Revr-716/2015-2 · Vrhovni sud Republike Hrvatske

REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Revr 716/15-2

U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E

P R E S U D A

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Ivana Mikšića predsjednika vijeća, mr. sc. Lucije Čimić članice vijeća, Dragana Katića člana vijeća, Darka Milkovića člana vijeća i suca izvjestitelja i Bruna Frankovića člana vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice V. Č. iz Z., koju zastupa punomoćnik M. J., odvjetniku u S., protiv tuženika M. t. Z., d.o.o. Z., zastupan po prokuristu S. S., a ovaj po punomoćnici L. D., odvjetnici u Z., radi utvrđenja nedopuštenosti otkaza ugovora o radu i isplate naknade plaće, odlučujući o reviziji tužiteljice protiv presude Županijskog suda u Zadru, broj Gž-1950/14-2 od 3. veljače 2015., kojom je djelomično potvrđena i djelomično preinačena presuda Općinskog suda u Zadru, broj P-1876/13 od 14. svibnja 2014., u sjednici vijeća održanoj 1. rujna 2015.,

p r e s u d i o j e:

Odbija se revizija tužiteljice kao neosnovana.

Obrazloženje

Prvostupanjskom presudom odbijen je tužbeni zahtjev kojim se traži utvrđenje da nije zakonita odluka o izvanrednom otkazu ugovora o radu od 15. kolovoza 2013. i isplatu naknade plaće (toč. I izreke) te je naloženo tužiteljici da tuženiku naknadi parnični trošak u iznosu od 2.731,50 kn (toč. II izreke). Ujedno je odbijen dio zahtjeva tuženika za naknadom troška u iznosu 7.187,50 kn (toč. III izreke).

Drugostupanjskom presudom potvrđena je prvostupanjska presuda u dijelu kojim je odbijen tužbeni zahtjev za utvrđenjem da je otkaz nezakonit (toč. I izreke) dok je preinačena odluka o troškovima (toč. III izreke).

Protiv drugostupanjske presude reviziju je podnijela tužiteljica zbog pogrešne primjene materijalnog prava i zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka. Predlaže ukinuti nižestupanjske presude i predmet vratiti na ponovno suđenje.

Revizija tužiteljice nije osnovana.

Postupajući prema odredbi čl. 392. a) st. 1. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine, broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 148/11 i 25/13 – dalje: ZPP), Vrhovni sud Republike Hrvatske je u povodu revizije ispitao pobijanu presudu samo u granicama razloga određeno navedenih u reviziji.

Suprotno revizijskim navodima, drugostupanjska presuda sadrži razloge o činjenicama odlučnim za ovaj spor, a koji razlozi su jasni i međusobno ne proturječe, baš kao što o odlučnim činjenicama ne postoji proturječnost između onoga što se u razlozima presude navodi o sadržaju isprava ili zapisnika, o iskazima danim u postupku i samih tih isprava ili zapisnika, zbog čega se neosnovano prigovara da je počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP-a.

U predmetnom postupku, sudovi su utvrdili da je tuženik odlukom od 15. kolovoza 2013. otkazao tužiteljici ugovor o radu izvanrednim otkazom uz obrazloženje da je poslodavac dana 14. kolovoza 2013. vršio pregled poslovnice u Z., da je sve regale odjela za igračke zatekao ispražnjene i opremljene sa znatno malo robe, iako je bilo robe u skladištu i da je taj dan bio organiziran „…“, uslijed čega da nastaje financijska šteta, pa unatoč tome što je poslodavac tužiteljici naredio da popuni sve regale robom i da ništa drugo ne radi dok odjel igračaka ne bude uredno opremljen, ona je otišla u uredske prostorije gdje se zaključala i vršila privatne telefonske razgovore, pa nakon toga kad ju je poslodavac poslao doma, vratila se u poslovnicu zajedno sa suprugom gdje su voditeljici poslovnice rekli: „neka poruči gospodinu S. (predstavnik poslodavca) da će mu polomiti ruke i noge, te mu opsovali oca i majku“, a budući taj događaj tužiteljici nije prvi jer ignorira radne zadatke i iskazuje nepoštovanje prema nadređenim kod poslodavca, poslodavac je zaključio da nastavak radnog odnosa nije moguć te je otkazao ugovor o radu.

