Legislator Case Law & Legislation
Gž-1606/2011-4 AI generated

Croatian court dismisses appeal confirming first-instance sale contract ruling against tenant eviction.

Case Number Gž-1606/2011-4
Court / Authority
Jurisdiction Croatia (HR)
Decision Date
Outcome Dismissed

Legislator summary

AI generated

The Court of Osijek dismissed the tenant's appeal, confirming the first-instance judgment that replaced a housing lease with a sales contract. The tenant argued the factual findings were incorrect and the law misapplied, claiming the lease was invalid due to lack of written form and moral violations. The court rejected these claims, ruling that the lease was valid despite the missing written document and that the employer retained the right to sell the property to an employee.

Legislator headnote

AI generated

Zakon o najmu stanova; Zakon o obveznim odnosima: A housing lease granted to an employee remains valid and can be replaced by a sales contract even if not in written form, provided the employer retains ownership and the tenant does not contest the transfer.

Keywords

AI generated
housing lease validity employee housing rights sale contract replacement written form requirement tenant eviction appeal parliamentary decision legal cost allocation

Cited Legislation

AI generated
čl. 354. st. 2. ZPP-a
Pobijena presuda nema nejasnoća ni proturječnosti, kao ni drugih nedostataka zbog kojih se ne bi mogla ispitati, tako da nije počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. ZPP-a, na koju drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti (čl.
čl. 365. st. 2. ZPP-a
ZPP-a, na koju drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti (čl. 365. st. 2. ZPP-a).
čl. 7. i čl. 8. ZPP-a
Sud prvog stupnja je raspravio sporna pitanja i ispitao okolnosti bitne za donošenje pravilne i zakonite odluke, te na temelju izvedenih dokaza i njihove ocjene, potpuno i valjano utvrdio činjenično stanje (čl. 7. i čl. 8. ZPP-a).
čl. 103. Zakona o obveznim odnosima
čl. 31. st. 2. al. 2. Zakona o najmu stanova
Status zaštićenog najmoprimca znači da ima pravo plaćati zaštićenu najamninu, a kako ĐO odnosno tužiteljica-protutužena nisu bivši nositelji stanarskog prava na predmetnom stanu, u odnosu na iste se i ne primjenjuje odredba čl. 31. st. 2. al. 2. Zakona o najmu stanova kako to pogrešno navodi žalitelj.
čl. 3. st. 3., čl. 6. i čl. 14. Zakona o najmu stanova
Odnosno, pravilno je utvrđenje suda prvog stupnja da se u konkretnom slučaju radi o primjeni odredbe čl. 3. st. 3., čl. 6. i čl. 14. Zakona o najmu stanova.
čl. 154. st. 1. ZPP-a
Pravilna je i odluka o parničnom trošku koja se temelji na odredbi čl. 154. st. 1. ZPP-a, a ista je potpuno i valjano obrazložena.
čl. 368. ZPP-a
Slijedom iznesenog, valjalo je žalbu tuženika-protutužitelja kao neosnovanu odbiti i pobijenu presudu potvrditi, temeljem odredbe čl. 368. ZPP-a.

Need to analyze how this precedent applies to your matter?

Cross-reference this judgment against statutes, commentaries, and subsequent citing case law inside Legislator AI.

Open in Legislator →

Full text



Gž-1606/11-4.

Županijski sud u Osijeku, u vijeću sastavljenom od sudaca Jadranke Toša Berečić, kao predsjednika vijeća, suca izvjestitelja Melite Novoselac, te Ljiljane Banac, kao člana vijeća, u pravoj stvari tužiteljice-protutužene SO iz [adresa], zastupane po punomoćniku Ivici Leko, odvjetniku iz Osijeka, protiv tuženika-protutužitelja Grada Osijeka iz Osijeka, Kuhačeva 9, zastupanog po ZOU Darko Šuper, Ivica Kovačev i Branko Rabar iz Osijeka, radi sklapanja ugovora o prodaji stana, rješavajući žalbu tuženika-protutužitelja, protiv presude Općinskog suda u Osijeku od 9. lipnja 2008. godine, broj P-544/08-3, u sjednici vijeća održanoj dana 6. prosinca 2012. godine

p r e s u d i o j e

Žalba se odbija kao neosnovana i potvrđuje presuda suda prvog stupnja.

Obrazloženje

Presudom suda prvog stupnja nadomješta se Ugovor o prodaji stana br. 4. u [adresa], I kat u zgradi sagrađenoj na kč. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], a kako je sve pobliže navedeno u toč. I izreke pobijene presude. Ujedno je odbijen protutužbeni zahtjev tuženika-protutužitelja, a naloženo je tuženiku-protutužitelju da naknadi tužitelju-protutuženoj prouzročeni parnični trošak u iznosu od 6.100,00 kn sve u roku od 15 dana.

Ovu presudu, pravovremeno podnesenom žalbom pobija tuženik-protutužitelj zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i zbog pogrešne primjene materijalnog prava, s prijedlogom da se pobijena presuda ukine i predmet vrati sudu prvog stupnja na ponovni postupak.

U odgovoru na žalbu, tužiteljica-protutužena poriče osnovanost žalbenih navoda.

