom obimu u kojem je ona zaista i nastala u vrijeme kada je nastala, a ne prema revalorizaciji u vrijeme odlučivanja o tužbenom zahtjevu odnosno donošenja presude suda prvog stupnja. Šteta tužitelja, naime, nije šteta za koju bi se visina naknade štete određivala prema odredbama čl. 189. st. 2. Zakona o obveznim odnosima (preuzet kao zakon Republike Hrvatske - NN br. 53/91), već se radi o novčanoj materijalnoj šteti koja se naknađuje u visini u kojoj je tužitelj snosio troškove popravka, pa tuženica duguje onaj broj novčanih jedinica koliko su iznosili i troškovi popravka.

Izloženi razlozi ukazuju na neosnovanost revizije, pa je revizija odbijena temeljem odredbe čl. 393. ZPP.

U Zagrebu, 19. siječnja 1994. godine

Predsjednik vijeća:

dr. Ivo Grbin v.r.