Slijedom takvog utvrđenja, sudovi su zaključili da je odluka o otkazu ugovora o radu donesena u skladu sa čl. 108. Zakona o radu (Narodne novine, broj 149/09, 61/11, 82/12, 73/13– dalje: ZR).

Prema čl. 108. st. 1. ZR-a poslodavac ima opravdan razlog za otkaz ugovora o radu bez obveze poštivanja propisanog ili ugovorenog otkaznog roka ako zbog osobito teške povrede obveze iz radnog odnosa ili neke druge osobito važne činjenice, uz uvažavanje svih okolnosti i interesa obiju ugovornih stanaka, nastavak radnog odnosa nije moguć.

Uzevši u obzir da je tužiteljica na dan kad je bio tzv. „…“, dakle kad se očekivao veći broj kupaca od uobičajenog dana, propustila regale odjela za igračke napuniti robom pa ih je poslodavac zatekao ispražnjene i opremljene sa znatno malo robe (iako je bilo robe u skladištu) i da je unatoč tome što joj je poslodavac izrijekom naredio da popuni sve regale robom i da ništa drugo ne radi dok odjel igračaka ne bude uredno opremljen, ona otišla u uredske prostorije gdje se zaključala i vršila privatne telefonske razgovore, pa nakon toga kad ju je poslodavac poslao doma, vratila se u poslovnicu zajedno sa suprugom i potom izrekli prijetnju poslodavcu u smislu da će ga fizički ozlijediti te ga psovali – to je i prema ocjeni ovog revizijskog suda ispunjen uvjet iz čl. 108. st. 1. ZR-a, odnosno da je tužiteljica počinila tešku povredu obveze iz radnog odnosa zbog koje nastavak radnog odnosa nije moguć. Revizijski navodi kojima tužiteljica, iznoseći svoju ocjenu iskaza svjedoka, osporava pravilnost utvrđenja činjeničnog stanja, nisu od značaja jer, s obzirom na odredbu čl. 385. ZPP-a, pravilnost utvrđenja činjeničnog stanja ne može biti predmet revizijskog ispitivanja, tako da te revizijske navode ovaj sud nije ni ocjenjivao.

Tužiteljica u reviziji navodi da je predmet ispitivanja ovog postupka zakonitost usmenog otkaza od 15. kolovoza 2013. koji je tuženik dao njoj nakon događaja tijekom radnog vremena do tjeranja iz poslovnice. Citirani navod nije osnovan budući da je tuženik tužiteljici zbog opisanog ponašanja 15. kolovoza 2013. dao otkaz ugovora o radu u pisanoj formi.

Revizijski navodi u kojima tužiteljica ističe da su sudovi propustili utvrditi način ponašanja poslodavca prema njoj (jer se S. S. konstantno obraćao s povišenim tonom) nisu relevantni za ovaj spor niti mogu utjecati na zakonitost pobijane odluke jer je predmet ovog spora ponašanje tužiteljice i njeno kršenje obveza iz radnog odnosa dok ponašanje poslodavca može biti predmet raspravljanja i pravno relevantno za neki drugi postupak.

U odnosu na revizijski navod tužiteljice da to što je njen suprug izrekao ne može biti razlog za otkaz ugovora o radu njoj, za istaknuti je da je pravilno sud drugog stupnja zaključio da se tužiteljica sa suprugom vratila upravo zato da bi se prijetilo poslodavcu. Stoga takvo ponašanje (dovođenje supruga u prostorije poslodavca da bi se prijetilo) zajedno s već opisanim kršenjem obveza iz radnog odnosa – predstavlja opravdan razlog za otkaz ugovora o radu.

Budući da ne postoji razlozi zbog kojih je revizija izjavljena, valjalo je na temelju čl. 393. ZPP-a odbiti reviziju kao neosnovanu.

Zagreb, 1. rujna 2015.

Predsjednik vijeća:

Ivan Mikšić, v.r.