Usž-3597/2017-2 · Visoki upravni sud Republike Hrvatske

Poslovni broj: Usž-3597/17-2

REPUBLIKA HRVATSKA

VISOKI UPRAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Frankopanska 16

U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E

R J E Š E N J E

Visoki upravni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda Blanše Turić, predsjednice vijeća, Borisa Markovića i mr. sc. Mirjane Juričić, članova vijeća te više sudske savjetnice Tatjane Ilić, zapisničarke, u upravnom sporu tužitelja N. M. iz S. Š., protiv tuženika Ureda državne uprave u B.- p. ž., predstojnika, S. B., radi ocjene zakonitosti postupanja javnopravnog tijela, odlučujući o žalbi tužitelja izjavljenoj protiv rješenja Upravnog suda u Osijeku, poslovni broj: 4 Uszp-10/17-6 od 29. kolovoza 2017., na sjednici vijeća održanoj 9. svibnja 2018.

r i j e š i o j e

Odbija se žalba tužitelja N. M. iz S. Š. i potvrđuje se rješenje Upravnog suda u Osijeku, poslovni broj: 4 Uszp-10/17-6 od 29. kolovoza 2017.

Obrazloženje

Rješenjem Upravnog suda u Osijeku, poslovni broj: 4 Uszp-10/17-6 od 29. kolovoza 2017. odbačena je tužba tužitelja koju je isti podnio protiv tuženika radi poništavanja odluke predstojnika Ureda državne uprave u B.- p. ž., klasa: 112-01/16-03/12, urbroj: 2178-01/1-16-1 od 5. rujna 2016., kojom odlukom je tužitelj, voditelj Službe za gospodarstvo i imovinsko- pravne poslove razriješen dužnosti povjerenika za etiku u Uredu državne uprave u B.- p. ž. Tužitelj u žalbi navodi da je obrazloženje pobijanog rješenja nejasno, a osobito sa stajališta sudskog nadzora i kontrole ovakvih akata, te predlaže da ovaj Sud donese rješenje kojim će poništiti rješenje Upravnog suda u Osijeku od 29. kolovoza 2017.

Žalba nije osnovana.

Ispitujući rješenje prvostupanjskog suda u granicama određenim u članku 73. stavku 1. Zakona o upravnim sporovima („Narodne novine“, 20/10., 143/12., 152/14., 94/16. i 29/17.), sud nalazi da nisu osnovani razlozi zbog kojih tužitelj žalbom pobija prvostupanjsko rješenje.

Naime, prvostupanjski sud upućuje na odredbe članka 3. stavka 1. točke 1. i 2. Zakona o upravnim sporovima, odredbu članka 2., članka 96. stavka 1. i 2., članka 98. stavka 1. Zakona o općem upravnom postupku („Narodne novine“, 47/09.), te članak 15. stavak 1. i članak 16. stavak 1., 2. i 3. Etičkog kodeksa državnih službenika, te pravilno zauzima shvaćanje kako se u konkretnom slučaju radi o stvari koja nije upravna stvar o kojoj se odlučuje u upravnom postupku, a niti je predmetna stvar zakonom određena kao upravna stvar, pa stoga prvostupanjski sud zaključuje da odluka tuženika o razrješenju dužnosti povjerenika za etiku, sukladno navedenim odredbama zakona i kodeksa ne predstavlja odluku javnopravnog tijela koju ima na umu članak 3. stavak 1. točka 1. i 2. Zakona o upravnim sporovima u vezi s člankom 2. Zakona o općem upravnom postupku, te stoga ocjena zakonitosti predmetne odluke ne može biti predmet ovog upravnog spora.

Suprotno tvrdnji tužitelja u žalbi, ovaj Sud nalazi da je pobijano rješenje dovoljno i jasno obrazloženo sukladno odredbi članak 60. stavka 4. Zakona o upravnim sporovima, pa se prigovori tužitelja u tom pravcu ne mogu prihvatiti.

Imajući na umu navedeno prvostupanjski sud je pravilno postupio kada je odbacio tužbu tužitelja na temelju odredbe članka 30. stavka 1. točke 7. Zakona o upravnim sporovima, jer ne postoje pretpostavke za vođenje spora.

S obzirom na navedeno, trebalo je na temelju odredbe članka 74. stavka 1. u svezi s člankom 67. stavkom 3. Zakona o upravnim sporovima žalbu tužitelja odbiti kao neosnovanu i potvrditi rješenje prvostupanjskog suda.

U Zagrebu 9. svibnja 2018.

Predsjednica vijeća:

Blanša Turić,v.r.