I Kr-42/1993-3 · Vrhovni sud Republike Hrvatske

REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: I Kr-42/1993-3.

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu u vijeću, sastavljenom od sudaca Vrhovnog suda Kocijančić Erike, kao predsjednika vijeća, te Novoselec dr. Petra i Frančula mr Rudolfa, kao članova vijeća, i stručnog suradnika Lipnjak-Bosanac Zlate, kao zapisničara, u krivičnom predmetu protiv os. B. Đ., zbog krivičnog djela iz čl. 38. KZRH, odlučujući o zahtjevu osuđenika za izvanredno ublažavanje kazne, dostavljenog s prijedlogom Općinskog suda u Buzetu od 29 siječnja 1993. K-5/92, u sjednici održanoj 10. ožujka 1993,

r i j e š i o j e

Zahtjev os. B. Đ. za izvanredno ublažavanje kazne odbija se kao neosnovan.

O b r a z l o ž e n j e

Presudom Općinskog suda u Buzetu od 7. svibnja 1992. K-5/92-9, oglašen je krivim B. Đ. zbog kriv. djela nehatnog prouzrokovanja smrti iz čl. 38. KZRH pa mu je izrečena uvjetna osuda tako da mu je utvrđena kazna zatvora u trajanju od pet mjeseci i istodobno određeno da se ona neće izvršiti ako optuženik u roku od dvije godine ne počini novo krivično djelo.

Okružni sud u Puli svojom presudom od 27. srpnja 1992. Kž-146/92-3. djelomično je uvažio žalbu javnog tužitelja te optuženika za navedeno krivično djelo osudio na kaznu zatvora u. trajanju od šest mjeseci.

Osuđenik je podnio zahtjev za izvanredno ublažavanje kazne i predložio da mu Vrhovni sud Republike Hrvatske ublaži kaznu.

Saslušavši općinskog javnog tužitelja u Buzetu koji se protivio zahtjevu za ublažavanje kazne, Općinski sud u Buzetu dostavio je spise Vrhovnom sudu Republike Hrvatske u Zagrebu, s prijedlogom da se zahtjev osuđenika uvaži.

Javni tužitelj Republike Hrvatske predložio je da se zahtjev osuđenika odbije kao neosnovan.

Zahtjev nije osnovan.

Osuđenik svoj zahtjev temelji na činjenici da on jedini uzdržava svoje stare roditelje i da je neophodan Osnovnoj školi "Vazmoslav Držalj" u Buzetu kao kućni majstor. Te okolnosti zaista proizlaze iz dopisa Centra za socijalni rad podružnice Opatije i Buzet i dopisa navedene škole, ali one nisu takve okolnosti da bi, da je sud za njih znao, očito dovele do blaže osude. U pitanju su poteškoće koje uobičajeno nastaju prilikom odlaska osuđenika na izdržavanje kazne zatvora i stoga ne mogu biti osnov za izvanredno ublažavanje kazne.

Iz navedenih razloga valjalo je riješiti kao u izreci (čl. 414. st. 6. ZKP).

U Zagrebu, 10. ožujka 1993.

Zapisničar:

Predsjednik vijeća:

Lipnjak-Bosanac Zlata, v.r.

Kocijančić Erika, v.r.