Us-2029/2002-8 · Visoki upravni sud Republike Hrvatske

Broj: Us-2029/2002-8

U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E!

P R E S U D A

Upravni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Mire Kovačić kao predsjednice vijeća, mr.sc. Mirjane Juričić i Štefanije Braun Kleončić kao članova vijeća, te više sudske savjetnice Eveline Čolović Tomić kao zapisničarke, u upravnom sporu tužitelja T. B. iz Z., protiv rješenja tuženog Ministarstva pravosuđa, uprave i lokalne samouprave Republike Hrvatske, Uprave za građansko pravo, klasa: UP/II-942-01/00-01/665, ur. broj: 514-03-04/1-02-2 od 9.siječnja 2002., radi naknade za oduzetu nekretninu, u nejavnoj sjednici vijeća održanoj dana 19. listopada 2006.,

p r e s u d i o j e

Tužba se odbija.

Obrazloženje

Osporenim rješenjem tuženog tijela odbijena je žalba tužitelja izjavljena protiv rješenja Š.-k. županije, Ureda za imovinsko-pravne poslove, klasa: UP/I-942-01/97-01/346, ur.broj: 2182-06-02-00-02 od 10.svibnja 2000., kojim je odbijen zahtjev tužitelja radi utvrđivanja prava na naknadu za oduzetu č.z.br. 1050, z.k. ul. 3067 k.o. M. – B..

Tužitelj u tužbi ističe kako tuženo tijelo, donoseći osporeni akt, nije pravilno primijenilo zakon te u postupku koji je aktu prethodio nije pravilno utvrđeno činjenično stanje. Naime, tuženo tijelo potpuno je zanemarilo vrednovati činjenice da je tužitelju, izgradnjom ceste T.-M. s odvojkom za B., stvarno oduzet dio nekretnine zemljišta z.k.č. 1050 k.o. M. – B. u površini od 363 m[2] , u mjestu M. na otoku M., da je rješenjem tadašnje Skupštine općine Š. od 30.ožujka 1982. godine utvrđeno da je izgradnja predmetne ceste od općeg interesa i da se u tu svrhu može pristupiti eksproprijaciji nekretnina, a među kojima je bila i nekretnina tužitelja, da tužitelju naprijed navedeno rješenje Skupštine općine Š. nije nikada dostavljeno, te da postupak eksproprijacije nikada nije proveden, akt o izvlaštenju predmetnog zemljišta nije donesen, a izgrađena je cesta koja presijeca nekretninu tužitelja na dva preostala dijela nakon što je dio oduzet izgradnjom ceste. Tužitelj također dodaje da je predmetna cesta izgrađena bez ikakve projektne, lokacijske, građevinske ili druge dokumentacije, što upućuje na još jednu nezakonitost u postupanju tadašnjih općinskih tijela. Tužitelj do danas nije dobio nikakvu naknadu za oduzetu imovinu, kao niti zamjensku parcelu, kako mu je to obećavano u imovinsko-pravnoj službi tadašnje Skupštine općine Š., a s obzirom da iz članka 3. Zakona o naknadi za imovinu oduzetu za vrijeme jugoslavenske komunističke vladavine proizlazi kako ima pravo i na naknadu imovine oduzete bez pravnog osnova ili bez propisa, to tužitelj predlaže ovom Sudu da njegovu tužbu uvaži i osporeno rješenje poništi.

Tuženo tijelo u odgovoru na tužbu predlaže da se tužba odbije iz razloga navedenih u obrazloženju osporenog rješenja.

Zainteresirana osoba u ovom upravnom sporu, Republika Hrvatska, koju, temeljem odluke Državnog odvjetništva Republike Hrvatske od 25.travnja 2000., broj: Un-1886/2000, zastupa Općinsko državno odvjetništvo u Š., Građansko-upravni odjel, u odgovoru na tužbu ističe kako su prvostupanjsko i drugostupanjsko tijelo u potpunosti utvrdili činjenično stanje te su temeljem utvrđenog činjeničnog stanja donijeli pravovaljane i zakonite odluke, slijedom čega zainteresirana osoba predlaže Sudu da tužbu odbije kao neosnovanu.

Tužba nije osnovana.

