Us-5222/2001-4 · Visoki upravni sud Republike Hrvatske

Broj: Us-5222/2001-4

U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E!

P R E S U D A

Upravni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Upravnog suda Ante Galića kao predsjednika vijeća, Smiljana Mikuša i Fedore Lovričević-Stojanović kao članova vijeća, te sudskog savjetnika Mislava Kolakušića kao zapisničara u upravnom sporu tužitelja T. L. iz Š., protiv rješenja tuženog Ministarstva pravosuđa, uprave i lokalne samouprave Republike Hrvatske, klasa: 700-04/01-01/67, ur. broj: 514-05-03-01-1, od 19. travnja 2001. godine, radi prestanka sudačke dužnosti, u nejavnoj sjednici vijeća održanoj dana 30. siječnja 2002.

p r e s u d i o j e

Tužba se uvažava.

Poništava se rješenje Ministarstva pravosuđa, uprave i lokalne samouprave Republike Hrvatske, klasa: 700-04/01-01/67, ur. broj: 514-05-03-01-1, od 19. travnja 2001.

Obrazloženje

Osporenim rješenjem utvrđuje se da je tužitelju, predsjedniku Županijskog suda u Š., prestala sudačka dužnost po sili zakona dana 19. ožujka 2001. godine, te da mu je danom prestanka sudačke dužnosti prestao radni odnos u Županijskom sudu u Š.

U tužbi tužitelj prigovara zakonitosti osporenog rješenja zbog toga što u rješenju nije pravilno primijenjen zakon, što je rješenje doneseno od nenadležnog tijela, te što se u postupku koji je rješenju prethodio nije postupilo prema pravilima postupka. U bitnom ističe da su mu povrijeđena temeljna ustavna prava, tj. pravo na žalbu protiv pojedinačnih pravnih akata (čl. 18. Ustava RH, «Narodne novine», broj: 124/00-pročišćeni tekst), pravo na rad, u obliku, prestanka radnog odnosa sukladno Ustavu RH i zakonu (čl.54. Ustava), te pravo na plaćeni godišnji odmor (čl. 55. Ustava). Drži da ga dužnosti suca nije razriješilo nadležno tijelo, jer to može sukladno Ustavu i zakonu samo Državno sudbeno vijeće. Ovo jasno proizlazi i iz izričite odredbe članka 11. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o Državnom sudbenom vijeću («Narodne novine», broj: 129/00), a također iz odredbe stavka 1. članka 67a Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o sudovima («Narodne novine», broj: 129/00). Stoga je potpuno neutemeljeno pozivanje tuženog tijela da mu je kao sucu i predsjedniku suda prestala sudačka dužnost po sili zakona s osnove članka 67a stavak 2. alineja 2. i stavka 3. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o sudovima. Posebno ukazuju da zamjenik predsjednika suda nije mogao, a niti smio, donijeti rješenje o prestanku njegove sudačke dužnosti, pa je također bez osnove pozivanje tuženog tijela na odredbe čl. 37. st.3. i čl. 100. st. 3. gore navedenog Zakona. Nezakonitost osporenog rješenja proizlazi pogotovo iz činjenice što se prestanak radnog odnosa određuje unatrag i to mjesec i osamnaest dana prije nego što je rješenje primio, tj. 7. svibnja 2001. godine. Na taj način onemogućeno mu je i korištenje ustavnog i neotuđivog prava na godišnji odmor. Konačno želi ukazati da je Ustavnom sudu RH dostavio prijedlog radi pokretanja postupka za ocjenu suglasnosti odredbe stavka 2. alineja 2., te stavka 3. članka 67a Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o sudovima sa Ustavom Republike Hrvatske. Predlaže, da se tužba uvaži i osporeni akt poništi, ili, ako priroda stvari to dopusti i ako podaci daju pouzdanu osnovu za to, da Sud sam riješi upravnu stvar, s time da presuda u svemu zamjenjuje poništeni akt.

Tuženo tijelo u odgovoru na tužbu ostaje u cijelosti kod razloga navedenih u obrazloženju osporenog akta i predlaže da se tužba odbije kao neosnovana.

Tužba je osnovana.

