Rev-x-334/2016-2 · Vrhovni sud Republike Hrvatske

REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Rev-x 334/2016-2

U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E

P R E S U D A

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca dr. sc. Jadranka Juga predsjednika vijeća, Damira Kontreca člana vijeća i suca izvjestitelja, Gordane Jalšovečki članice vijeća, Aleksandra Peruzovića člana vijeća i Goranke Barać-Ručević članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja B. P. sina K. iz Z., kojeg zastupa punomoćnik M. K., odvjetnik u Z., protiv prvotuženika S. B. pok. F. iz K. i drugotuženika M. M. iz Republike Slovenije, M., koje zastupa punomoćnik I. K., odvjetnik u Z., radi prestanka prava služnosti, odlučujući o reviziji tuženika protiv presude Županijskog suda u Zadru br. Gž-2599/15-2 od 18. studenoga 2015., kojom je djelomično preinačena presuda Općinskog suda u Zadru, Stalne službe u Biogradu na Moru br. P-1844/12 od 18. svibnja 2015., u sjednici vijeća održanoj dana 24. listopada 2018.,

p r e s u d i o j e:

Odbija se revizija tuženika kao neosnovana.

Obrazloženje

Presudom suda prvoga stupnja odbijen je tužbeni zahtjev tužitelja kojim je traženo da se utvrdi da je prestala služnost puta (pravo staze) zbog nekorištenja kroz razdoblje duže od tri godine, a zbog protivljenja tužitelja, uspostavljena u korist nekretnine kat. oznake čest. zem. 1955, 1961/2, 1962/2, 1962/3, sve k.o. P. na teret nekretnine u vlasništvu tužitelja oznake 1954/2 k.o. P., u dijelu širine oko 70 cm, označenom na skici lica mjesta mjerničkog vještaka A. V. točkama A, B, C, D, kao i da su tuženici dužni to priznati, te da im se stoga zabranjuje svaki daljnji prolaz preko poslužne nekretnine (toč. 1. I.) Odbijen je i zahtjev tužitelja kojim je tražio da prestane služnost puta (pravo staze) uspostavljene u korist nekretnine kat. oznake čest. zem. 1955, 9961/2, 1962/2, 1962/3, sve k.o. P., na teret nekretnine u vlasništvu tužitelja oznake 1954/2 k.o. P., u dijelu širine oko 70 cm, označenom na skici lica mjesta mjerničkog vještaka točkama A, B, C, D, jer je ista izgubila razumnu svrhu što su tuženici dužni priznati, pa im se shodno tome zabranjuje svaki daljnji prolaz preko poslužne nekretnine (toč. 1. II.). Tužitelj je obvezan tuženicima nadoknaditi troškove postupka u iznosu od 9.375,00 kn (toč. 2.).

Drugostupanjskom presudom djelomično je preinačena prvostupanjska presuda u dijelu pod toč. 1.II. i toč. 2., te je suđeno da prestaje služnost puta jer je ista izgubila razumnu svrhu, a ujedno je odlučeno da svaka strana snosi svoje troškove postupke. Rješenjem suda drugoga stupnja ukinuta je presuda u dijelu pod toč. 1. I. izreke prvostupanjske presude, a bez ponovnog vraćanja na suđenje prvostupanjskom sudu.

Protiv drugostupanjske presude tuženici su podnijeli reviziju pozivom na odredbu čl. 382. st. 1. toč. 3. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13, 89/14 - dalje: ZPP), obzirom da je drugostupanjski sud pobijanu presudu donio primjenom odredbe čl. 373. a ZPP. Tuženici predlažu da se revizija prihvati, pobijana presuda preinači na način da se u cijelosti odbije zahtjev tužitelja, te da se tužitelj obveže tuženicima nadoknaditi troškove sastava odgovora na reviziju.

U odgovoru na reviziju tužitelj poriče sve navode tuženika, te predlaže da se revizija odbije kao neosnovana.

Revizija tuženika nije osnovana.

U konkretnom slučaju dopuštena je revizija iz čl. 382. st. 1. toč. 3. ZPP, budući je sud drugoga stupnja donoseći pobijanu presudu primijenio odredbu čl. 373. a ZPP.