Razmatranjem spisa predmeta dostavljenog ovom Sudu uz odgovor na tužbu, kao i navoda tužitelja, Sud nalazi da je tuženo tijelo pravilno postupilo kada je odbilo žalbu tužitelja izjavljenu protiv prvostupanjskog rješenja od 10.svibnja 2000. godine.

Naime, tuženo tijelo u osporenom rješenju konstatira da se u ovoj stvari ne radi o slučaju oduzimanja imovine kakvo ima u vidu Zakon o naknadi za imovinu oduzetu za vrijeme jugoslavenske komunističke vladavine ("Narodne novine", broj: 92/96 - 27/01 – u daljnjem tekstu: Zakon o naknadi), već je tužitelju predmetno zemljište faktično oduzeto radi izgradnje ceste T.-M., odvojka za B., koja je u naravi i izgrađena, iako prije toga nije doneseno posebno rješenje kojim se zemljište u tu svrhu oduzima od tužitelja.

S tim u vezi spisu predmeta prileži rješenje Skupštine općine Š. od 30. ožujka 1982., koje je doneseno temeljem članka 11. Zakona o eksproprijaciji ("Narodne novine SRH", broj 10/78), a kojim se utvrđuje da je izgradnja ceste T.-M.- odvojak za B. od općeg interesa te da se u tu svrhu može pristupiti eksproprijaciji nekretnina u k.o. M. – B., pored ostalih i predmetne čest.zem. 1050/2, površine 348 m[2] , uknjiženog prava vlasništva B. T., pok. P. (točka 262.izreke).

Takvo rješenje, međutim, kojim bi predmetno zemljište bilo eksproprirano u skladu s odredbama tada važećeg Zakona o eksproprijaciji nije doneseno.

Kako dakle za sporno zemljište nije doneseno pravomoćno rješenje o oduzimanju istog iz posjeda ranijih vlasnika odnosno korisnika, a zemljište je stvarno oduzeto i privedeno namjeni, to je, i po shvaćanju ovog Suda, za rješavanje imovinsko-pravnih odnosa za oduzeto zemljište nadležan redovni sud, a ne tijelo uprave, kako to pravilno navodi i tuženo tijelo u obrazloženju osporenog rješenja.

Nije od utjecaja na drukčije rješenje ove upravne stvari niti prigovor tužitelja prema kojem pravo na naknadu proizlazi iz odredbe članka 3. Zakona o naknadi.

Naime, navedenom zakonskom odredbom propisano je da se prijašnjem vlasniku utvrđuje pravo na naknadu i za imovinu oduzetu presudama, odlukama, rješenjima i drugim aktima što su ih izdala vojna ili civilna tijela od 15. svibnja 1945. godine do donošenja ili u provedbi propisa iz članka 2. ovoga Zakona, kao i na naknadu imovine oduzete bez pravnog osnova ili bez propisa.

Dakle, iz citirane zakonske odredbe proizlazi da pravo na naknadu u smislu toga Zakona mogu ostvariti prijašnji vlasnici, pored ostalog, i za imovinu koja im je oduzeta bez pravne osnove ili bez propisa, o čemu se, međutim, ovdje ne radi.

Ovo stoga jer, prema shvaćanju ovog Suda, pravna osnova oduzimanja zemljišta iz vlasništva bila bi odgovarajuća odredba naprijed navedenog Zakona o eksproprijaciji, kojim je propisan postupak eksproprijacije u svrhu izgradnje objekata infrastrukture, iz čega proizlazi da pravna osnova u konkretnom slučaju postoji, a što ima za posljedicu nemogućnost primjene odredaba Zakona o naknadi.

Radi navedenog, ovaj Sud osporeno rješenje, uz obrazloženje kakvo je njime dato, nije mogao ocijeniti nezakonitim.

Trebalo je stoga, temeljem članka 42. stavka 2. Zakona o upravnim sporovima ("Narodne novine", broj: 53/91, 9/92 i 77/92), tužbu odbiti kao neosnovanu.

U Zagrebu, 19. listopada 2006.

Zapisničarka:

Predsjednik vijeća:

Evelina Čolović Tomić v.r.

Mira Kovačić v.r.