Odredbom čl. 67a stavka 2. alineja 2. Zakona o sudovima («Narodne novine», broj: 3/94, 100/96, 131/97, 129/00), bilo je propisano da sucu prestaje sudačka dužnost po sili zakona u sudu u koji je imenovan kada sudac navrši 70 godina života, dok je stavkom 3. istog članka propisano da rješenje kojim se utvrđuje nastupanje okolnosti iz stavka 2. ovoga članka donosi predsjednik suda u kojem je sudac obnašao dužnost i dostavlja ga Državnom sudbenom vijeću i ministarstvu nadležnom za poslove pravosuđa.

Međutim, rješavajući o prijedlogu tužitelja Ustavni sud Republike Hrvatske je svojom odlukom broj: U-I-55/2001 od 19. prosinca 2001. godine pokrenuo postupak za ocjenu suglasnosti s Ustavom, te je ukinuo dio članka 35. koji se odnosi na odredbe novog članka 67a stavka 2. alineja 2. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o sudovima («Narodne novine», broj: 129/00).

Prema Ustavnom sudu RH neposredno mjerodavne za ocjenu ustavnosti osporenog dijela članka 35. koji se odnosi na odredbe članka 67a stavka 2. alineje 2. jesu odredbe članka 122. stavka 3. alineje 5. i stavka 4., te članka 123. stavka 1. Ustava Republike Hrvatske («Narodne novine», broj: 124/00, 41/01).

Naime, člankom 122. stavak 3. Ustava RH određeno je da će sudac biti razriješen sudačke dužnosti (između ostalog), kad navrši 70 godina, dok se stavkom 4. istog članka određuje da protiv odluke o razrješenju sudačke dužnosti sudac ima pravo u roku od 15 dana od dana dostave odluke, podnijeti Ustavnom sudu RH žalbu o kojoj Ustavni sud odlučuje na način i u sastavu određenom Ustavnim zakonom o Ustavnom sudu Republike Hrvatske. Člankom 123. stavak 1. Ustava RH određeno je da suce, u skladu s Ustavnom i zakonom, imenuje i razrješuje te o njihovoj stegovnoj odgovornosti odlučuje Državno sudbeno vijeće.

Iz navedenih ustavnih odredaba Ustavni sud Republike Hrvatske je zaključio da je navršavanje 70 godine života ustavna osnova za razrješenje suda sudačke dužnosti. Iz tih odredaba također proizlazi da je za razrješenje suda uslijed navršenih 70 godina života nadležno Državno sudbeno vijeće.

To znači da navršavanjem sedamdesete godine života prestaje sudačka dužnost sucu po sili Ustava, a ujedno se ustanovljava ustavna obveza Državnog sudbenog vijeća da takvog suca i formalno razriješi sudačke dužnosti, i to s danom protekom kojega je sudac navršio 70 godina života.

Stoga je prema odluci Ustavnog suda nesuglasan Ustavu RH dio članka 35. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o sudovima kojim se propisuje da predsjednik suda (u kojem je sudac obnašao dužnost) donosi rješenje kojim utvrđuje da je određeni sudac navršio 70 godina života, te da mu je uslijed nastupa te činjenice po sili zakona prestala sudačka dužnost, koje rješenje predsjednik suda samo dostavlja Državnom sudbenom vijeću. Zaključeno je da je takvim zakonskim rješenjem zakonodavac, protivno Ustavu, uskratio i Ustavom zajamčeno pravo suca na podnošenje žalbe Ustavnom sudu RH protiv odluke Državnog sudbenog vijeća o razrješenju suca uslijed navršenih 70 godina života. Ovo stoga što protiv rješenja predsjednika suda o prestanku sudačke dužnosti uslijed navršenih 70 godina života sudac nema pravo žalbe Ustavnom sudu temeljem članka 122. stavka 4. Ustava.

S obzirom na iznijeto, osporeno rješenje se ukazuje nezakonitim, donesenim od nenadležnog tijela, tj. njime su povrijeđeni zakon i Ustavom zajamčena prava tužitelja.

Trebalo je stoga temeljem članka 42. stavak 2. Zakona o upravnim sporovima ("Narodne novine", broj: 53/91, 9/92 i 77/92) tužbu uvažiti i osporeno rješenje poništiti.

U Zagrebu, 30. siječnja 2002.

Zapisničar:

Predsjednik vijeća:

Mislav Kolakušić, v.r.

Ante Galić, v.r.