Pobijena presuda nema nejasnoća ni proturječnosti, kao ni drugih nedostataka zbog kojih se ne bi mogla ispitati, tako da nije počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. ZPP-a, na koju drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti (čl. 365. st. 2. ZPP-a).

Sud prvog stupnja je raspravio sporna pitanja i ispitao okolnosti bitne za donošenje pravilne i zakonite odluke, te na temelju izvedenih dokaza i njihove ocjene, potpuno i valjano utvrdio činjenično stanje (čl. 7. i čl. 8. ZPP-a).

Žalbeni navodi žalitelja, niti ne dovode u sumnju potpunost i pravilnost utvrđenog činjeničnog stanja.

Tako je utvrđeno da je tada Fond u stambenom gospodarstvu Osijek svojom odlukom o trajnom najmu stana sa statusom zaštićenog najmoprimca od 7. srpnja 1997. godine (list spisa 7), svom zaposleniku ZO (a suprugu tužiteljice) dodijelio stan u [adresa] kat, u najam na neodređeno vrijeme, zajedno sa članovima njegove obitelji; da najmodavac tada navedeni Fond a niti tuženik kao njegov pravni sljednik, nikada nisu sklopili sa najmoprimcem pisani ugovor o najmu spornog stana iako je podnesen zahtjev za sklapanjem dana 29. kolovoza 1997. godine; da je stan predan u posjed suprugu tužiteljice 1999. godine a kada su se iz stana iselili prognanici, i za isti je plaćena ugovorena zaštićena najamnina. Nadalje, utvrđeno je i to da tuženik-protutužitelj nije ni na koji način takav i taj Ugovor osporio, poništio, raskinuo ili slično; da je ĐO na tužiteljicu prenio pravo kupnje istog stana izjavu od 16. kolovoza 2001. godine.

Stoga je pravilnom primjenom materijalnog prava, sud prvog stupnja usvojio tužbeni zahtjev odnosno odbio protutužbeni zahtjev.

Svoje utvrđenje i zaključak je sud prvog stupnja potpuno i valjano obrazložio, pa ih u cijelosti prihvaća i ovaj sud.

Pravilno je utvrđenje suda prvog stupnja da je ovaj pravni posao valjan, da su obje ugovorne strane izvršavale svoje ugovorne obveze, pa se ne može reći da ne postoji jer ugovor o najmu stana nije sklopljen u pisanoj formi. Pravilno je i utvrđenje suda prvog stupnja da nije osnovana tvrdnja tuženika-protutužitelja da je ugovor protivan moralu i prisilnim propisima u smislu odredbe čl. 103. Zakona o obveznim odnosima, kao što se u cijelosti prihvaća utvrđenje suda prvog stupnja da Zakon o najmu stana nema posebnih odredbi o dodjeli stanova zaposlenicima od strane poslodavca a što bi ovdje bio slučaj, pa tako ni ograničenje prilikom dodjele stana u najam. Stoga se na konkretan slučaj primjenjuje odredba st. 2. čl. 103. ZOO-a, a u odnosu na činjenicu – pretpostavku da bi ĐO imao u vlasništvu nekretninu u vrijeme sklapanja ugovora 7. srpnja 1997. godine.

U odnosu na postavljeni protutužbeni zahtjev, u cijelosti se prihvaća utvrđenje suda prvog stupnja te time i pravilna primjena materijalnog prava.

Pri tome je za ukazati, da je pravilno utvrđenje suda prvog stupnja da je vlasnik stana slobodan u ugovaranju pravnih poslova pa i ugovora o najmu, kao i ugovaranju visine najamnine pa u konkretnom slučaju zaštićene najamnine. Status zaštićenog najmoprimca znači da ima pravo plaćati zaštićenu najamninu, a kako ĐO odnosno tužiteljica-protutužena nisu bivši nositelji stanarskog prava na predmetnom stanu, u odnosu na iste se i ne primjenjuje odredba čl. 31. st. 2. al. 2. Zakona o najmu stanova kako to pogrešno navodi žalitelj.

Odnosno, pravilno je utvrđenje suda prvog stupnja da se u konkretnom slučaju radi o primjeni odredbe čl. 3. st. 3., čl. 6. i čl. 14. Zakona o najmu stanova.

Kako među parničnim strankama nije bila sporna izračunata cijena kao tržišna cijena predmetnog stana, pravilno je postupio sud prvog stupnja kada je donio presudu koja zamjenjuje ugovor o prodaji stana a sve sukladno odredbama Odluke o prodaji gradskih stanova.

Pravilna je i odluka o parničnom trošku koja se temelji na odredbi čl. 154. st. 1. ZPP-a, a ista je potpuno i valjano obrazložena.

Slijedom iznesenog, valjalo je žalbu tuženika-protutužitelja kao neosnovanu odbiti i pobijenu presudu potvrditi, temeljem odredbe čl. 368. ZPP-a.

U Osijeku, 6. prosinca 2012. godine

PREDSJEDNIK VIJEĆA

Jadranka Toša Berečić,v.r.

Za točnost otpravka – ovlašeni službenik:

HO

OPĆINSKOM SUDU U OSIJEKU

- O S I J E K -

Vraća se spis sa 6 primjeraka

drugostupanjske presude.