U povodu revizije iz čl. 382. st. 1. ZPP revizijski sud ispituje pobijanu presudu samo u onom dijelu u kojem se ona pobija revijom i samo u granicama razloga određeno navedenih u reviziji.

U revizijskoj fazi postupka ostalo je sporno pitanje je li služnost puta prestala, jer je izgubila razumnu svrhu.

Preinačujući djelomično prvostupanjsku presudu drugostupanjski sud je utvrdio da iz presude Općinskog suda u Biogradu na Moru br. P-53/80 proizlazi da je odbijen zahtjev tužitelja B. P. da se utvrdi da tuženiku u tom predmetu D. B. (predniku prvotuženika) ne pripada pravo služnosti prolaza preko njegove nekretnine čest. zem. 1954/2 k.o. P. Naime, u tom postupku je bilo utvrđeno da su tuženici godinama spornim putem dolazili na svoje zemljište zbog obrađivanja istih, a ne radi kraćeg pristupa prednika tuženika da sa njihovih nekretnina dođu do mora. U ovom predmetu pak tuženici navode da sporni put preko nekretnine tužitelja koriste radi znatno kraćeg puta do mora, putem koji nije opterećen prometom, a što nije bila svrha radi koje je osnovana služnost preko nekretnine tužitelja.

Radi navedenog razloga drugostupanjski sud je utvrdio da je sporna služnost prestala jer je izgubila razumnu svrhu u smislu odredbe čl. 242. st. 2. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima („Narodne novine“, broj 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 114/01, 79/06, 141/06, 146/08, 38/09, 153/09 – dalje: ZVDSP).

U podnesenoj reviziji tuženici prije svega ističu prigovor nedostatka aktivne legitimacije na strani tužitelja, a o kojem prigovoru nižestupanjski sud nije donio odluku. Suprotno navodima revizije nižestupanjski sudovi su jasno utvrdili da aktivna legitimacija tužitelja proizlazi iz zemljišnoknjižnog izvatka, pa kako je sporni put na nekretnini koje je vlasnik tužitelj, to je isti aktivno legitimiran u ovom postupku.

Pravilno je isto tako zaključeno da se u konkretnom slučaju, obzirom na zahtjev tužitelja za prestankom služnosti jer je izgubila razumnu svrhu, ne radi o presuđenoj stvari u odnosu na predmet koji se vodio kod Općinskog suda u Biogradu na moru, jer je u tom predmetu odbijen zahtjev tužitelja da tuženiku (predniku sadašnjih tuženika) ne pripada pravo služnosti prolaza.

Suprotno navodima revizije sud drugoga stupnja nije počinio bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP, budući da pobijana presuda nema nedostataka uslijed kojih se ne bi mogla ispitati, razlozi pobijane presude su jasni i razumljivi, te ne postoji proturječnost između navoda u obrazloženju pobijane presude i provedenih dokaza.

Iz sadržaja podnesene revizije proizlazi da tuženici prije svega osporavaju činjenična utvrđenja drugostupanjskog suda u smislu što je bio razlog da je u predmetu br. P-53/80 odbijen zahtjev tužitelja da predniku tuženika ne pripada pravo služnosti i u koju svrhu je služnost osnovana. Naime, drugostupanjski sud zaključuje da je služnost osnovana radi obrađivanja nekretnine tuženika, a ne radi lakšeg i kraćeg pristupa do mora, a tuženici u reviziji ustraju kod tvrdnje da je služnost osnovana upravo radi kraćeg i lakšeg pristupa do mora. Treba navesti da se zbog pogrešno ili nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja revizija uopće ne može podnijeti u smislu odredbe čl. 385. ZPP.

Obzirom da je zaključak drugostupanjskog suda da je sporna služnost izgubila razumnu svrhu, to je pravilno primijenjena odredba čl. 242. st. 1. ZVDSP, pa nije osnovan niti revizijski razlog pogrešne primjene materijalnog prava.

Slijedom navedenog valjalo je na temelju odredbe čl. 393. ZPP odlučiti kao u izreci ove presude i odbiti reviziju tuženika kao neosnovanu.

Zagreb, 24. listopada 2018.

Predsjednik vijeća:

dr. sc. Jadranko Jug, v. r.